Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Ko to smije da zatvori vrata Allahove milosti?

Ko to smije da zatvori vrata Allahove milosti?

Moj muž, brat i ja samo putovali u kombiju iz Palestine prema Kairu. Vozili smo se gotovo nečujno sa još pet drugih muškaraca prolazeći kroz pustinju i slušajući Kur’an sa radija u kombiju samo nekoliko sati prije iftara

 

Dok se iftar približavao jedan od mladića je izvadio jabuke, hurme i boce vode i počeo ih dijeliti u ovom malom vozilu. SubhanaAlah, da nas Allah nije počastio sa hranom preko ovog insana veliki dio nas ne bi se imao s čim iftariti nakon sati i sati vožnje kroz vrelu pustinju.
Nakon što smo prekinuli post, jedan od braće je izvadio paklicu cigareta. Od svoje velikodušnosti dijelio je cigarete. Jedan po jedan, i stari i mladi, gotovo svi putnici su počeli pušiti.

Uskoro, kada se nebo u posljednjoj od prvih deset noći smračilo, Kur’an je zamijenjen sa bučnom muzikom koja se prolamala kombijem. Moj muž, brat i ja smo se gotovo gušili u dimu kao nepušači, pokušavajući da zaspemo uz glasnu muziku, iscrpljeni od našeg dugog puta, dok su se drugi putnici zabavljali.
Odjednom, usred pustinje smo naišli na kafić. “Vidim ljude kako klanjaju”, uzviknuo je mladić. “Stanimo da klanjamo akšam”.

Kombi je stao i mi smo izašli i klanjali. Nakon što su putnici uzeli pauzu kako bi pušili nargilu u kafiću, mi smo se ugurali u kombi i nastavili naš put uz muziku i dim cigareta.
Moj prvi dojam o ovim pojedincima bio je da su oni koji traže Allaha u ramazanu uz Kur’an, zikr i velikodušnost prema svojoj braći. A onda kada je muzika zamijenila Kur’an i kada je dim neprestano ispunjavao kombi, u tako svetoj noći u godini, shvatila sam koliko oni uistinu, subhanaAllah, traže Allaha.
Jasno je da su moja braća saputnici bili pušači, a ipak su se borili da se tokom dana suzdrže od pušenja kako bi mogli postiti u ime Allaha. Čak iako se činilo da potpuno uživaju u slušanju ludih ljubavnih pjesmi, subhanAllah, oni su se možda satima borili sa svojom željom te su umjesto toga slušali Kur’an čuvajući svoj post.
Čak iako su bili putnici i iscrpljeni od puta oni su klanjali akšam- namaz kao da su bili u svom mjestu stanovanja, tražeći prvu priliku da održe ovu specifičnu vezu sa Allahom, azze ve džel.

Koliko od nas je prvo pročitalo dvije percepcije putnika u kombiju i pomislilo da su licemjeri jer rade ‘pobožna djela’ dok poste tokom dana a onda se zatim bave naizgled ‘nepobožnim’ djelima tokom noći?

Naglašavam pušenje i muziku jer su za veliki broj muslimana, naročito tokom ramazana, ovo dvije stvari za koje slušamo u našim džematima da ih moramo apsolutno izbjegavati- da nam post treba pomoći da se fokusiramo da loše navike zamijenimo sa dobrim, da Kur’an uvijek treba zamijeniti muziku, naročito u ramazanu, a posebno tokom posljednjih deset noći.
Ipak, koliko nas posti tokom dana a tokom noći ogovara druge? Koliko nas tokom razmazana što više uči Kur’an, a ipak su oštri prema svojim roditeljima i ostalim vjernicima u džamiji? Koliko nas sluša islamska predavanja na našim dugim putovanjima a ipak sudi o drugima i čini da se osjećaju nedostojim da budu u Allahovoj kući?

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Koliko nas klanja teraviju tokom ramazana i plače, a ipak se zaklinje da nikada neće stupiti u brak sa sestrom ili bratom koji su druge rase? Koliko nas daje sadaku tokom noći, a ipak ispunjava svoja srca ljutnjom i ljubomorom zbog onoga što drugi imaju i što želimo da je samo naše?

Svi mi imamo problema. Poenta je u tome da uprkos njima mi dajemo sve od sebe da ih prevaziđemo, da se poboljšamo, da se vratimo Allahu čak i najmanjim koracima koje možemo napraviti. Da, mi se ne igramo s Njim. Ali mi priznajemo da se borimo dok pokušavamo.

I možda, umjesto licemjernosti, je ovo znak našeg vjerovanja u Allaha. Možda kad pogledamo sebe, ili čak druge, i dobre akcije pomiješane sa lošim nazovemo dvoličnim. Ali možda Allah poziva Svoje meleke da svjedoče našoj borbi, ponosan na našu unutrašnju borbu da Ga zadovoljimo, znajući za grijeh koji činimo, spreman da prihvati naše pokajanje.
On nam kaže: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”

Ovaj ramazan shvati da kada se boriš da ispravno radiš stvari a još uvijek praviš greške- nisi licemjer. Nisi nedostojni grešnik. Ti si vjernik koji se bori. A Allah VOLI one koji Mu se vrate. Nemoj slušati nikoga ko ti kaže da je Allah zatvorio vrata Svoje milosti za tebe. Niko nema pravo da ta vrata zatvori za tebe.
Slušaj trzaje svog srca koje ti kaže da žudi za svojim Stvoriteljom. Okreni se Njemu. Naći ćeš da je uvijek spreman da te prihvati.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top