Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Mujanović: Ja se ponosim svojim invaliditetom jer sam ostvarila svoje ciljeve

Mujanović: Ja se ponosim svojim invaliditetom jer sam ostvarila svoje ciljeve

Emina Mujanović rođena je 17. oktobra 1994 u Tuzli. Živi u Donjem Hrasnu, Općina Kalesija. Od svoje osme godine života boluje od distrofije mišića. Bez obzira na životno iskušenje, prepreke i izazove koje je na svom putu imala Emina je uspješan primjer osobe koja je ostvarila svoje snove uprkos otežavajućim okolnostima.

Iako je zbog odnosa društva prema ugroženim skupinama ostala samo na završenoj osnovnoj školi, danas je Emina Mujanović uspješna spisateljica koja iza sebe ima pet izdatih knjiga u vremenu kada je knjiga ugrožena kategorija u našem društvu, a čitanje zanemarena potreba.

Svojim knjigama, nastupima i stavom je inspirirala mnogo ljudi da pokrenu pozitivne promjene u svom životu.

Sudjelovala je u projektu “Jačanje kapaciteta za samostalan život osoba sa invaliditetom u BiH” u kojoj su sudjelovale mlade osobe s invaliditetom sa Tuzlanskog kantona. U kampanji “Ponosni na sebe” borba za jednakopravnost osoba s invaliditetom tokom 2016. godine, bila je predstavnik Tuzlanskog kantona, tako da su se njeni bilbordi sa porukom “Iza mene su dvije knjige, a ja još uvijek pišem svoju priču” našli na ulicama Tuzle i Sarajeva. Bila je zaposlena  u Udruženju distrofičara TK. Dobitnica je “Medalja sa zlatnim grbom” Općine  Kalesija 2019. godine.

Osobe s invaliditetom se, između ostalog, razlikuju po tome da li imaju urođen invaliditet ili stečeni u toku odrastanja. U drugom slučaju invaliditet je izuzetan šok za dotičnu osobu, njenu porodicu i sredinu u kojoj živi. S obzirom na nizak stepen društvene empatije sredina nažalost najčešće bude dodatni otežavajući faktor pored dijagnoze.

Nerazumijevanje društva

Na pitanje kakva je bila reakcija društva kad se razbolila, odnosno kad su invalidska kolica postala nerazdvojni dio njenog života Emina ističe da su je ljudi čudno posmatrali i prije nego je njen invaliditet bio vidljiv, a u tome su se posebno isticali njeni vršnjaci.

“Šta god tada uradila nikako nisam mogla da se uklopim u njihovo društvo, ismijavali su me, maltretirali na razne načine. A i kada su kolica pristigla tada je moja okolina u kojoj živim krenula da me sažalijeva, naziva mnogim ružnim imenima. Sve to je bilo bolno za slušati i gledati, dugo vremena smo to podnosili ja i moja porodica. Vremenom smo naučili kako se izboriti sa svim negativnim komentarima, neke nismo ni čuli, a na neke smo morali reagovati.”

Zbog ovakvih okolnosti Emina se okrenula prema sebi u cilju traženja unutrašnje snage kako bi prebrodila životne izazove. I tako je otkrila dar za pisanje.

“Tokom mog cijelog odrastanja olovka i sveska su bili prisutni u mom života, nešto sam uvijek švrljala. Nikada nisam očekivala da bih ja mogla jednog dana napisati knjigu, sve se desilo neplanirano. Na nagovor drugih 2014. godine sam napisala i objavila svoju prvu knjigu. Tada sam svoj skriveni talenat iznijela na vidjelo i čvrsto odlučila da idem književnim putem. Pisanje je ljubav od koje se ne odustaje”, poručuje Emina.

Na početku njenog književnog rada imala je samo podršku porodice, ali ubrzo su u njen život ušli mnogi koji su joj pomogli oko pripreme i štampe, te promocija knjiga. Ova mlada književnica je nesvakidašnji primjer uspješnog kulturnog rada bez nepotrebne nametljivosti.

“Kada sam bila na samom početku sa sirovim materijalom u rukama, pored sebe sam imala samo svoju porodicu. Nisam znala nikog, nisam znala ni kako se izdaje knjiga i šta je sve potrebno, ali odjednom su se pojavili ljudi koji su mi pružili podršku, uputili na put koji vodi do finala. Nikada nisam se nametala nigdje pa tako je bilo i sa promocijom mojih knjiga, uvijek sam strpljivo čekala. Ljudi su sa svojim pozivima dolazili do mene, sklopljeno je tako mnogo lijepih prijateljskih i poslovnih odnosa”, prisjeća se Emina.

Mujanović danas autorica pet knjiga

Svoju prvu priču je napisala davne 2013. godine, koja je bila objavljena na jednom portalu, i tada je krišom počela pisati svoju prvu knjigu.

Njena pozitivna transformacija počinje kada se upušta u svijet pisanja, a do tad je bila “jadna Emina”.

“Ja ću te čekati sjeti se obećanja” je prva Eminina knjiga. To je ljubavna priča između djevojke po imenu Asija koja opisuje svoje djetinjstvo, rastanak od prijatelja Haruna i suočavanju sa iznenadnom bolešću. Ponovni dolazak Haruna će probuditi ljubav između njih dvoje, kada Harun zaprosi Asiju ona ga odbija iz straha da će mu biti teško brinuti o djevojci koja je u kolicima.

“Rušim predrasude” je autobiografija koja opisuje život Emine od trenutka kada se suočila sa dijagnozom distrofija mišića. U knjizi su do detalja opisane razne situacije koje je prošla, od odbacivanja od vršnjaka, maltretiranja, predrasude ljudi i do borbe za školovanjem.

“On me voli” je knjiga pjesama podijeljena na tri dijela. Prvi dio pjesama je protkan nitom Eminine bolesti, dok drugi dio je protkan vjerom u Boga, a treći je rezervisan za ljubav. U nazivu se spominje “On” – to se ne odnosi na čovjeka već na Boga.

“Snaga ljubavi” je knjiga pjesama koja spominje ljubav prema jednom čovjeku, ljubav prema Bogu. U njoj se još spominje prolaznost svijeta u kojem živimo.

“Dok sam te čekala” je nastavak na knjigu “Ja ću te čekati sjeti se obećanja”. Nakon nekoliko godina ponovo se susreću Asija i Harun, samo što je situacija malo drugačija, Harun je oženjen, ali nesretno. Ipak život im se osmijehnuo, Harun i Asija su poslije svih prepreka krunišu svoju ljubav brakom.

Nakon godina aktivizma, pet objavljenih knjiga, mnogobrojnih promocija u Bosni i Hercegovini i dijaspori pitamo je da li se odnos društva u njenoj sredini promijenio prema osobama s invaliditetom?

“Živim u mjestu u kojem (čast izuzecima) ljudi još osobe s invaliditetom posmatraju drugačije, nije to više ni stvar mentaliteta ljudi već je problem u ljudskim srcima. Čovjek koji voli sebe voli i druge ljude, nije važno da li neka osoba ima invaliditet ili ne”, smatra Emina.

Život je poklon koji je dat svakom čovjeku, a svaka osoba ima neki talenat. “Ja se ponosim svojim invaliditetom, jer sam ostvarila svoje ciljeve. Ponosite se svojim borbama, životima, uspjesima pa čak i padovima jer oni su vaši, oblikovali su vas i potaknuli na daljnju borbu. Živite punim plućima i nikada ne odustajte”, poručuje Emina.

Piše: Sanadin Voloder za Global Analitika

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top