Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Ni biološki nego psihički rat

Ni biološki nego psihički rat

Da većinu medija uopće nisam pratio i da sam se uključio u multimedijalne tokove tek prije petnaestak dana zaključio bih da živimo u jednom pacifističkom svijetu u kojem nema zagađenja zraka, ratova, gladnih, žednih, potlačenih, svirepo eksploatisanih, pa čak u kojem nema ni oboljelih od bilo koje druge bolesti do od Covid-19 infekcije, niti smrti uzrokovanih bilo kojim drugim uzrokom osim koronavirusom.

Da sam se prije petnaestak dana uključio u multimedijalne tokove pomislio bih da ovaj svijet nikad ništa nije spasilo kao „ostajanje u kući“. Koliko li su samo bili blesavi i naivni prethodni narodi kad nisu znali da se od velikih epidemija kuge spase ostajanjem kući. Pa kako nisu bili svjesni da se toliko ozbiljne bitke i stanja globalne društvene, privredne, ekonomske, finansijske i svake druge krize dobijaju čistim pasivizmom, izolacijom, zabranom kretanja, još malo pa i zabranom promišljanja.

Da sam se kojim slučajem tek prije petnaestak dana uključio u društveno-političke tokove planete koja se Zemljom zove pomislio bih da slijedi golemi asteroid, da slijede apokaliptični dani, da je kraj Zemlje blizu samo niko ne zna kada, ali skoro svi politički akteri očekuju da će to biti upravo sada te su oni najpozvaniji da mu se suprotstave kreiranjem superheroja koji će biti spremni da po „domino efektu“ kreiraju stanje pandemijskog straha, histerije i beznadežnosti, (ne)vješto manipulirajući emocijama izbezumljenog čovjeka.

Ukoliko bih posmatrao ponašanje političkih predstavnika na globalnom, regionalnom i državnom nivou isključivo zadnjih petnaestak dana bio bih ubijeđen da je na sceni nastanak univerzalne države, De civitate dei, države u kojoj će se svi međusobno uvažavati, poštovati, voljeti i boriti protiv svih nedaća, a prije svega protiv virusa, koji je prvi puta izoliran u respiratornom sekretu oboljelih odraslih osoba s prehladom još davne 1965. godine.

Da sam se u društveno-politički zbilju uključio prije petnaestak dana pomislio bih da živim u svijetu apsolutne empatije, tolerancije, ljubavi, saosjećajnosti bez obzira na rasu, spol, jezik, vjeru… Bio bih zatečen akcijom odumiranja suverenizma u korist globalizma, imperijalizma, naddržavnog institucionalizma.

Da sam prije petnaestak dana odlučio opservirati „puls naroda“ pomislio bih da doktori obavljaju poslove koje nikada prije nisu obavljali pa im se sumanuto plješće, naravno vrlo izolovano i bez bilo kakve organizovane dodatne akcije kako bi im se pomoglo, kao da Hipokrata ni u prolazu sreli nisu. Pomislio bih da aplauz nisu zaslužili ni rudari, ni vozači, ni učitelji, ni kasirke, ni trgovci…

Da sam, da sam, da sam, ali nisam!

Pošto se svim prethodno navedenim pitanjima bavim mnogo, mnogo duže nego li zadnjih petnaestak dana daću sebi za pravo da u nekoliko rečenica opišem dato stanje, ako ne zbog nas danas, onda barem zbog naraštaja koji dolaze, naraštaja koji će društveno-političke i ekonomske procese tokom 2020. godine izučavati ako ni zbog čega drugog onda zbog vještački kreirane pandemije straha u kojoj su se pogubili gotovo svi, od naučnih djelatnika, stručnjaka, političkih predstavnika do naroda.  Ovo pišem zbog naših pokoljenja koji će se pitati zašto je krivulja na grafikonu tokom 2020. godine tako naglo pala u gotovo svim segmentima, zašto su škole bile zatvorene, zašto su morali ostajati kući i slušati kvazimedije i kvazivijesti, zašto nije bilo glasa razuma?

