Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Istaknuti Bošnjaci > Muhadžir sam, vatan mi je bio Nikšić, ime mi je hafiz Salih Gašević

Muhadžir sam, vatan mi je bio Nikšić, ime mi je hafiz Salih Gašević

Mevlud Saliha Gaševića – napisan u egzilu

Pitanje očuvanja identiteta jednog naroda nije uvijek vezano za određenu teritoriju, jer su migracije, dobrovoljne ili prisilne, dio ljudske civilizacije od njenog početka. Međutim, pitanje očuvanja jezika, nacionalnog pamćenja, kulture i tradicije određuje sudbinu svakog naroda.

Piše: Voloder Sanadin

Priče, narodna predanja, epske pjesme sastavni su dio tradicije svakog naroda,  a u islamskoj tradiciji Bošnjaka mevlud zauzima centralno mjesto kao poetska komunikacijska forma, pedagoško-didaktičkog karaktera. Mevlud je vremenom postao povod i sredstvo za okupljanje vjernika u mjesecu rođenja  Poslanika, a.s, u ramazanu ili tokom ljeta te prilikom obilježavanja posebnih događaja bitnih za pojedine džemate.

Prije nego što se upustimo u analizu biografije hafiza Saliha Gaševića potrebno je da kroz historijsko-geografsku retrospektivu približimo današnjim naraštajima okolnosti koje su utjecale na život i djelo hafiza Gaševića.

Geografski prostor kojeg stoljećima naseljavaju Bošnjaci znatno je širi nego teritorija Bosne i Hercegovine. Nažalost, taj prostor kao i rubni dijelovi Bosne i Hercegovine imali su sličnu tragičnu sudbinu sužavanja životnog prostora Bošnjaka.

Crna Gora se na račun Hercegovine teritorijalno širila od Hercegovačkog ustanka (1875—1878), preko Berlinskog  kongresa, Prvog balkanskog rata, da bi se taj proces okončao poslije Drugog svjetskog rata kada Đuro Pucar Stari „poklanja“ Crnoj Gori Sutorinu, odnosno drugi izlaz Bosne i Hercegovine na Jadran.

Stara Hercegovina obuhvata šest opština u današnjoj Crnoj Gori: Pljevlja, Žabljak, Plužine, Šavnik, Nikšić i Herceg Novi, kao i dio Kotora.

Najveći i najvažniji grad ovog područja je Nikšić u kojem je rođeno ili iz kojeg vodi porijeklo mnogo poznatih Bošnjaka. Jedan od njih je Šarik Tara, jedan od najbogatiji Bošnjaka u Turskoj i vjerovatno najbogatiji Bošnjak, koji je umro u januaru mjesecu 2018. godine.

Najzvučnije ime među Bošnjacima koje je iznjedrio Nikšić je hafiz Salih Gašević, autor najpoznatijeg i najraširenijeg mevluda na bosanskom jeziku. Godina njegova rođenja nije tačno utvrđena, ali se najčešća uzima 1850-ta. Umro je u Bijelom Polju 1898/99. godine, a tu je prenešen iz Šahovića gdje je bio kajmekam (gradonačelnik Kolašina). Upravo je u Šahovićima hafiz Gašević 1890. godine  napisao svoj mevlud na molbu kolašinskih prvaka što je opisao u stihovima u uvodu:

Moliše me kolašinski prviši:

“Nami mevlud daj bosanski napiši!

Što j’ u Kur'an na sve iman imamo

Bosanski nam gradi mevlud molimo!”

Iz ove molbe jasno se može zaključiti da su Bošnjaci Kolašina koji je tad bio dio Novopazarskog sandžaka duboko bili svjesni da se Osmanlijskoj vlasti primakao kraj i da je teritorijalno širenje Crne Gore je nezaustavljivo. Oni su bili svjesni da je pisanje na bosanskom jeziku nužno za opstanak Bošnjaka u pogoršanim okolnostima stalnog smanjivanja životnog prostora.

Šahovići – mjesto pisanja Mevluda i genocida nad Bošnjacima

Vrlo rašireno prezime Kolašinac u Sandžaku svjedoči i danas o nekad brojnom bošnjačkom  življu u ovom dijelu Crne Gore. Iseljavanje Bošnjaka iz Kolašina počelo je napadom Crnogoraca 28. jula 1858. godine i potrajati će narednih 70 godina.

Nakon Mevluda hafiza Gaševića Šahovići će 1924. godine ući u bošnjačku historiju krvavim genocidom kojim se završava život Bošnjaka u ovom naselju koje mijenja ime u Tomaševo, a to je scenario koji se ponovio na mnogo mjesta 90-tih godina u Bosni i Hercegovini.

Hafiz Salih Gašević pripada generaciji mlađih bošnjačkih alhamijado književnika. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu, nakon čega odlazi u Istanbul na studiranje. Po povratku u Nikšić obavljao je poslove gradskog finansijskog upravitelja. Bio je ugledni građanin Nikšića zbog visokog obrazovanja i imetka kojeg će kasnije uložiti u štampanje svog Mevluda. Gašević se pored finansijskih poslova bavio i prepisivačko-prevodilačkim radom. Svoj zavičaj Gašević je napustio 1876. godine i otišao za Ljumu (srez u Prizrenskom sandžaku, današnja Albanija) gdje je postavljen za kajmekama. Po napuštanju Ljume 1887. godine, hafiz Salih je postao kajmekam u Šahovićima, koje je tada bilo sjedište donjokolašinske kaze.

