Novi ateizam je nastao početkom 21. stoljeća. Sam termin prvi put je korišten u magazinu Wired u novembru 2006. godine. Autori kao što su Richard Dawkins, Daniel Dennett, Lewis Wolpert, Sam Harris, Victor Stenger, Christopher Hitchens i drugi, predstavnici su jednog novog vala ateizma koji je svojim ratobornim i provokativnim stilom odlučio zadati konačni udarac svim oblicima organizirane religije.
Ono što je znakovito za pomenute autore i njihove veoma popularne knjige jeste skroman nivo argumentiranja, ali i ogromna medijska vidljivost koju su dobili u proteklim godinama. Neumorni borci protiv religioznosti, pomenuti autori, poput fundamentalističkih propovjednika, prijetili su čak i apokalipsom ukoliko čovječanstvo ne odbaci svoja primitivna vjerovanja i prakse. U njihovim istupima ne postoji razumijevanje za drugačije stavove. Njihov moto je „Sa nama si ili si protiv nas!“1
Značajna filozofska i teološka argumentacija nastala u proteklom stoljeću, vezana za „teška“ pitanja, poput prirode realnosti, božanske egzistencije, svijesti, života, morala i sl., u njihovim je knjigama stavljena u drugi plan. Dok su neki od njih, kao npr. Dawkins i Dennett, veoma rigorozni kada je u pitanju njihovo naučno područje, istovremeno su pravi amateri kada je u pitanju religija.2
Poput religijskih fundamentalista i novi ateisti izbjegavaju kompleksnost i nijansiranje, pa religiju razmijevaju samo u njenim najprimitivnijim kategorijama koje zatim naširoko omalovažavaju i kritiziraju.3
Prilazeći tako kompleksnom fenomenu kao što je religija na izrazito površan i senzacionalistički način, oni često pogrešno interpretiraju i iskrivljuju smisao religijskih poruka. Vjerovatno najrelevantnija savremena autorica iz oblasti historije religije Karen Armstrong ukazuje na negativnost simplificiranog novoateističkog gledanja tvrdeći da je to „vrlo, vrlo jednostran pogled“, te da, kao ni bilo koju drugu ozbiljnu ljudsku aktivnost, ni religiju u njenoj potpunosti nije lahko spoznati i prakticirati.4
U tom jednostranom pogledu, naime, potpuno se zanemaruju bezbrojni primjeri veličanstvenih ljudskih poduhvata, plemenitosti, hrabrosti, požrtvovanja, humanosti i mnogih drugih primjera pozitivnih aktivnosti inspiriranih religijom.
U posljednje vrijeme trend omalovažavanja i ismijavanja religije primijetan je i među brojnim pristalicama novog ateizma izvan intelektualnih krugova. Njihove videoporuke ili objave na društvenim mrežama uglavnom su samo primitivnije izraženi stavovi predvodnika ovog pokreta.
***
1 Antony Flew with Roy Abraham Varghese – There is a god, How the World’s Most Notorious Atheist Changed His Mind, HarperCollins Publishers, New York, 2008, Preface, The “New Atheism”, or Positivism Redux.
2 Tariq Ramadan, The Quest For Meaning – Developing a philosophy of pluralism, Pengiun Books, London, 2012, 183-184.
3Chris Hedges, When atheism becomes religion – America`s new fundamentalists, Free Press, New York, 2008., 34.
4 Karen Armstrong – intervju Stevea Poulsona, Going beyond God, Salon, 30.05.2006. https://www.salon.com/2006/05/30/armstrong_12/ – pristupljeno 13.08.2018.
Odlomak iz knjige: “Od fizike do etike – naučne, moralne i društvene konotacije ateizma” priređivača Edina Mezita
Izdavač: AKOS
Narudžbe na email: sanadin.voloder@gmail.com
Akos.ba
