Slast nagrade i gorčina bola

Ono što ljudima olakšava iskušenja i probleme, svakako je nada da će ih Uzvišeni Allah nagraditi za sve ono što ih, od toga, zadesi. Ta nagrada se ogleda u čišćenju i opraštanju grijeha, a kako ih je samo puno! Također, ogleda se i u upisivanju dobrih djela, koja su nam itekako, potrebna. U vjerodostojnom hadisu stoji: Vjernika neće pogoditi neka nedaća, briga ili tuga, uznemirenost i zabrinutost, pa čak i ubod trna, a da mu Allah time neće obrisati grijehe! Nekog dobrog čovjeka je ubolo nešto u nogu, pa se on nije jadao niti žalio, nego se nasmijao i spomenuo Allaha, te mu rekoše: “Nešto te ubolo, a ti se ne žališ?” On reče: “Slast nagrade je učinila da zaboravim gorčinu bola.”

Život nije lišen nedaća

Divna li je stvar vjernika, za njega je sve dobro, i takvo stanje nije ni sa kim drugim do vjerinikom. Ako ga zadesi dobro, zahvali i bude dobro po njega, a ako ga zadesi kakva nedaća, strpi se i opet bude dobro po njega. (Muslim) Nada i sigurnost, zadovoljstvo i ljubav, kao i duhovni smiraj, plodovi su duboko ukorijenjenog vjerovanja u srcu čovjeka. To su riznice i rezerve, neophodne u životnoj borbi, borbi koja nije nimalo kratka, ispunjena opasnostima, poteškoćama i nedaćama.

Čovjekova priroda i priroda ljudskog života na dunjaluku jeste takva da nisu lišeni iskušenja, nedaća i problema. Koliko je samo ljudi koji su izgubili posao, izgubili nadu, kojima je umro neko drag, koje je zadesila bolest, ili koji su izgubili imetak… Zato je pjesnik i opisao dunjaluk sljedećim riječima:

Svojstvo mu je tuga, a ti želiš život bez bola i tuge

Onaj ko to želi je poput onoga što u vodi traga za plamenom vatre.

Ovo je Allahov zakon u prirodi i stvorenjima, a to podrazumijeva da su i oni ljudi, nosioci uzvišenih misija, bili izloženi težim i ozbiljnijim problemima od drugih. Oni pozivaju Allahu, a protiv njih se bore sljedbenici šejtana i taguta, pozivaju istini, a protiv njih se okreću pozivači u zabludu, oni upućuju ljude na dobro, a protiv njih su upućivači u zlo. Oni naređuju dobro, a protiv njih su sljedbenici lošeg, i tako, oni cijeli život provode u iskušenjima, u seriji zavjera i potvora. Po tom zakonu i na tim osnovama Allah je stvorio Adema i Iblisa, Ibrahima i Nimruda, Musa’a i Faraona, Muhammeda, a.s., i Ebu Džehla: Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli. (el-En’am, 112) Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. (el-Furkan, 31)

Ovako je bilo sa vjerovjesnicima, ali i sa onim koji su ih naslijedili, sa daijama koji su išli njihovim stopama, a kojima su se suprotstavili diktatori, koji su od Allahovog puta odvraćali: A svetili su im se samo zato što su u Allaha Silnog i hvale dostojnog vjerovali. (el-Burudž, 8). Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan: KOji ljudi su izloženi najvećim iskušenjima? Pa je rekao: Vjerovjesnici, zatim oni koji im sliče, pa oni koji im sliče. Ljudi se iskušavaju shodno njihovoj vjeri, ako mu je vjera čvrsta, i iskušenja se pojačaju, a ako bude blaže vjere, Allah ga iskuša shodno njegovoj vjeri. Čovjek će biti iskušavan sve dok zemljom ne bude hodio bez grijeha. (Tirmizi, hasen-sahih)

Ateisti su najočajniji ljudi

Potvrđeno je da su ateisti, kolebljivci i ljudi slabog imana kategorija koja najbrže pada u očaj i beznađe. Kur’an, opisujući ovu vrstu ljudi, kaže: Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava (el-Isra, 83) Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak (el-Hadž, 11)

Oni ne vjeruju u sudbinu, kojom bi bili zadovoljni, niti vjeruju u Allaha, pa da smireno prihvate Njegovu mudrost, niti u vjerovjesnike, pa da u njihovim surovim životima vide primjer i uzor za sebe. Oni, također, ne vjeruju u Ahiret, pa da se u svojim poteškoćama i problemima tim vjerovanjem napoje, povrate nadu i odagnaju očaj. Oni su poput broda, koji je izgubio kormilo i jedra i nema ničega što ga štiti od talasa i oluja, tako da je i najslabiji vjetrić zaljulja i potrese, a talasi je okruže sa svih strana i brzo je potope.

Nije ni čudo da je porast samoubistava posebno visok u društvima u kojima nema vjere, a ako i ne dođe do samoubistva, onda je prisutan ubitačan bol, očaj i bolno beznađe. To je život koji u sebi nema ništa od života, to nije smrt, pa da nestane, to je život u kojem čovjek umire prije smrti, jer, doista, mrtav je onaj ko živi očajnim životom, životom ispunjenim beznađem.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba