Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz svijeta > Nećemo šutjeti: Patnja u samici Guantanama

Nećemo šutjeti: Patnja u samici Guantanama

Desetine ljudi godinama su zatvorene u Guantanamu bez suđenja [EPA]

Zatvorenik Moath al-Alwi, koji štrajkuje glađu u znak protesta, podvrgnut je prisilnom hranjenju i brutalnosti američkih čuvara.

Piše: Moath al-Alwi

Deseti mart 2014. – Pišem ovo pismo, kao što sam napisao i prethodno, između napada povraćanja i oštrih bolova u stomaku uzrokovanih jutrošnjim prisilnim hranjenjem. Čitajući novinske članke možete pomisliti da smo prestali štrajkovati. Možda biste mogli pomisliti i to da su naši protesti okončani Vladinim ustupcima. Mi jesmo zatvoreni unutar zidova Guantanama, ali nećemo biti ušutkani.

Pišem ovo pismo da vam kažem da se još ne predajemo. Nećemo prestati dok ne vratimo dostojanstvo u ovom mjestu i dok nam ne bude dozvoljeno da se vratimo kući svojim porodicama.

Uz blagoslov predsjednika Baracka Obame, pukovnik Bogdan, upravnik u Guantanamu, uveo je ponižavajuću praksu pretraživanja slabina, posebno kada idemo da obavimo telefonski poziv ili se sastajemo s advokatom. Ukinuo nam je liječenje i zaplijenio pravne dokumente i Kur'ane.

Vezivanje i prisilno hranjenje

Citirali su pukovnika kako je rekao da zna kako da nas disciplinuje, jer ima djecu kući. Mi nismo njegova djeca, a ovo sasvim sigurno nije naš dom. Mi smo odrasli muškarci s porodicama koje više ne znaju kako izgledamo.

Ovdje mirni štrajk glađu automatski zatvoreniku donosi „disciplinski status“, što uključuje podvrgavanje raznim vrstama kazne. Da bi ga odvratili od štrajka, zatvorenika prebacuju u samicu, gdje ga prisilno hrane.

Iz razloga što sam odlučio mirno protestovati protiv mog zatvaranja, posebni madrac i anatomski jastuci koji su mi propisani zbog hroničnog bola u leđima, moje donje rublje, električni brijač, pa čak i sapun i četkica za zube – sve je zaplijenjeno.

I mene vežu i prisilno hrane svaki dan po sat vremena. Za vrijeme hranjenja, konstatno povraćam otopinu kojom me hrane u krilo. Dok me vraćaju u ćeliju ne mogu se suzdržati, pa povraćam i po čuvarima koji me nose.

Stavili su mi masku od pleksiglasa na lice da zaštite svoju odjeću od moje povraćotine. Stegnu masku i pritisnu je, gurajući je meni na lice. Uvijek se gotovo ugušim, jer povraćam pod maskom i ne mogu da dišem.

Dok se borim za zrak, čuvari me ismijavaju, glasno se smijući. Često me polegnu na stomak u ćeliji i pritisnu mi leđa svom snagom, čime izbacuju ostatke otopine kojom su me prisilno hranili prethodni put.

Najmršaviji čuvar ima najmanje 86 kilograma, a ja imam svega 45 kilograma; čudo je što me već nisu polomili…

Opširnije na portalu AJB:

Patnja u samici Guantanama

Biografija autora

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top