Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > O omladini i promjenama

O omladini i promjenama

Kada spomeneš da društvo treba da se mijenja, neminovno naiđeš na potsmjehivanja, negodovanja i osporavanja. Obično svi ocijene da se radi o mladalačkoj ludosti koja brzo prođe, uz uobičajenu konstataciju da se društvo promjeniti ne može, da je to sizifovsko guranje kamena uzbrdo ili donkihotovska borba protiv vjetrenjača.

 

Kao jako mali, gledaš kako superjunaci spašavaju svijet i mijenjaju društvo. Onda i ti počneš da maštaš da si kao oni, velik, jak i nedostižan. U svojim beskrajnim mastarijama ti imaš supermoći, savijaš čelik, letiš na raznim životinjama, ubijaš zle ljude, strašna stvorenja i tako spašavaš nemoćne.

Kad malo odrasteš, snovi ti se mijenjaju. Uzori ti postaju ljudi od krvi i mesa. Obično su ti ljudi popularni, često ih pronalaziš u sportu, muzici, filmu itd. I ti tada želiš postati kao oni – poznat, viđen, slavan, želiš da i ti uspiješ, želiš da svi za tebe znaju da svi o tebi pričaju.

Kad još malo porasteš, sljedeće uzore nalaziš u ljudima koji su vrhunski stručnjaci u profesiji kojom si odlučio da se baviš.Tada svatiš da ljudi svijet mijenjaju pameću, intelektom, harizmom, napornim radom. Onda i ti počneš sanjati da postaneš inventor, vrhunski stručnjak, revolucionar, čovjek sa novim idejama sposobnim mijenjati društvo.

Završio si ili završavaš fakultet. Sa neizvjesnošću očekuješ da vidiš šta ćeš postati i koja društvena uloga će ti biti dodijeljena. Sa velikim ambicijama iščekuješ da i ti doprineseš društvu, da budeš pokretačka snaga promjena. Međutim, gdje god da se okreneš, nailaziš na nelogičnosti. Niko te više ne tapše po ramenu kao onda kada si bio mlađi. Niko te više ne bodri, ne govore ti više da si pametan, da si nada i uzdanica našeg društva.

Ljudi od struke više nisu oni poštenjaci kakve si ih od prije zamišljao. Nisu to oni stručnjaci o kojima si čitao iz knjiga na fakultetu. Svakodnevno slušaš i gledaš kako jedno pričaju a drugo rade:

“Obrazovanje je najjače oružje”, reče doktor nauka, koji je kupio sve diplome od osnovne škole do doktorskih studija.

“Smisao mog djelovanja je da spašavam živote i da svakom pacijentu posvećujem pažnju”, reče ljekar, pa primi pare od pacijenta koji izrazi želju da bude ‘malo bolje pogledan’.

“Ja sam umjetnik, moje zgrade uljepšavaju gradove“, reče arhitekt. Odmah iza te misli zastade mu knedla u grlu jer se sjeti da mu je investitor poručio da će ga, ukoliko u zgradu ne utrpa što više poslovnih prostora i stanova, zamijeniti sa drugim ‘inženjerom’.

“Moj zadatak je da regulišem saobraćaj i da nesreće svedem na minimum”, povika saobraćajni policajac i uze 20 eura iz ruku pijanog vozača koji je vozio brzo kroz naseljeno mjesto.

“Nijedan student neće položiti ispit dok ne nauči”, sjedi profesor u svom kabinetu i razmišlja. U to mu na vrata pokuca student-potrčko-saradnik koji ga izvijesti da se našao neki student koji bi mu platio par hiljada da položi ispit.

“Ja prenosim narodu istinu i samo istinu”, pomisli novinar objavivši članak u kojem baca drvlje i kamenje na političkog protivnika svog velikog šefa.

“Ja radim u ime naroda, ja sam sluga svom narodu, svaki pojedinac treba da dobije šansu“, reče ugledni političar, pa uze telefon da izda naređenje da se na visoku funkciju zaposli neuka ćerka svog bliskog prijatelja.

