Muslimanke i neplodnost

Liječenje ženske sterilnosti

U ovom poglavlju ćemo se ukratko osvrnuti na stav islama o liječenju ženske neplodnosti. Danas su mnoge muslimanske poro­dice pogođene tim iskušenjem pa će odgovor na njega, sa islamskog stanovišta, itekako pomoći onima kojima je stalo do svoje vjere i koji nastoje, kako to od njih islam i traži, da prije nego što se odluče na neki korak konsultiraju svoju vjeru.

Takvo ponašanje je bez sumnje dokaz imana, jer Allah, dž.š., to jasno potvrđuje u slijedećem ajetu: ‘I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim nepokore.” En-Nisa, 65.

Poslanik, a.s., o tome također veli: “Niko od vas neće upotpuniti iman dok mu njegove želje i prohtjevi ne budu u skladu sa onim sa čime sam došao. ”

Ovdje ćemo se fokusirati na liječenje ženske neplodnosti pu­tem različitih medicinskih lijekova, te vještačkom unutrašnjom i vanjskom oplodnjom.

Liječenja ženske neplodnosti

Pored mnogobrojnih uzroka ženske neplodnosti, postoje i uzroci koji se mogu otkloniti putem nekih posebnih lijekova. Ako je to činjenica, a jest, onda se postavlja pitanje: Da li islam dozvo­ljava liječenje ženske neplodnosti ili to smatra sudbinom u koju nije dozvoljeno dirati?!

Islam na neplodnost gleda kao i na sve ostale bolesti. On pod­stiče i traži od svojih sljedbenika da se liječe od neplodnosti i traži lijeka kao i za sve ostale bolesti od kojih obolijevaju. Jedan od gla­vnih ciljeva islama je da zaštiti i očuva ljudski život i da osigura re­produkciju ljudskog roda, kako ne bi nestao, pa da nema na Zemlji ko Allaha obožavati.

Osnovna filozofija, na kojoj počiva cijelo islamsko pravo, je da se propisima i normama islama pribavi i osigura ljudima dobrobit i korist, a otklone i udalje štete i neugodnosti.

Prema tome, nema nikakve šerijatske zapreke koja bi zabra­njivala muslimanki liječenje od ženske neplodnosti.

Tu konstataciju potvrđuju i tradicionalni dokazi koji općenito podstiču na liječenje, od kojih su:

–           Uzvišeni je rekao: “I sami sebe u propast ne dovodite.“ El-Bekare,195.

Ajet eksplicite zabranjuje bilo kome da sebe na bilo koji način dovodi u propast.

Zanemarivanje liječenja ženske neplodnosti vodi nestanku ljudskog roda, čije se očuvanje i zaštita smatra osnovnom intenci­jom radi koje je i objavljen Šerijat, jer bez ljudskog roda život na ovoj planeti bi bio besmislen.

Prema tome, ako je u liječenju ženske neplodnosti opstanak ili očuvanje ove osnovne intencije, onda je liječenje ženske neplodno­sti obligatna dužnost (vadžib) sukladno općeprihvaćenim pravilima da sve što vodi vadžibu je vadžib, kao i to da sredstva dobivaju status ciljeva kojima vode.

–            Prenosi se od Usame ibn Serika da je rekao: “Došao sam Poslaniku, a.s, i zatekao ashabe da sjede oko njega tako skrušeno kao da su im na glavama ptice. Nazvao sam selam i sjeo. Nakon toga su došli neki beduini i upitali: ‘Allahov Poslaniče, da li nam je dozvoljeno da se liječimo?’ Poslanik, a. s., je odgovorio: ‘Liječite se, jer Allah nije stvorio bolest, a da joj nije odredio i lijek, osim starosti. ”’^[1]

U hadisu je naredba o dozvoli liječenja došla u općoj formi, čime se aludira na opću dozvolu liječenja od svih bolesti, a ne samo od nekih.

Pri liječenju neplodnosti, kao i pri liječenju od ostalih bolesti, žena treba imati na umu slijedeće:

a)         da se liječenje odvija u granicama bontona i ponašanja koje je islam odredio i postavio;

b)         da se liječenje po mogućnosti odvija pod kontrolom lije­čnice muslimanke koja je specijalista za ženske bolesti, ili pod nad­zorom nekog drugog ako nema ženskog ljekara.

