Preveo: Fahret Kadrić
Uzvišeni Allah kaže: ”Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.” (El-Hadždž, 34) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Jedite, skladištite i podijelite.” (Muslim) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: ”Jedite, nahranite (druge) i uskladištite.” Hadis bilježi Buhari od Seleme b. El-Ekvea, r.a., i ovaj hadis je općenitiji od prvog, jer riječ ”nahranite” obuhvata i sadaku siromasima kao i hediju bogatašima. U prethodnom ajetu i hadisima ne nalazimo potvrdu o količini kurbanskog mesa predviđenoj za jelo, niti koliko se dijeli siromasima, a koliko komšijama. Upravo zbog ovoga su se učenjaci i razišli o količinama i načinu podjele kurbanskog mesa. Imam Ahmed, rahimehullah, rekao je: ”Mi postupamo po hadisu koji prenosi Abdullah, r.a., pa tako vlasnik uzima trećinu sebi, trećinom nahrani koga želi, a trećinu podijeli siromasima.” Šafija, rahimehullah, rekao je: ”Ne volim da za sebe ostavim više od trećine, da kao hediju udijelim trećinu i da siromasima podijelim trećinu.” Hadis koji spominje Ahmed, a prenosi ga Abdullah jeste hadis koji je naveo Alkame, a u kojem stoji: ”Abdullah (Ibn Mes’ud) je po meni poslao kurban i naredio mi je da sebi uzmem trećinu, da trećinu pošaljem porodici njegovog brata Atijje i da trećinu podijelim kao sadaku.” Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ”Kurbani se dijele tako što se trećina ostavi sebi, trećina se podijeli rodbini, a trećina siromasima.” Ove dvije predaje naveo je autor knjige ”El-Mugni”, a zatim je rekao: ”Mi se držimo hadisa koji prenosi Ibn Abbas, r.a., o svojstvima Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kurbana, a u kojem stoji da je rekao: ”Svoje ukućane nahrani jednom trećinom, siromašnim komšijama podijeli trećinu i trećinu podijeli kao sadaku.” Ovaj hadis prenosi hafiz Ebu Musa el-Esfehani u knjizi ”El-Vezaif” i kaže: ”Hadis je hasen jer je ovo mišljenje Ibn Mes’uda i Ibn Omera, a nije poznato da im se iko od ashaba usprotivio, pa je samim tim ovo konsenzus (idžma’).”
Imam Šafija je prvobitno zastupao stav da će osoba za sebe ostaviti polovicu kurbana, a da će drugu polovicu podijeliti kao sadaku, shodno riječima Uzvišenog: ”Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog.” (El-Hadždž, 28) U ajetu je spomenuta podjela na dvoje, pa je samim tim riječ o jednakim polovinama. Autor knjige ”El-Mugni” kaže: ”Kada je u pitanju podjela mesa, onda nema nekih posebnih ograničenja, pa ako bi podijelio kao sadaku cijeli kurban ili njegov veći dio, to je dozvoljeno. Ako bi cijeli kurban ostavio za sebe, osim malog dijela koji bi udijelio kao sadaku, i to je dozvoljeno.” Pravnici šafijske škole smatrali su da je dozvoljeno cijeli kurban zadržati za sebe.
Pojedini učenjaci smatraju da je vadžib (obaveza) da vlasnik kurbana dio mesa ostavi za sebe i da ne smije podijeliti cijeli kurban, shodno ajetima i hadisima koji govore o ovoj temi. Također znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadždžu naredio da se od svake zaklane deve uzme dio mesa i da se stavi u lonac, a kada se skuhalo, jeo je i meso i saft. Hadis bilježi Muslim od Džabira, r.a.
Dozvoljeno je uskadištiti i pohraniti za štednju kurbansko meso jer je zabrana o tome derogirana, shodno mišljenju većine učenjaka. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: ”Naprotiv, propis o zabrani je na snazi kada postoji razlog zabrane, a to je glad, shodno hadisu koji prenosi Seleme b. El-Ekvea, r.a., u kojem stoji da je rekao: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko od vas prinese žrtvu, neka nakon trećeg dana u njegovoj kući ne ostani ništa od tog mesa.” Sljedeće godine ljudi su rekli: ”O Allahov Poslaniče, da li ćemo uraditi s mesom kao i prošle godine?’, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Jedite, nahranite i uskladištite, a protekle godine je među ljudima vladala glad pa sam htio da ih se pomogne (mesom).” (Muttefekun alejhi) Dakle, ako vlada glad, onda je zabranjeno skladištiti i čuvati meso više od tri dana, a u suprotnom, ako nema gladi, onda je dozvoljeno.
Nema razlike između kurbana koji je vadžib i onoga koji je nafila u pogledu zadržavanja mesa za sebe, te podjele kao sadake ili hedije. Propis je isti i za kurban koji se kolje za umrlog, ili živog, kao i za onoga koji kolje svoj kurban ili mu ga kolje neko po oporuci. Na onoga kome je oporučeno da zakolje kurban, odnose se isti propisi pohranjivanja i dijeljenja mesa kao i na oporučitelja. Što se tiče opunomoćenika, i njemu je dozvoljeno da postupi s kurbanom onako kako propisi nalažu osim u situaciji ako vlasnik zahtijeva drugačije, pa će mu se shodno zahtjevu predati kurban da ga on dijeli onako kako želi.
Zabranjeno je prodati bilo koji dio kurbana, bilo da je riječ o mesu, loju, koži i slično, jer je to imetak koji je izdvojen u ime Allaha pa nije dozvoljeno da se povrati na bilo koji način baš kao i sadaka. Također se mesaru ne daje ništa od kurbana u vidu nadoknade za njegov rad, jer ako se tako postupi, to se smatra svojevrsnom trgovinom.
Što se tiče onoga kome kurbansko meso bude dato, njemu je dozvoljeno da postupa i radi s tim meso šta želi jer je ono prešlo u njegovo vlasništvo. U dva Sahiha od Aiše, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u kuću i zatražio hranu pa mu je dato hljeba i nešto začina što je ostalo u kući, pa je rekao: ”Kao da sam vidio nešto mesa u kamenom ćupu?” Rekli su mu: ”Da, ali je to meso Burejda dobila kao sadaku, a ti ne jedeš sadaku.” On je rekao: ”Njoj je to sadaka, a nama hedija.” U Buharijinoj verziji stoji: ”Da, ali je to meso Burejda dobila kao sadaku, a nama ga dala kao hediju.” Kod Muslima stoji: ”Meso je za nju sadaka, a od nje je za nas hedija.”
Međutim, onaj koji je meso udijelio, ne treba da ponovo otkupljuje to meso jer je i to vrsta vraćanja, a u dva Sahiha od Omera b. Hattaba, r.a., prenosi se da je rekao: ”Dao sam konja na Allahovom putu pa ga je onaj kome je dat zapostavio, a ja sam htio da ga od njega otkupim, ali sam pomislio da će mi ga prodati jeftino te sam stoga o ovome pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: ‘Ne kupuj ga pa makar ti ga dao za dirhem, jer onaj ko traži povrat svoje sadake isti je kao pas koji liže svoju povraćotinu.”’
Ako se sadaka povrati onome koji ju je dao i to kroz nasljedstvo u smislu da on dadne na poklon nešto svome rođaku ili mu dadne sadaku, a zatim ovaj preseli, pa onaj koji je dao to naslijedi, u tom slučaju to postaje njegov imetak i može da radi s njime šta želi u granicama dozvoljenog, shodno hadisu koji bilježi Muslim od Burejde, r.a., u kojem stoji da je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: ”Ja sam svojoj majci kao sadaku dala sluškinju pa je majka umrla”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Tebi je nagrada zagarantirana, a putem nasljedstva sluškinja ti se vratila.”
Iz knjige ”Resail fikhijje”, šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
akos.ba