Tek tada shvatiš da kod nas ne važe pravila koja važe u ostalim civiliziranim društvima. Kod nas su haos i nered jedino i prihvatljivo stanje. Podsmjehivanje svemu kulturnom i zavist prema svakom uspješnijem su na cijeni u ovoj crnoj rupi Evrope, punoj samoproklamovanih sveznalica. Pošten, a ne daj Bože još i kulturan čovjek, (ako se takav rodi i odraste), ovdje vrlo brzo iščezne: ili se stopi sa priprostom sredinom ili je jednostavno napusti. Uzalud trošiš vrijeme i dragocjene nervne ćelije ako misliš da možeš razumjeti, il,i gluho bilo, definirati ovaj balkanski haos u kojem obitavamo.

Sa poražavanjem shvatiš da živiš u društvu u kojem završiš fakultet a i dalje pišeš „neznam“ i „dalisam“. U društvu u kojem da se zaposliš daješ nekom +5000 eura. U društvu u kojem ni ličnu kartu ne možeš rahat izvaditi a da ne podmitiš nekog. U društvu u kojem se ne možeš ni vjenčati a da matičaru ne poneseš umotano u papir 100 grama kahve, sok u tetrapaku i oveću čokoladu. U društvu u kojem stavljaš pare doktoru u prednji džep mantila da bi ti ženu pri porođaju tretirao kao živo biće. U društvu u kojem ne smiješ čitati, pisati i učiti, govoriti kako je u tome ključ progresa jedne zajednice, jer će ti se smijati, i jer ti se ne isplati. U društvu u kojem svi znaju sve, svi se razumiju u sve. U društvu u kojem se dobronamjerno upućena kritika prihvata kao uvreda koja se do kraja života pamti. U društvu u kojem ne smiješ ni uspijeti a da te vlastiti sunarodnjaci puni zavisti ne ogovaraju i blate misleći da će taj uspjeh umanjiti i opravdati vlastiti neuspjeh. U društvu u kojem svi misle da su ove gore navedene pojave normalna stvar i da to treba tako.

U takvom društvu, isto shvatiš, umjetnik je dokoličar i budala, lijepa djevojka je sponzoruša, nerijetko i mnogo glupa, vrijedan momak je potrčko, bogat čovjek je diler drogom, cigaretama i ko zna čime još, novinar je lažov, religiozan čovjek je radikalist ispranog mozga, ateist je komunjara olinjala, a političar je lopov, ublehaš, lažov, kriminalac, itd.

I svi su se predali. Svi ti govore: ”Pogni glavu, šuti, u se i u svoje kljuse, kraju lađu, problemi nisu tvoji, nađi normalan posao, oženi se, živi mirno bez talasanja, svijet je takav kakav jeste, društvo je takvo kakvo jeste, ne može ga niko mijenjati, pa ni ti, stoga se to tebe ne treba ticati.“

„Hajde, makar omladina nešto radi, priključiću se nekim ambicioznim i nezavisnim  omladincima koji iskreno žele dobro zajednici“, pomisliš. Međutim, gle čuda, takve omladine nema, ili je ima, ali sasvim malo. A gdje je ostala omladina? Čime se oni bave? Eno je, u sred bijela dana ispija kahve. Pomislio bi da je sve na svom mjestu – ima se posla, budućnost je svijetla i ne traba prstom maknuti. Teme su ustaljene: govori se o politici sa površnim znanjem i snažnim emocijama, sa “stručnog” aspekta se analiziraju već sutra nebitni sportski događaji, a svaka djevojka koja prođe se obavezno prokomentariše. Kad ponestane tema uzmu se smartfoni i palcem se mrda gore-dole. Prođe dan, a kao da ga i nije bilo. Nauči li se šta pametno? Uradi li se šta korisno? Dobije li život na smislu?

Šta to bi? Pa to nije ni zrno od onoga što si očekivao! Gdje su oni ugroženi ljudi koje si kao klinac sa svojim supermoćima spašavao? Gdje su oni obožavatelji i poštovaoci koji će ti se klanjati i kojima ćeš biti uzor kao sportista, muzičar, glumac, stručnjak? Gdje je ono društvo koje ćeš kao mladi pojedinac sa revolucionarnim idejama i sa svojom strukom mijenjati? Nisi više pametno dijete koje svi tapšu po ramenu, sada si potencijalni stranački podobnik, potrčko u firmi, još jedan tip kojeg će očerupati na šalterima.

