Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Ko je profitirao na državnom udaru u Egiptu

Ko je profitirao na državnom udaru u Egiptu

Promjenom režima u Egiptu i dolaskom na vlast partije koja okuplja članove Muslimanskog bratstva bili smo svjedoci uspostave bloka “promjene” koji je okupio sunnitske sile: Tursku, Egipat, Katar i Tunis. Ovaj blok je postao linija odbrane arapskog svijeta od rastućeg uticaja Irana i njegovog novoformiranog šiitskog bloka koji je, uz sebe, okupio iračku vladu Nuri El-Malikija, režim Bašara El-Assada u Siriji te libanonski Hizbullah. Na Bliskom istoku u svoj kristalizaciji odnosa tokom blokovske podjele uviđamo i jedan status quo blok koji čine Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Jordan. Stajanje Egipta uz blok Turska-Tunis-Katar dovelo je do uspostave ravnoteže između sunitskih i šiitskih sila regiona.

Egipat u svemu ovome ima veliki uticaj te sami državni udar i nasilna promjena vlasti proizvodi velike promjene u balansu snaga na Bliskom istoku. Mnoge zemlje regije još pokušavaju razumjeti narav državnog udara, jedne su već pozdravile takav potez vojske dok su druge žestoko osudile takvu akciju. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati izrazili su punu podršku akciji egipatske vojske u svrgavanju prvog demokratski izabranog predsjednika Egipta dok su Turska i Katar zauzeli suprotan stav te osudili državni udar.

Turska je u svemu ovome izgubila svog ključnog saveznika u regionu – Egipat predvođen Muslimanskom bratstvom čiji članovi kroz svoju Partiju slobode i pravde održavaju bliske veze sa zvaničnicima vladajuće Partije pravde i napretka u Turskoj. Turski zvaničnici su odmah izrazili punu podršku predsjedniku Mursiju nadajući se da će to ubijediti druge zemlje da izvrše pritisak na Egipat i promjene ishod akcija vojske.

Od zemalja Bliskog istoka bliske veze sa Muslimanskim bratstvom održavao je još samo Katar. I Turska i Katar pružali su značajnu podršku, finansijsku i diplomatsku, Muslimanskom bratstvu nakon pada Mubaraka. Za razliku od njihovih susjeda, Saudijska Arabija i UAE bili su skoro pa zamrzli odnose s Kairom dolaskom Muslimanske braće na vlast. Obje zemlje razvile su duboku antipatiju prema Muslimanskom bratstvu porastom njihove moći tokom Arapskog proljeća što su uvidjeli kao prijetnju svojim monarhijskim režimima. Podrška svrgavanju Mursija produkt je bojazni ovih monarhija od ograničene demokratije kakva je stvorena u Egiptu koja bi postala alternativa režimima u Zaljevu. Dobar primjer loših odnosa je i to što je Egipat vapio za finansijskom pomoći, tokom Mursijeve jednogodišnje vladavine, ali se u isto vrijeme opirao ponudama MMF-a, nadajući se podršci zemalja Zaljeva. Padom Mursija počela je utrka u slanju novca vojno instaliranom režimu tako da su Saudijska Arabija i UAE već proslijedile 12 milijardi dolara pomoći. 

Čini se da je veliku korist iz državnog udara u Egiptu izvukao Iran sa svojim saveznicima. Promjenom vlasti u Egiptu oslabljena je sunnitska alijansa koju je Turska gradila kao pandan šiitskoj pod vodstvom Irana. Informacije da su SAD finansijski potpomogle obaranje Mursija možda se nekome neće činiti kao nešto na čemu Iran može profitirati. Sjetimo se Iraka i Afganistana. U tim zemljama na vlasti su bili najveći neprijatelji režima u Teheranu. Vlast u Iraku i u Afganistanu vojnom silom su promjenile SAD i time otvorile put jačanju uticaja Irana koji je čak dobio ideološki jednaku vlast u nekada neprijateljskom Iraku. Takvim akcijom šiitski blok povezan je i teritorijalno čije benificije se danas osjete najviše u Siriji – Iran nesmetano dostavlja oružje, opremu i ljudstvo svom savezniku preko teritorije pod kontrolom vlade Nuri El-Malikija u Bagdadu. Slabljenjem Egipta oslabila je i sunnitska alijansa predvođena Turskom. O kolikim razmjerama opadanja moći, čiji je glavni oslonac bio Egipat, govori i nedavna promjena vlasti u Kataru. Sada je potpuno neizvjesno koliko će novi katarski emir ostati u okvirima vanjske politike svoga oca. Stabilnost vlasti En-Nahde u Tunisu nije još potpuna pa se postavlja pitanje ko je istinski saveznik Turske u arapskom svijetu.

Mnogi vide Saudijsku Arabiju kao novog ključnog igrača u odnosu spram Irana jer i sama monarhija vidi Iran kao prijetnju svojoj sigurnosti. Samo je pitanje hoće li stati uz Tursku s kojom se bori za preovlađujući uticaj u sunnitskom svijetu. Obje zemlje su ključne za rasplet krize u Egiptu, Siriji i održavanju balansa snaga na Bliskom istoku.

Piše: Ernas Pašalić, prof. 

akos.ba

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top