Ovo pišem vama koji ste bili djeca tokom te 2020. godine

Dragi čitaoče, bio si dijete kad je to tokom prve polovine 2020. godine, godine u kojoj su vaši vršnjaci diljem Afrike i Azije umirali od gladi i žeđi, svijetom zavladali pandemija i strah i to ne zbog toga što svakih otprilike 12 minuta u Jemenu biva ugašen jedan mladi život. Oko 120 dnevno! Većina tih umrlih mališana upravo je trebala krenuti u školu… Ali nema ni škole. I nikoga to nije briga, dragi moj čitaoče. Bio si dijete, ali znaj da je u Jemenu oko dva miliona djece školske dobi ne ide u školu, niti imaju bilo kakav oblik nastave. Prema procjenama UN-a, od početaka sukoba u toj zemlji do kraja 2019. godine od gladi će umrijeti ili će biti ubijeno 140.000 djece mlađe od pet godina. A gdje su tek oni stariji… Jemen ima oko 28 miliona stanovnika, dok milion njih ni danas nema šta staviti na stol, dok je polovina djece pothranjena i prijeti im polagano umiranje. I nikoga nije briga cijenjeni moj čitaoče, nije to bila ni marginalna vijest. Taj narod i njima slične narode je moglo uništiti million različitih vrsta virusa i to nikoga ne bi bilo briga, sve dok se te monstruozne stvari dešavaju tamo njima, a daleko od nas bijelaca, dragi moj čitaoče.

Suvišno je pored ovoga i nabrajati probleme od kojih umiru vaši vršnjaci Čada, Nigera, Nigerije, Kameruna, Sudana…  Dobri moj čitaoče, procjene UN-a govore da u jednom danu umru na hiljade djece od gladi i žeđi. Za to postoji lijek, za taj problem postoji rješenje a zove se hrana i voda, koja je tom istom narodu uskraćena upravo zbog „ljubavi“ političara na globalnoj političkoj sceni, a koji nas sada objedinjavaju u borbi protiv virusa. Toliko su jednodušni da im pravedan i istinoljubiv čovjek ne može, sve i kada bi htio, vjerovati.

Cijenjeni moj čitaoče, 2020. godine su bjesnili ratovi diljem svijeta, naravno daleko od „bijelog“ čovjeka. Ginuli su tvoji vršnjaci u Siriji, bili su pod terorom u Palestini, Kini, Mijanmaru… I te ratove su mogli zaustaviti politički lideri koji su tako zdušno krenuli u globalnu borbu protiv jednog običnog virusa, ali nisu htjeli.

Cijenjeni čitaoče, znaj da je 2020. godine zagađenost zraka u svijetu dosezala nevjerovatne razmjere, ali nikoga to mnogo nije brinulo. Umirali su ljudi i od toga ali niko to nije želio niti htio bilježiti. Niko nije proglašavao neka vanredna stanja.

Dragi čitaoče, u prvoj polovini 2020. godine tokom pandemije COVID-19 udareno je na nekoliko osnovnih prava čovjeka i građanina, napadnuto je dostojanstvo promišljajućeg čovjeka, na stručna lica koja su trebala imati na raspolaganju cjelokupni medijski prostor kako bi nam pojasnili da je ovo jedan obični virus, jedan organizam koji predstavlja molekulu proteina prekrivenu lipidnim zaštitnim slojem koji mijenja svoj genetski kod ako se apsorbira kroz sluzokože stanica oka, nosa ili usta, a što ga uopšte ne razlikuje od virusa koje smo predeverali, a da se ni najmanje prašine nije diglo. Sve je najnormalnije funkcionisalo i kada se pojavio SARS, i H1N1 i MERS, doduše ovaj zadnji je odnio mnogo života, ali nije bilo globalne opasnosti jer je pogodio samo zemlje Srednjeg istoka, daleko od „bijelog“ čovjeka. Zato, dragi čitaoče zapamti!