Kao prvo, nemoj da si pesimist. Imaj na umu ove gore pojave koje si zapazio ali nemoj da te one savladaju. Nemoj  da ti negativne misli obuzimaju svakodnevicu. Sjeti se kako Muhamed a.s. lijepo kaže: „Kada čuješ čovjeka kako govori ‘propade svijet’, on je taj koji je propao, pa mu se čini da su sa njim i svi ostali“. Pokušaj razumjeti da društvo takvo kakvo jeste predstavlja još veći izazov sa kojim se trebaš nositi, i da je baš ta misija nešto što će dati smisla tvom životu i tvom pozivu.

Kao drugo, nađi pozitivnosti u svemu. Zlo koje te zadesi nadoknadiće ti se  dobrim. Ljudi koji te prevare biće i sami prevareni, a tebi će kao nekome nad kojim je nepravda izvršena biti vraćeno višestruko. „Dova onog nad kojim je nepravda izvršena se ne odbija“, kaže naš Poslanik. Jednom riječu: sve loše što ti se dogodi, nadoknadiće ti se dobrim, ako budeš pozitivno razmišljao i ako budeš strpljiv.

Kao treće, uvijek uči, čitaj, piši. Onaj koji stalno čita, piše, uči, istražuje i obrazuje se, ne treba da brine za svoju opskrbu i egzistenciju jer je Muhammed a.s. u hadisu obradovao osobe željne znanja: „Allah Višnji je preuzeo na Sebe da će posebno opskrbiti onoga koji traži znanje za razliku od onog što je osigurao drugima.“ A pogledaj i koje mjesto tragalac za znanjem zauzima u još jednom hadisu Poslanika a.s.: „Onaj koji traži znanje je kod Boga bolji od: boraca, onih koji čuvaju granice, hodočasnika i onih koji obavljaju umru, onih koji su se posvetili ibadet čineći i onih koji se mole povučeni u džamiju. Oprost za njega moli drveće, vjetrovi, oblaci, mora, zvijezde, biljke i sve što Sunce obasjava.“ Stoga, u svakom danu pročitaj nešto poučno, nauči nešto korisno, napiši nešto lijepo, jer ćeš tako znati da si na Pravom putu. Želiš li znati koje ti je mjesto kod Allaha, samo pogledaj kojim te je poslom zaokupio. „Mastilo učenjaka vrijednije je od krvi šehida“, kaže još jedan hadis, a u Talmudu nalazimo onu tako snažnu, tako uzbudljivu misao: „Sve se održava samo zahvaljujući dahu djece koja uče.“

Kao četvrto, okruži se iskrenim osobama koje pozitivno tazmišljaju i koje hoće da te  saslušaju. Izbjegavaj mračne likove koji stalno kritikuju i koji se stalno žale na nekoga,  osobe sa visokim egom koje te trebaju samo da ti  pričaju svoje probleme i svoje brige.  Također, izbjegavaj osobe koje samo pričaju a ništa ne rade. Kako ćeš ozbiljno shvatiti  osobu koja ti satima priča o promjenama, o nekakvom islamskom buđenju, a prođe mu podne-namaz? Što prije ustvrdi na koje osobe možeš računati kada ti bude teško i kada te  zadesi neka nevolja.

Kao peto, sa svakim lijepo, i svakome upućuj osmijeh. Naročito starim ljudima i  maloj djeci. Znaj da će ono malo dijete kojem se nasmiješ, koje pomiluješ i kojem  kažeš uz osmijeh da vjeruješ da će ono jednog dana biti uspješan čovjek, pamtiti tebe  i to što si mu rekao do kraja života. Lijepo, također, odgovori na kritiku, bila ona  dobronamjerna ili zlonamjerna. Samo kaži „hvala na sugestijama, potrudiću se“, i  produži uz osmijeh.

Kao šesto, nemoj da te porazi i neuspjesi demorališu i odvrate od puta kojim si  krenuo. Nikad ne gubi samopouzdanje. Čak i onda kad si na korak od odustajanja sjeti  se da je noć najtamnija upravo pred svitanje i da je uspjeh proces koji ima svoje  uspone i padove. Samo se sjeti da je Michael Jordan kao srednjoškolac izbačen iz  košarkaškog tima, da su za Alberta Einsteina učitelji govorili kako nikad neće postići  puno, da je Walt Disney dobio otkaz iz novinske agencije zbog svoje „nekreativnosti“, i  da je Steve Jobs bio otpušten iz firme koju je osnovao.