Pri tom treba uvažavati i slijediti upute koje su islamski uče­njaci postavili po tom pitanju. Liječenje ženske neplodnosti je veo­ma precizno i opasno i zbog toga zahtijeva veliko znanje i stručnost pri samom određivanju vrste sterilnosti i propisivanja odgovarajućih lijekova i terapija. Zato bi i najmanja pogreška mogla imati kobne posljedice po bolesnika.^[2]

Liječenje ženske sterilnosti putem vještačke unutrašnje oplodnje (arteficijalna insaminacija)

Pod vještačkom unutrašnjom oplodnjom se podrazumijeva uzimanje sperme muža i njeno ubrizgavanje (stavljanje) na odgo­varajuće mjesto, tj. unutar vaginalnog otvora ili maternice supruge. Kod ovog liječenja se mogu pretpostaviti tri slučaja:

1.  da se žena oplodi spermom svog supruga;

2.  da se oplodi spermom nekog drugog;

3.   da se oplodi kombiniranom spermom, tj. spermom njenog muža i  nekog drugog.^[3]

Unutrašnja vještačko oplodnja spermom muža

Po ovom pitanju savremeni islamski pravnici imaju dva stava.

Prvi stav:

Učenjaci koji zastupaju ovaj stav, smatraju da je ovakva vrsta oplodnje dozvoljena ako se izvede u okvirima šerijatskih pravila i ograničenja.

Zastupa ga većina savremenih islamskih pravnika: Mahmud Šeltut, Džadul Hakk Ali Džadul Hakk, Mustafa Zerka,Jusuf Ka- radavi, Abdul Kerim Zejdan, Vehbe Zuhajli.

Ovaj stav je usvojilo i Vijeće instituta za islamsko pravo u Mekki, kao i Jordanska stalna komisija za fikhsko-medicinska pitanja u Jordanu, koja je proistekla iz Udruženja jordanskih me­dicinskih nauka, a koju čine: Ibrahim Zejd Kilani, Muhammed Ne’im Jasin, Omer El-Eškar, Ali Es-Savva, Muhammed Šubejr i Mahmud Sartavi.

Zastupnici ovog mišljenja svoj stav opravdavaju slijedećim dokazima:

1.          analogijom vještačke unutrašnje oplodnje na prirodnu oplo­dnju (seksualni odnos) radi postojanja istog motiva, tj. da se dobije potomstvo na jedan, po islamu, legalan način;

2.         od osnovnih intencija islamskog prava je očuvanje i zaštita potomstva. Islam je odredio brak, tj. legalan bračni odnos kao je­dino legalno sredstvo za očuvanje i zaštitu ove intencije. Međutim, kada se ona ne mogne realizirati tim putem, onda se pribjegava vještačkim metodama, tj. vještačkoj oplodnji pod uvjetima i ograni­čenjima koje je Šerijat postavio;^[4]

3.           od osnovnih intencija Šerijata je i očuvanje ljudskog života i zdravlja. Liječenje je dozvoljeno upravo da bi se očuvale i zaštitile te intencije. Liječenje ženske neplodnosti je, također, jedna vrsta liječenja koja, ako se ne uzme u obzir, može ugroziti potomstvo i zdravlje velikog broja ljudske populacije.

Znači, općim dokazima koji naređuju ili podstiču muslimane da se liječe, je obuhvaćeno i liječenje ženske neplodnosti, jer se na taj način štite i čuvaju dvije šerijatske intencije: očuvanje života i očuvanje potomstva.

Prilikom liječenja ženske neplodnosti neminovno je da dođe do otkrivanja dijelova tijela koji se u normalnim uvjetima ne smiju otkriti. Međutim, ako je liječenje ženske sterilnosti nužda, ili velika potreba koja ima status nužde, onda tu nema harama, jer u nuždi nema harama, niti ima vadžiba u nemogućnosti. A poznato je i da se manja šteta zanemaruje radi uklanjanja veće.

Drugi stav:

Zastupnici ovog stava smatraju da unutrašnja vještačka oplo­dnja supruge sa spermom njenog muža nije dozvoljena.^[5]

Zastupnici ovog mišljenja svoj stav zasnivaju na slijedećim dokazima:

1.            Osnovna intencija radi koje je Allah, dž.š., dozvolio su­pružnicima spolni odnos, ogleda se u dva cilja: primarnog – koji se manifestira kroz ljubav i duhovnu smirenosti kao posljedice nastale od tjelesnog i sentimentalnog uživanja, te sekundarnog – koji se ogleda u rađanju djece, tj. reprodukciji potomstva i garanciji opstanka ljudske vrste.

Putem vještačke unutrašnje oplodnje ostvaruje se samo se­kundarni cilj braka ali ne i primarni, a poznato je da se sekundarni cilj ne može ostvariti bez primarnog. Kur’an to jasno podvlači: “On je taj koji vas odjednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. “El-E’araf 189.

“One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.“ El-Bekare, 187.

Prema tome, ako se vještačkom oplodnjom ne realizuje pri­marni cilj braka, tj. duhovna smirenost, onda će takva oplodnja biti zabranjena (haram)}

2.           Svoj stav zasnivaju i na pravnom pravilu koje kaže da su spolni organi, po pravilu, zabranjeni sve dok se ne dokaže supro­tno.