Hafiz Gašević ukopan je u haremu glavne Čaršijske džamije-Hadžidanuše, koja se nalazila u Ašik mahali u centru Bijelog Polja. U toku Drugog svjetskog rata džamija je stradala od bombardovanja savezničkih snaga. Zemni ostaci hafiza Saliha Gaševića zajedno sa nišanima preneseni su u Gornje groblje u Lješnici, danas prigradskom naselju, gdje se i sada nalaze. Prilikom prijenosa zemnih ostataka u Gaševićevom mezaru je pronađena sablja koja mu je pripadala, a simbolisala je zvanje kajmekama koje je on imao za života.

Na uzglavnom nišanu je epitaf pisan osmanskim jezikom u desetak kosih redova lijepim neshtalik pismom. Prvi put epitaf je preveden i objavljen u kalendaru ’’Narodna uzdanica’’ za 1936. Drugi prijevod izvršio je poznati osmanista Mehmed Mujezinović i objavio ga u „Takvimu“ za 1973. godinu koji u prijevodu glasi:

„Odličnici među mojim sljedbenicima su oni koji znaju Kur’an naizust.

O srce, ne zavaravaj se prolaznim svijetom,

jer ćeš ga zaista jednog dana napustiti

i rastati se sa svim svojim prijateljima.

Kad smrt prispije skinuće ti gizdavu odjeću kojom se ponosiš,

i mjesto nje obući ti smrtnu košulju (ćefine).“

Kolašinski kajmekam Nikšićanin Hafiz Salih.

Godina 1316. (1898/99.)

Gaševićev Mevlud je pisan u jedanaestercu i ima 398 stihova. Radi se o prepjevu, odnosno prijevodu Mevluda poznatog osmanskog pisca Sulejmana Čelebije pod imenom “Vesiletun-nedžat”.

Prvo izdanje Gaševićevog Mevluda iz 1879. godine, pod naslovom “Mevlud alânî âli lisan-i Bosnevi” (Jasni i uzvišeni Mevlud na bosanskom jeziku), autor je lično finansirao, kao i drugo izdanje iz 1893/94. Oba izdanja su štampana u vilajetskoj štampariji “Kosovo” u Skoplju.

Mevlud kao platforma za opstanak bosanskog jezika u povratničkim džematima i dijaspori

Pitanje koje danas Bošnjaci u manjem bh entitetu, dijelovima FBiH u kojima su manjina i dijaspori trebaju sebi postaviti jeste koju ulogu imaju vjeronauka i mekteb u očuvanju bosanskog jezika. Kao i u vrijeme hafiza Gaševića i danas se mnoga djeca u povratničkim sredinama mogu intenzivno upoznati i razviti svoje poznavanje bosanskog jezika, javnog nastupa upravo u mjesecu rođenja Božijeg Poslanika, a.s., kroz mevludske svečanosti.

„Muhadžir sam, vatan mi je bio Nikšić, Ime mi je hafiz Salih Gašević.“

Stihovi „Muhadžir sam, vatan mi je bio Nikšić, Ime mi je hafiz Salih Gašević.“ su i danas aktuelni s obzirom na vrlo plodonosno književno i naučno stvaralaštvo Bošnjaka u dijaspori koji na sebi svojsteven način doživljavaju svoju domovinu, kulturu i tradiciju i time oplemenjuju bošnjačko i bosanskohercegovačko kulturno blago.

Iseljavanje, bilo da je milom ili silom, nije kraj nego može biti novi početak kroz osvještavanje svog identiteta u novoj stranoj sredini. Primjer Gaševićevog djela dokazuje da su inspiracija i kvaliteta u obrnutoj proporciji sa uslovima življenja što treba da bude motivacija brojnoj bošnjačkoj dijaspori da izrazi svoje emocije kroz književna djela.

Krajnje je vrijeme da se neko od Bošnjaka na nekim od islamskih fakulteta kroz magistarski ili doktorski rad pozabavi likom i djelom hafiza Gaševića, njegovim Mevludom. Posebno je bitno istražiti okolnosti u kojima je napisan ovaj Mevlud i njegov uticaj na Bošnjake i pisce kasnijih mevluda, jer je pisanje mevluda jedan od težih izazova za književnika.

O životu i djelu hafiza Gaševića najopširnije je pisao Bajro Agović, raniji sekretar Islamske zajednice u Crnoj Gori, koji je sakupio napise ostalih autora o hafizu Gaševiću, što je odlična polazna tačka za dublja istraživanja.

Također, studenti koji studiraju bosanski jezik i književnost trebali bi aktivnije istraživati mevlude, njihovu književnu vrijednost i uticaj.

Nadam  se da oni Bošnjaci koji su svjesni ovih činjenica o nasilnim migracijama Bošnjaka na prijelazu iz 19-og  u 20. stoljeće kada je živio hafiz Gašević imati mnogo humaniji doživljaj migrantskog vala koji se godinama odvija putevima očajnika na Balkanskoj ruti.

Također, neka životna priča i djelo hafiza Gaševića bude inspiracija onima Bošnjacima koji se već nalaze u dijaspori i koji to planiraju da čuvaju svoj identitet i da im njihova hidžra bude inspiracija za kreativni rad na poljima nauke, biznia, kulture…

Svako vrijeme nosi sa sobom promjene i nove izazove. U slučaju mevluda transformacija od programa u džamiji do kulturnih manifestacija koje traju skoro cijeli mjesec rebi-ul-evvel u kojima se na različite načine komuniciraju osnovne poruke islama i bošnjačke tradicije dokazuje dalekovidnost kolašinskih prvaka i hafiza Gaševića.

Vaša sjećanja na mevlud su često vezana za djetinjstvo i mladost, a kada svojoj djeci budete prenosili svoje iskustvo mevluda neka imate na umu činjenice iz ovog teksta.

Tekst objavljen u Preporodu, 1. decembar 2018.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top