Kao sedmo, čuvaj se dokolice, besposličarenja i posvećivanja pažnje nepotrebnom  znanju. Zašto bi ti bilo bitno koliko je godina Madonna starija od svog novog momka i  koliko se puta Charlie Sheen ženio? Ili koliko se Raikkonen zadržao u pitstopu u  drugoj trci pretprošle sezone, a koliko je Ronaldo zabio golova prošle godine? Čuvaj  se i nezanimljivih osoba i onih ispraznih priča sa ograničenim besposličarima od kojih  ništa nećeš naučiti.

Kao osmo, budi jedinstven i neponovljiv. Ako svi idu u provaliju zašto bi ti morao sa  njima samo da ne bi bio obilježen kao drugačiji? Ako svi nose bijele košulje, ti obuci  plavu. Ako svi iz straha okreću leđa vjetru i puštaju da ih nosi gdje god poželi, ti mu  prkosno okreni prsa i vidjećeš da ti ne može ništa a da ti još čvršće stojiš na zemlji.  Ako se svi kotrljaju niz brdo ti se penji uz brdo. Budi kolegijalan ali uvijek razvijaj one  sposobnosti sa kojima će biti što manje ljudi sličnih tebi i ne budi zamjenjiv jer te samo  jedinstvenost u nečemu što radiš drži na cijeni u ovom svijetu. Ne zaboravi da „Faust“  ili „Odu radosti“ nije napisala grupa ljudi, niti je internet ili telefon izmislila grupa ljudi –  to su uradili upravo pojedinci. Sa druge strane nauči razlikovati atrakciju od  dostignuća. Ignoriši raznorazne blogere i zvijezde rialiti šou programa – ne zaboravi da je najlakše pljuvati po ostalima ili ispasti budala pred drugima.

Kao deveto, nikad ne dozvoli da ego ovlada tobom. Ne dozvoli da ti se učini da si jedino ti vrijedan, da si samo ti prvi i jedini, da samo ti zaslužuješ da pokupiš sve zasluge. Takvo će te razmišljanje udaljiti od kolektivnog djelovanja, a kolektivno djelovanje je ključ progresa jedne zajednice. Vjerovao ili ne, ovaj tekst koji sada čitaš najprije sam zapisao u svesku a sad ga diktiram dvanaestogodišnjem sestriću koji ga pretvara u elektronsku formu. Naravno da bih taj posao i ja mogao uraditi vrlo brzo, ali ovako će moj sestrić naučiti pravila pisanja i izvući će neku pouku iz teksta.

Kao deseto, budi uvijek buntovan. Odagnaj strah koji ti nameću drugi ljudi koji su  također od krvi i mesa, i koji se također plaše. Zašto bi neka baraba od poslodavca nad tvojim znojem nepošteno zarađivala? Ili zašto bi neki profesor isfrustriran svojim  životnim neuspjesima svoj očaj pretvoren u bijes istresao na tebi?

Kao jedanaesto, nikad ne odustaj od svog cilja. Ko smije da ti kaže kako baš ti nećeš postati odlučni, hrabri i pametni pojedinac koji ostavlja neizbrisive tragove i mijenja tok događaja? Ako se predaš, ako odustaneš, daćeš zadovoljstvo i još veće pravo svim onim poluobrazovanim hohštaplerima, bjelosvjetskim šarlatanima i ostalim neljudima koji sticajem okolnosti danas drže konce u svojim rukama, da ti kroje sudbinu i svijet u kojem živimo.

I kao dvanaesto, uvijek vjeruj da omladina – ja, ti i ostali zajedno – može promijeniti jedno društvo, iako živimo u sredini u kojoj kada se spomenu promjene svi odmahuju rukom, podsmjevaju se, misle da su to neke maštarije. U mladima postoji svojevrstan bunt koji ne može pregaziti nikakvo podsmjehivanje, nikakve zlonamjerne kritike i podbadanja starijih i onih koji su se odavno predali. U mladima postoji energija sposobna pomjerati planine i prkositi najvećoj oluji, samo je treba pokrenuti, motivisati i usmjeriti ka pravim stvarima.

 

Za Akos.ba piše: Almir Rizvanović

 

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top