Međutim, ovim dokazima se može prigovoriti slijedeće:

a)           što se ne može prihvatiti da je osnovni cilj braka zadovolje­nje seksualnih i duhovnih potreba, jer je općeprihvaćeno da je njegov primarni cilj zaštita i očuvanje ljudskog roda. Također se ne može prihvatiti da su smirenost i ljubav uvjetovani spolnim odnosom, jer je moguće da se one nađu i bez upražnjavanja spolnog odnosa. Na­protiv, s pravom se može reći da vještačka oplodnja može biti važan faktor za postizanje smirenosti i ljubavi u porodičnoj atmosferi, jer supružnici se, bez sumnje, smiruju i raduju i njihova međusobna ljubav se neminovno povećava iščekivanjem bebe;

b)           na osnovu fikhskog pravila, i pored toga što je općeprihva­ćeno od strane pravnika, ipak se ne može dokazati zabrana vješta­čke oplodnje. To zato što se ono prvenstveno odnosi na situaciju kada bi se oplodnja izvršila sa tuđom, a ne spermom muža. Međutim, mi ovdje govorimo o sasvim drugom pitanju, tj. o vještačkoj oplodnji žene spermom njenog muža.

3.         Oni tvrde da vještačka oplodnja ne dolikuje ljudskom do­stojanstvu, jer se, na taj način, ono narušava i ponižava. Uzvišeni je rekao: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali.“ El-Isra, 70.

Allah je zbog toga zabranio i prostituciju, jer se njome na­rušava čast i ugled novorođenčeta. Takva bi ista situacija bila i sa djetetom koje se rodi putem vještačke oplodnje, tj. njegov ugled, čast i dostojanstvo bi bili devalvirani samim načinom njegovog na­stanka.

Ovom dokazu se može replicirati na slijedeći način:

Analogija, tj. izjednačavanje djeteta koje je nastalo putem vještačke oplodnje sa djetetom koje je nastalo putem prostitucije, je neispravna. I to iz prostog razloga što se dijete, koje nastane putem vještačke oplodnje, pripisuje mužu, tj. ocu, dok se dijete, koje je na­stalo putem bluda, ne pripisuje ocu, nego majci bludnici.

Također, ne može se prihvatiti da vještački način nastanka nekog djeteta umanjuje njegovo dostojanstvo i ugled, jer za takvu tvrdnju ne posjedujemo nikakve validne dokaze.

Čak se ni za vanbračno dijete ne može reći da je poniženo i prezreno zbog svoga nastanka. Po islamu, ono ima status kao i svako drugo dijete; priznata su mu sva prava kao i svakom drugom čovjeku.

Islam, u pravilu, zagovora individualnu odgovornost i zbog čega bi onda vanbračno dijete snosilo odgovornost svojih roditelja i bilo krivo za način na koji se rodilo?! Po islamu niko neće snositi posljedice tuđih grijeha. Onaj ko ih počini jedino će on snositi nji­hove posljedice.

Preferirano mišljenje

Mišljenje koje dozvoljava vještačku unutrašnju oplodnju sa muževljevom spermom, pod određenim uvjetima i ograničenjima, je ispravnije.

Ono se preferira zbog slijedećih činjenica:

prvo: zbog neupitnih argumenata na kojima je postavljeno, poput ispravne analogije i uvažavanje osnovnih intencija Šerijata, a posebno onih koje se odnose na očuvanje i zaštitu ljudskog roda;

drugo: zbog toga što se zasniva na općim dokazima koji do­zvoljavaju i podstiču liječenje. A rečeno je da je i neplodnost jedna vrsta bolesti, pa prema tome i na nju se primjenjuju i odnose ti dokazi;

treće: zbog toga što islam u svim svojim propisima i normama zagovara jedno generalno načelo, načelo olakšavanja a ne otežava­nja pravnim adresatima. U dozvoljavanju vještačke oplodnje je bez sumnje olakšanje i uklanjanje štete i nedaća od supružnika, a donošenje radosti i reali­zacija potpune blagodati braka. Važno je ovdje istaći da se, pri liječenju ženske sterilnosti pu­tem unutrašnje vještačke oplodnje, moraju ispuniti slijedeći uvjeti:

a)         da se istinski ustanovi da žena jedino putem vještačke oplo­dnje može zanijeti;^[6]

b)       da se uvaže šerijatski propisi koji se primjenjuju prilikom ljekarskih pregleda, gdje se samo u nuždi dozvoljava otkrivanje žen­skog tijela i gdje se propisi nužde moraju locirati na njene granice.

Također, na prvom mjestu, liječenje te bolesti treba potražiti kod doktorice muslimanke, zatim kod povjerljive doktorice nemuslimanke, zatim kod povjerljiva doktora muslimana, zatim kod po­vjerljiva doktora nemuslimana.