Koja je osnovna razlika između kapitalističke i islamske ekonomije?
NEKE POLAZNE NAPOMENE
Prije nego obrazložimo islamske načine finansiranja,čininamse neophodnimdatinekolikonapomenavezanihzaosnovneprincipekoji vladaju ukupnim ekonomskim sistemom u islamskom načinu življenja.
1. Vjera u božansku uputu
Polazno ubjeđenje oko koga se okreću svi islamski koncepti jeste ono da je cijeli univerzum stvorio i kontrolira Jedan Jedini Bog. On je stvorio čovjeka i postavio ga kao Svoga namjesnika na Zemlji da ispuni određene ciljeve pokoravajući se Njegovim naredbama. Ta naređenja nisu ograničena samo na način činjenja obreda ili takozvane vjerske rituale. Naprotiv, ona pokrivaju široko polje gotovo svih aspekata našeg života. Ta naređenja nisu ni tako brojna i detaljna da ljudske aktivnosti svedu na uzak krug, ne ostavljajući nikakvu ulogu za ljudski intelekt, niti su tako malobrojna ili neodređena da ostavljaju svaku sferu ljudskoga življenja na milost ljudskoj percepciji i prohtjevima. Daleko od ta dva ekstrema, islam ima balansiran pristup uređenju ljudskoga života. S jedne strane, on ostavlja veoma široko polje ljudskih aktivnosti čovjekovom osobnom racionalnom sudu, gdje on može donositi odluke na temelju svoga razuma, procjene činjenica i korisnosti. S druge strane, islam ljudske aktivnosti podvrgava skupu principa koji imaju vječitu primjenu i koji ne mogu biti kršeni na temelju olahkog izgovora korisnosti procijenjene ljudskim umom.
Činjenica koja stoji iza ovakvog pristupa jeste da ljudski razum, uprkos njegovim izuzetnim sposobnostima, ne može tvrditi da ima neograničenu moć u spoznaji istine. Konačno, on ima neke granice iza kojih ili ne može pravilno zaključivati ili iza kojih može postati žrtvom grešaka. Postoje brojni domeni ljudskoga života gdje se ‘razum’ često miješa sa ‘strastima’ i gdje nezdravi instinkti, pod krinkom racionalnih argumenata, vode čovječanstvo u krive i destruktivne odluke. Sve teorije iz prošlosti za koje se danas drži da su pogrešne, svojedobno su tvrdile da su ‘racionalne’ i trebalo je da prođu stoljeća pa da se otkrije njihova lažnost i potvrdi njihova apsurdnost.
Jasno je, dakle, da sfera djelovanja koju je Stvoritelj delegirao ljudskom ‘razumu’ nije neograničena. Postoje polja na kojima ljudski razum ne može ponuditi ispravnu uputu ili je, u najmanju ruku, podložan griješenju. U tim oblastima svemoćni Allah, Stvoritelj univerzuma, osigurao je čovjeku uputu preko Svojih objava koje je slao Svojim vjeronavjestiteljima. Na temelju ovoga pristupa, svaki musliman čvrsto vjeruje da se naređenja koja su došla u objavi poslanoj posljednjem poslaniku, mir i blagoslov Božiji neka su na njega, moraju slijediti slovom i duhom i da ne mogu biti zapostavljena ili prekršenana temelju nečijih racionalnih argumenata ili njegovih unutarnjih želja. Prema tome, svi ljudski akti moraju uvijek biti podvrgnuti ovim naređenjima i moraju biti u okviru granica koje ona određuju. Za razliku od drugih religija, islam se ne ograničava samo na moralna učenja, nekoliko rituala ili obreda. On sadrži uputu za svaku sferu života, uključujući i socio-ekonomsku. Allahova stvorenja su se svome Stvoritelju dužna pokoravati ne samo činjenjem obreda, već i u svojim ekonomskim aktivnostima, makar to bilo nauštrb nekih prividnih koristi, jer te prividne koristi mogu biti protiv interesa društva u cjelini.
2. Osnovna razlika između kapitalističke i islamske ekonomije
Islam ne negira tržišne snage niti tržišnu ekonomiju. Čak je i motiv zarade prihvatljiv do razumne granice. Privatno vlasništvo nije zabranjeno. Ipak, temeljna razlika između kapitalističke i islamske ekonomije jeste ta što se u sekularnom kapitalizmu motivu zarade ili privatnom vlasništvu daje neograničena moć pri donošenju ekonomskih odluka. Njihovu slobodu ne kontroliraju nikakva božanska naređenja. Ako postoje neke restrikcije, njih su nametnula ljudska bića i stalni su predmet promjene kroz demokratsko zakonodavstvo, koje ne prihvata nikakav autoritet bilo kakve nadljudske sile. Takav stav je omogućio određene vrste ponašanja koje su izazvale neravnotežu u društvu. Kamata, kocka i spekulativne transakcije imaju tendenciju da koncentriraju bogatstvo u rukama nekolicine osoba. Nezdravi ljudski instinkti se eksploatiraju kako bi se zaradio novac pomoću nemoralnih i štetnih proizvoda. Neobuzdana utrka za profitom stvara monopole koji paraliziraju tržišne snage ili, u najmanju ruku, onemogućavaju njihovo prirodno djelovanje. Tako kapitalistička ekonomija, koja tvrdi da je utemeljena na tržišnim snagama, praktično zaustavlja prirodni proces ponude i potražnje, jer te snage mogu pravilno djelovati samo u atmosferi slobodnog nadmetanja, a ne u monopolima. Ponekad i ljudi u sekularnim kapitalističkim ekonomijama shvataju da određena ekonomska aktivnost nije u interesu društva, pa ipak joj dopuštaju da postoji, jer je u interesu nekih utjecajnih krugova koji dominiraju zakonodavnom vlašću zahvaljujući većini koju imaju. S obzirom da se ne priznaje nikakav autoritet iznad demokratske vlasti i da je ‘vjera u Boga’ (koja se potvrđuje na svakom američkom dolaru) praktički protjerana iz društveno-ekonomskog domena, ne priznaje se nikakva božanska uputa koja bi kontrolirala ekonomske aktivnosti.
Zla koja se rađaju iz ovoga stava nikada ne mogu biti zaustavljena, osim ako se čovječanstvo ne pokori božanskom autoritetu i Njegovim naredbama prihvatajući ih kao apsolutnu istinu i nadljudske komande koje se imaju slijediti u svakom slučaju i po svaku cijenu. To je upravo ono što islam čini. Nakon što je priznao privatno vlasništvo, motiv zarade i tržišne snage, islam je postavio neka božanska ograničenja na ekonomske aktivnosti. Ove restrikcije, s obzirom da ih je nametnuo svemogući i sveznajući Allah, ne može ukloniti nijedan ljudski autoritet. Zabrana kamate, kockanja, pravljenje zaliha radi enormnog profitiranja na nestašici, trgovina nedozvoljenim robama i uslugama, prodaja onoga što se nema u vlasništvu i posjedu (short sales) i spekulativne transakcije su neki od primjera ovih božanskih restrikcija. Sve ove zabrane imaju kumulativni efekat održavanja ravnoteže, stvaranja distributivne pravde i jednakosti prilika.
Preveli: Ahmet Alibašić i Amel Kovačević
Redaktor: dr Enes Ljevaković
Izdavač: Udruženje Selsebil (članica AKOS-a) Živinice 2003.
Str. 224
Akos.bA
