„Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.“ (Kur’an)
Koliko smo zaista pokorni, poslušni Allahu dž.š.? Koliko nam je stalo do toga šta o nama misli naš Gospodar s.w.t.? Koliko smo spremni dočekati susret s našim Gospodarem, koji nas je stvorio isključivo da Mu budemo pokorni? Koliko nam je lični biznis, karijera, ambicije,ili neki drugi interesi preči od istog sa Njegovim s.w.t. zadovoljstvom? Koliko smo zaista vjernici?
Allah dž.š. nije u potrebi za ibadetom bilo koga od Njegovih robova, a i oni koji Ga konstantno, veličaju nisu malobrojni, jer čitav kosmos obožava i veliča Allaha dž.š. jezikom koga mi ljudi ne poznajemo (el-Isra:44).
Uzvišeni Allah dž.š. je stvorio čovjeka s ciljem, da bi iskušao koji će bolje postupati (el-Mulk:1,2). Poslao je svjetlost, putokaz (Kur’an), a i onoga ko to Svjetlo najbolje objašnjava ljudima (Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.)
Na čovjeku je samo ostalo to da razmisli o sebi, svojoj ulozi na ovome svijetu i svom cilju. Čak je tu obavezu, ibadeta, Uzvišeni Allah digao od maloumnih, djece i senilnih, jer je njihova moć rezonovanja ograničena i ne podliježu odgovornosti.
Ali, šta je s nama ostalima? Da li je naš ibadet ispravan?
Neki ibadet, pokornost, poslušnost Allahu dž.š. razumiju površno, neki djelomično. Neki se, pak, oslanjaju na tradiciju, možda da bi olakšali sebi ovodunjalučke obaveze i borbu za egzistenciju.
Ispravan ibadet je onaj koji se čini jedino iz ljubavi prema Allahu dž.š. (el-Bekare: 165). Ispravan ibadet je sjećati se Allaha dž.š. u svakom momentu našeg života, u svakom stanju, radu, događaju, u svakom dešavanju, u izobilji i blagostanju kao i u neimaštini il’ nesreći… A sjećati se Allaha s.w.t. znači biti svjestan da te On vidi, da je upoznat s tvojim stanjem, da se samo Njega bojiš i na Njega oslanjaš. Pa i u trenucima kada poželiš da učiniš nešto kao produkt svoje želje, trebaš se Njega sjetiti i zapitati se da li će Allah s.w.t. biti zadovoljan time, jer i to je ibadet.
Naš Poslanik s.a.v.s. nas podučava, pa kaže: “Kod koga se nađu tri svojstva osjetit će slast (potvrdu) imana (vjerovanja): Kome Allah dž.š. i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog; ko voli čovjeka samo radi Allaha dž.š.; i ko bude prezirao povratak u nevjerstvo nakon što mu je Bog na Pravi put ukazao, kao što mrzi da bude bačen u vatru.“ (Ahmed i Taberani)
Ovakav čovjek voli ono što Gospodar njegov voli i mrzi ono što On mrzi, pa mu je pokornost Njemu s.w.t. i Njegovom poslaniku s.a.v.s. ispred svega drugog.
Prvi zahtjev čovjeku koji teži čistom ibadetu je da svoj život, djela i govor podredi onako kako Allah dž.š. voli i želi od njega (Kur’an i Sunnet). Pa kada mu Allah dž.š. nešto naredi ili zabrani da njegov stav u tome bude da kaže:
“ČULI SMO I POSLUŠALI, TRAŽIMO OD TEBE OPROSTA I TEBI SE VRAĆAMO“ (en-Nur: 51), a ne da komentariše ili raspravlja.
Razlika između vjernika i onog ko to nije je u tome što je vjernik napustio obožavanje samo sebe ili stvorenja, a prihvatio obožavanje, ibadet, pokornost Allahu s.w.t., pa je u životu i ispravan vjernik i uspješan biznismen istovremeno, jer se u svom poslu, biznisu pridržava Allahovih granica, čime čini ibadet ispravnim.
Ko od vjere uzima ono što mu odgovara, a ostalo odbacuje poistovjećuje sebe s Gospodarem s.w.t. i time čini širk (istupanje iz vjere), pa makar on toga i ne bio svjestan.
Da bismo išli Pravim putem moramo znati šta je naš cilj u životu. Naš cilj kroz ovo poučavanje i jeste da ljudi zavole svoga Gospodara Allaha dž.š. da bi Ga obožavali ibadetom ljubavi, zahvale i žudnje, a ne samo ibadetom formi.
Razumijevanje ibadeta doseže do srca i duše. Budimo od skupine onih koje je opisao Poslanik s.a.v.s.:
“Kome Allah dž.š. želi dobro pouči ga razumijevanju vjere.“ (Buharija),
te onih iz 51. ajeta sure en-Nur, jer:
„KADA ALLAH I POSLANIK NJEGOV NEŠTO ODREDE,ONDA NI VJERNIK NI VJERNICA NEMAJU PRAVO DA PO SVOME NAHOĐENJU POSTUPE.A KO ALLAHA I NJEGOVA POSLANIKA NE POSLUŠA,TAJ JE SIGURNO SKRENUO S PRAVOG PUTA.“(el-Ahzab:36)
***
Molim Allaha dž.š. za Uputu, ljubav prema Njemu s.w.t. i ono čime ćemo osigurati sebi mjesto u džennetu,da nam današnji dan bude bolji od jučerašnjeg, a sutrašnji bolji od današnjeg. Pripremimo se za Dan susreta s našim Gospodarem s.w.t. u kojem će nas dočekati njegova milost i oprost, jer smo joj čeznuli iz ljubavi i želje za Njegovim zadovoljstvom.
Wesallallahu ala nebijjina Muhammed, we lillahil hamd.
Za Akos.ba piše: Bedrija Ramić
