Kolumne i intervjuiRekreacijaU Fokusu

Sjedilački način života, užurban životni stil i tjelesna neaktivnost dovode do niza bolesti

Sjedilački način života, užurban životni stil i tjelesna neaktivnost dovode do niza tegoba i bolesti poput grčeva u mišićima, hipertenzije, insulinske rezistencije, infarkta, osteoporoze, stvaranja plaka u krvnim žilama, čak i do kancera.

Tajana Bišćević, rođena Biščanka, završila je Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu. Osnovala je, 2016. godine Gimnastički klub „Kodokan“ u Bihaću, a kroz kontinuirano formalno i neformalno obrazovanje usavršava svoje vještine.

Od 2018. godine u Sarajevu počela sa samostalnim radom te se fokusirala na rad sa ženama i djecom, a od 2021. angažovana je i u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju u polju sporta.

Razgovarao: Alem Dedić

Podaci kažu da svake godine od posljedica fizičke neaktivnosti u svijetu umre najmanje 1,9 miliona ljudi. Svakodnevno se susrećete sa ljudima koji žele poboljšati taj aspekt života. Koji su razlozi da toliko zanemarujemo fizičku aktivnost?

Bišćević: Većinom su to nedostatak vremena i lijenost. Također, ne smijem zaboraviti pogrešne stavove o tome kako je tjelovježba samo za osobe koje imaju višak kilograma. Mnogi smatraju da trebaju trenirati samo oni koji žele i trebaju smršati. Ukoliko imaju normalnu tjelesnu težinu, ne pomišljaju uopšte na uvođenje redovne tjelovježbe. Mnogi su također u zabludi i smatraju da obavljajući kućne poslove, ili radeći u vrtu imaju isti efekat, stoga i iste benefite kao kada provode specifične vježbe za unapređenje zdravlja. Međutim, iz vlastitog iskustva garantujem da to nije tako. A mnoga istraživanja to potvrđuju. Većina ljudi ja navikla da ih bole leđa svaki dan – pa svakodnevno uzimaju analgetike protiv bolova. Navikli su da navečer ne mogu zaspati zbog stresa i preopterećenosti nervnog sistema – ali i za to postoji tableta za spavanje. Koliko god analizirali uzroke, sve se svodi na isto, ljudi nisu dovoljno educirani i osviješteni o dobrobitima redovne tjelovježbe, niti utjecaju redovne tjelovježbe na organizam u potpunosti. Ne samo da se ljudi koji treniraju lakše pridržavaju zdravih prehrambenih navika, nego su i manje skloni anksioznosti, depresiji, manje su umorni, bezvoljni ili pod stresom. Osobe koje se bave redovnom tjelovježbom puno lakše kontrolišu svoju težnju ka prerađenoj nezdravoj hrani ili slatkišima.

Sjedilački način života, užurban životni stil i tjelesna neaktivnost dovode do niza tegoba i bolesti poput grčeva u mišićima, hipertenzije, insulinske rezistencije, infarkta, osteoporoze, stvaranja plaka u krvnim žilama, čak i do kancera. Skoro svaka bolest ili zdravstvena tegoba je povezana sa tjelesnom neaktivnošću ili nezdravim prehrambenim navikama. Genetika može imati utjecaj na nastajanje određenih bolesti, ali ne mora. Svako od nas može svakodnevnim  navikama utjecati na svoje trenutno stanje i držati pod kontrolom dio koji je genetski determiniran. Međutim, ukoliko osoba koja ima genetsku predispoziciju za oboljenje od dijabetesa tip II konstantno konzumira nezdrave namirnice, ne odmara navečer dovoljno, ima višak kilograma, konzumira cigarete – takva osoba će, prije ili poslije oboliti od istog tipa II, i za to će kriviti genetiku. Ne preuzimajući svoj udio u nastajanju patološkog stanja. Naravno da genetika ima velik utjecaj, ali ne znači da sve što je genetski uvjetovano mora i da se dogodi.

Obično se za nebavljenje fizičkom aktivnošću pravdamo nedostatkom vremena. Međutim, koliko je minimalno fizičke aktivnosti dovoljno za zdravstvene benefite?