Kao nikada u historiji planete Zemlje ovaj virus se rapidno rasprostranio u 195 zemalja svijeta, uz glavnu preporuku nadležnih da se peru ruke, ne kiše u ljude, nose ili ne nose maske (još se nisu usaglasili) ali da se paralelno s tim još uvijek prate bombastični mediji i njihova fingirano brutalna i panično huškačka izvještavanja.

Mjere koje su uvedene u mnogim zemljama nisu proporcionalne opasnosti koje su prijetile od virusa dragi moj čitaoče. Mediji su fokusirani na najcrnije scenarije držeći tako ljude prikovane za ekrane manipuliraući njihovim životima, brojeći mrtve, koji bi (voljom Gospodara) umrli ako ne sutra onda za koji mjesec i ko zna od čega. Toliko se insistira na testiranju da čovjek naprosto ne može a da ne pomisli na ekonomski profit od samih testova koji su od strane mnogih stručnjaka proglašenih vrlo nepouzdanim, čak su tvrdili da i negativan test ne mora značiti da niste pozitivni. Manipulira se ljudsim neznanjem i naivnošću, lahkomislenošću i nepismenošću.  Ljudi bivaju panično smještani u bolnice, a pri najmanjoj sumnji na zarazu posije se toliki strah da se sve mora „karantenisati“ po cijenu života, kao da lica do sada jedna drugima nisu nikada prenosila viruse, kao da smo se nikada prethodno nismo razbolijevali transmisijom virusa.

Cijenjeni čitaoče, u 2020. godini ljudi su umirali od H1N1 virusa i to nikoga nije zanimalo samo su tragali za koronom jer ona donosi novac, profit i uspjeh na jednoj a ekonomski slom i pad na drugoj strani.

U cijeloj priči o COVID-19 postoji piramida u kojoj je najmanje bitan virus. Virus je u ovoj priči samo izgovor, ali je za razliku od mnogih drugih izgovora COVID-19 „upalio“. U ovoj priči je daleko važnija piramida u kojoj se na vrhu nalaze politički subjekti dok su na dnu piramide građani koji su daleko brojniji i snažniji faktor političkih procesa. Na žalost, te snage nisu svjesni, a barijera njihovom osvještavanju su svakako vrhovi piramide koji koristeći se izgovorima ulijevaju strah piramidnu osnovu uspijevajući građane držati poslušnim i nepromišljajućim masama. Naravno, ni svi vrhovi piramide nisu isti, tako da smo svjedoci „malim“ piramidalnim vrhovima koji se samo i isključivop prilagođavaju „velikim“ vrhovima prepisujući njihove odluke i radeći onako kako im bude diktirano zapostavljajući struku i interes vlastitih građana. Često iz straha i neznanja društvene odnose i prenormiraju dovodeći do kolapsa privrednog sistema.

Ne možemo, a da ne pitamo…

  • Gdje je kritička svijest, gdje su građani?
  • Ko to propituje razloge smrti, hronologiju bolesti pojedinih pacijenata?
  • Kada smo brojali mrtve kod sebe pa eto i u Italiji?
  • Kada smo gledali od čega je ko to umro?
  • Kada smo to mjerili temperature…da li je to naredba SZO na rangu odluke kojoj se moraju bezrazmišljajuće i bespogovorno povinovati svi sistemi, zdravstevi radnici?
  • Ko to traži da građani budu informisani o svim detaljima, a ne samo o smrti?

Brojke kojima svjedočimo su fingirane i one imaju zadatak da masama ljudi uliju strah, a kad strah dominantno ovlada čovjekom, kad strah obuzme piramidalnu osnovu onda je svaka politička odluka samo stvar procedure. Otpora više nema, ljudi više nema, stanovnika više nema, sve je samo forma!

