Kur’an veliku pažnju posvećuje i odnosu djece i roditelja, savjetujući djecu da pripaze svoje časne majke i očeve. Allah, dž.š. kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite.
Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“ (El-Isra, 23-24.)
Ovaj ajet pored poruke nosi veliki savjet i za roditelje.
Allah, dž.š. navodi da su djeca čestitih ljudi upamtila dobročinstvo i njegu koju su im roditelji posvećivali dok su bila mala, pa se iz zahvalnosti Allahu, dž.š., žele njima odužiti lijepim odnosom na ovom svijetu i činjenjem dove.
Ima li većeg nezahvalnika od onoga koji na dobročinstvo roditeljima uzvrati zlim ponašanjem, neposlušnošću, narušavanjem prava, ili nasiljem verbalnim ili fizičkim? Kakvom se uspjehu takvi ljudi mogu nadati, i kakvoj sreći se radovati? Zar ne znaju da je majčina suza kod Allaha, dž.š., teška?
S druge strane, Allah, dž.š., opisuje dobre roditelje kao one koji njeguju djecu, a ne kao one koji nanose zulum ili zlostavljaju dijete koje im je dano kao emanet od Allaha.
U navedeneom plemenitom ajetu iz Kur’ana se spominje detalj koji je jako bitan. Naime, dijete je sve do odrastanja pamtilo lijepo ponašanje svojih roditelja, spomenuvši to Allahu, riječima: „Oni su mene kad sam bio dijete njegovali“. Ovo je u skladu s savremenim pedagoškim i psihološkim otkrićima koja kažu da na razvoj djetetova ličnosti presudan utjecaj ima ponašanje roditelja. Kao što dijete čitav život pamti dobro ophođenje, tako pamti i loš tretman i zlostavljanje od roditelja, pa i nastavnika i školskih kolega.
Na taj način islam traži obostrano poštovanje, da djeca poštuju starije, ali i da roditelji vole i njeguju svoju djecu. Divno je to pojasnio naš Muhammed, a.s., rekavši: „Nije od nas onaj ko nije milostiv prema mlađima i ko ne poštuje starije!”
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