Bišćević: Tvrdim da je zaista tako. Nedostatak vremena za bavljenje fizičkom aktivnošću je kod većine probem, ali samo zato što poredamo prioritete pogrešno i nigdje ne ostavimo slobodno vrijeme za brigu o svom zdravlju kroz tjelovježbu.  Svako može pronaći vrijeme za sebe u skladu sa svojim obavezama, bitno je staviti zdravlje i brigu o sebi u prvi plan, jer kada nam zdravlje nastrada onda bismo sve učinili da ga povratimo. Pa zar nije bolje spriječiti sve komplikacije uzrokovane smanjenom fizičkom aktivnošću izdvajanjem nekoliko minuta za aktivnost svaki dan?  Nije neophodno da vježbate tri puta sedmično po sat vremena. Bilo bi super da možete, međutim, ukoliko niste u mogućnosti da toliko vremena izdvojite zašto ne biste izdvojili barem polovinu? A ukoliko ni to ne možete, zašto ne biste pokušali izdvojiti barem trećinu? Ključ je da iskoristite slobodno vrijeme kada možete, bez obzira da li ćete ove sedmice stići uraditi tri treninga, a naredne sedmice niti jedan. Održavanje kontinuiteta čini čuda. Biti ustrajan, bez obzira na to koliko ste puta do sad zastranili i preskočili trening.

Danas je poznat velik broj programa vježbanja, znate li da neki od njih mogu da traju svega nekoliko minuta? To može svako da stigne. A znate li da je nekad dovoljno da uradite samo vježbe za leđa, kako biste sačuvali zdravlje svoje kralježnice. Brzo hodanje sa štapovima tokom vikenda kroz planinu učini mnogo za vaše zdravlje. Preporučuje se da povećate intezitet izvođenja vježbi proporcionalno sa smanjenjem trajanje treninga. Pa ukoliko možete da vježbate samo dva puta sedmično, potrudite se da ta dva puta vrijede.

Statistički podaci govore da su žene, konkretno u Bosni i Hercegovini manje fizički aktivne od muškaraca. Koji se razlozi kriju iza toga?

Bišćević: Kao žena koja ima dvoje male djece, studira, radi i uz sve to obavlja svakodnevne kućanske poslove sigurno ne bi imala vremena za tjelovježbu da mi to nije posao. A i kroz dugogodišnji rad sa ženskom populacijom, mogu reći da je glavni razlog zašto se žene ne bave tjelovježbom MANJAK SLOBODNOG VREMENA. Većina žena ga nema uopšte. Naprosto je nemoguće pored svih obaveza koje nam nameće društvo pronaći vrijeme za sebe. Izuzetak su žene kojima muževi priskoče u pomoć, pa pričuvaju djecu zarad zdravlja supruge. Ali većina muževa u BiH, s našim mentalitetom smatra da je to nebitno i da žene idu na trening samo da gube vrijeme. Uzrok takvog stava je neukost, ali i doza egoizma. Svi očekuju da žene stižu sve obaveze, a ne pomisle na to da i njima treba vrijeme za odmor. Trening je idealan odmor. Osim što će se psihički relaksirati, sigurno će sve svoje obaveze i dalje moći stizati.

Žene su po pitanju „vremena za sebe“ zaista ugrožene do te mjere, da na kraju i same počnu da prihvataju takav život i način razmišljanja kao nešto normalno. Kako bi se ovakva zabluda počela polako korigovati potrebno je educirati prvenstveno žene o potrebi, koristi redovne tjelovježbe, kako bi postale svjesne da se vrijeme za tjelovježbu treba i mora pronaći ukoliko žele ostati zdrave i vitalne do kraja svog života. Žene su također podložnije nastanku osteoporoze, a tjelovježba je opet način kako to usporiti.