Kako navodi dr. Lidija Gajski neki liječnici smrtnost u ovoj epidemiji povezuju i s agresivnom terapijom – teški bolesnici u Kini (opisano u časopisu Lancet), kao i u Italiji, dobivali su toksične koktele antibiotika, antivirusnih lijekova (premda je stav SZO-a da nema specifičnog lijeka za terapiju COVID-a 19) i kortikosteroida; daje se i klorokin, zasad bez znanstvenih dokaza o učinkovitosti. Česta je primjena respiratora; neka istraživanja pokazala su veće umiranje na tom uređaju, nego bez njega, a mnogi se utrkuju koliko će ih kupiti. Čak je prema istraživanju Univerziteta u Oxfordu Hrvatska prva na svijetu po indeksu strogoće uvedenih mjera (najrigoroznije u odnosu na broj zaraženih). Jednostavno, dr. Gjaski tvrdi da je cijela korona histerija zapravo jedna velika prevara, te zaključuje da zbog bolesti o kojoj postoji puno nejasnoća i koja se ne čini značajno opasnija od obične prehlade, prihvatimo društveni eksperiment s neizbježnim destruktivnim posljedicama i da se nepostojeća korona kriza pretvori u onu vrlo realnu i devastirajuću.

Zato, jasno i odlučno postavimo neophodna pitanja i zahtijevajmo precizne odgovore.

Shvatimo da je ovo možda ključni trenutak za opstanak i budućnost čitave naše civilizacije. Odgovornost je na svakome od nas.[1] Zato moj čitaoče, za početak je dovoljno da ljudi ne prate panično izvještavanje medija, da im ne vjeruju za svaku informaciju!

Zar nakon cjelokupne histerije sa sjevernom Italijom konstatacija Waltera Ricciardia, člana Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i savjetnika ministra zdravlja Italije nije paradoksalna. Zar nakon sljedeće njegove izjave još uvijek možemo živjeti u strahu i pod restrikcijama?

“Ne treba da potcjenjujemo ovaj virus, ali bi trebalo da u odnosu na bolest koju korona izaziva, imamo drugačiji pristup. Od 100 osoba koje se zaraze koronavirusom, 80 njih ozdravi spontano, dok 15 posto oboljelih ima ozbiljnije probleme za hospitalizaciju, a pet posto teške probleme”, izjavio je Ricciardi, koji je naglasio da je samo kod malog broja pacijenata – oko dva posto koronavirus bio uzrok smrti, a da su kod većine to bile druge patologije koje su bile u toku, dok je COCVID-19 bila samo dodatni okidač.[2]

Na kraju. Zapamtite!

Sloboda nema cijenu, za slobodu se gine, umire, bori, izgara. Žrtve koje je ovo čovječanstvo u prošlosti podnosilo da bi izborile slobodu nikada nijedan virus u budućnosti neće moći prouzrokovati, jer postoji nešto što je uređeno u svakom čovjeku a to je sloboda. Zar smo je spremni žrtvovati zbog nedokazanih uzročnika smrti, fingiranih i površnih brojki, nepouzdanih testova, zar smo zbog manipulacije spremni pobjeći od života i slobode!

Cinjeni moj dječače, zbog svih problema koji su važniji od COVID-19 znaj da je bilo onih koji su se suprotstavili opštem ludilo tog proljeća 2020., a koje je zahvatilo i tvoju Bosnu i Hercegovinu, poštujući najveću vrijednost ovog svijeta, poštujući slobodu!

Piše: dr Ajdin Huseinspahić

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Akos.ba.

[1] https://flash.hr/2020/03/dr-lidija-gajski-korona-histerija-je-prevara-laziraju-li-se-brojke-manipulira-li-se-s-podacima/?fbclid=IwAR0Wx_O-sHGrYQdWRpQtNN3ZSzJqejGvgVJhslQTR9__ZULdVeZnmGShtic (31.03.2020.)

[2] https://radiosarajevo.ba/vijesti/svijet/kada-ce-se-zavrsiti-pandemija-walter-riccardi-who-pojasnjava/372077?fbclid=IwAR0-y5Ffo51Ju3tgdbi-lfDxt1H-_LONdd45m2YmiNFeIlBWhbBDEcfmYCA (31.03.2020.)

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top