Dakako, jako je bitno, možda i najbitnije da svaka žena odabere vrstu tjelesne aktivnosti u kojoj će uživati. Sa ljudima u čijem okruženju će biti relaksirana i osjećati se lijepo. Nije za svaku osobu teretana idealno rješenje, kao što nije za svaku osobu joga. Odaberite aktivnost zbog koje se osjećate lijepo, onu koja odgovara vašem temperamentu, ali i da vam osoba koja vas vodi može sve objasniti kako biste vježbu izvodili na pravilan način. Samo 45 minuta relaksacije 2-3 puta sedmično, od svakodnevnog stresa će učiniti čudo za vaše emotivno i psihičko zdravlje i poboljšat će vaš odnos sa članovima porodice. Ukoliko je žena sretna i porodica je sretna.

Isto tako, podaci govore o strašno velikom broju gojazne djece u Bosni i Hercegovini, čak 20% djece u Bosni i Hercegovini ima problem sa debljinom. Da li je u pitanju fizička neaktivnost, loša ishrana ili je u pitanju više faktora?

Bišćević: Da, zaista je situacija sa našom omladinom zabrinjavajuća. Nekako je masovno zavladao trend da se najviše vremena provodi na društvenim mrežama, te da su one najbitniji pokazatelj vašeg statusa u društvu. Vrijeme koje su djeca prethodnih generacija provodila igrajući se u prirodi, u dvorištima i družeći se sada su zamijenili sati provedeni u sjedenju ispred ekrana igrajući igrice online. Mnogo vremena se i u školama provodi sjedeći. Djeca koriste privatni ili javni prevoz za dolazak do škole. Zamislite dan gdje dijete ustane, na brzinu pojede peciva krcata šećerom ili nešto od premasnih pekarskih proizvoda, do škole ode prevoznim sredstvom, sjedi osam sati na nastavi, vrati se kući prevoznim sredstvom, a zatim do spavanja provodi vrijeme sjedeći i igrajući igrice. Zar to nije žalosno i zabrinjavajuće u isto vrijeme?

Roditelji nastoje nedostatak vremena nadoknaditi kupujući djeci sva nezdrava jela, svakojake igračke, igrice, ne razmišljajući koliko štete čine psihosociofizičkom zdravlju svog djeteta. Pretilost kod djece dovodi do rizika od nastanka dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti ili astme, ali isto tako i do anksioznih poremećaja i depresije. Djeca koja su pretila često ne mogu pratiti ostalu djecu u sportskim i drugim fizičkim aktivnostima i zbog toga ih mogu ismijavati, zadirkivati ili čak isključivati iz društva. Sve to rezultira manjkom samopouzdanja, povlačenjem u sebe i stvaranjem negativne slike o sebi i svom tijelu. Djeca često konzumiraju brza gotova jela, ili jedu van kuće, jer roditelji ne stižu pripremiti domaća kuhana jela.

Također, veličina porcija je još jedan od uzroka. Većina konzumira više hrane nego je potrebno u jednom obroku, i previše obroka u toku dana. Ne smijem zaboraviti naglasiti na količinu skrivenih šećera u pićima koje djeca svakodnevno konzumiraju. Još jedan od uzroka pretilosti kod djece može biti i zanemarivanje važnosti tjelesnog odgoja, odnosno fizičke kulture u školama. Dok u drugim naprednijim zemljama uveliko rade na uvođenju trećeg i četvrtog časa tjelesnog i zdravstvenog odgoja, mi imamo problem i sa realiziranjem redovna dva, jer djeca koja dođu na čas često traže poštedu zbog neosnovanih razloga. Sve to dovodi do sistematskog uništavanja mladog čovjeka koji će već sa  dvadeset godina imati određene zdravstvene probleme, a kako godine idu sigurno sve teže i teže.

Nadamo se da će trud i zalaganje nastavnika u školama doprijeti do roditelja koji su glavni pokretači i motivatori svoje djece. Ako neko želi dobro svojoj djeci to su roditelji, a redovna tjelovježba je neophodna za pravilan psihofiziosociološki razvoj mladih ljudi i toga svi trebaju biti svjesni. Zdrave navike se stvaraju kod kuće. Ukoliko se cijela porodica uključi, puno je lakše spriječiti gojaznost kod djece. Biranje zdravijih obroka će svima koristiti, bez obzira na tjelesnu težinu. Neka vaša djeca slijede vaš primjer, jer vi ste njihov uzor.

Ovaj medijski sadržaj je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost autora i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a. 

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button