Karadavi o presudi suda u Kairu: “Smrt na Allahovom putu je moja najveća želja!”
Dr. Muhammed Mursi je legalni i demokratski izabrani predsjednik Egipta. Svi oni koji ga poznaju saglasni su da se radi o veoma sposobnom čovjeku, naučniku, intelektualcu, univerzitetskom profesoru, čestitom vjerniku i hafizu Kur’ana, čija supruga i sinovi su također hafizi.
Za vrijeme svoje kratkotrajne vladavine (na vlasti je bio svega godinu dana) pokrenuo je niz značajnih projekata koji su imali za cilj reformu egipatskog društva i jačanje privrede ove najvažnije zemlje arapskog i islamskog svijeta. Međutim, sile zla, koje ne žele dobro ne samo Egiptu već i cijelome muslimanskome ummetu, tajno su pripremale vojni udar koji je izvršen 3. jula 2013. godine, a koji je predvodio egipatski general Al-Sisi. Ubrzo nakon puča Al-Sisi i njegov krvoločni režim pokazali su svoje pravo lice: na trgovima Rabe’a, Nehda i drugim egipatskim mjestima ovaj režim je najbrutalniji način pobio hiljade ljudi, a desetine hiljada su zatvorene u egipatske zatvore, gdje su izloženi strašnim mučenjima i torturama, do te mjere da je jedan broj tih nevinih ljudi, od posljedica mučenja, podlegao i umro naprasnom smrću u zatvorima. Pored toga, pučistički Al-Sisijev režim je pokrenuo montirane sudske procese u kojima, u jednom danu, bude osuđeno na smrt i po nekoliko stotina ljudi. U posljednjem suđenju u Kairu, sredinom maja 2015. godine, na smrt je osuđeno 108 ljudi, među njima i legitimni predsjenik Egipta dr. Muhammed Mursi. U toj grupi se našao i istaknuti islamski učenjak prof. dr. šejh Jusuf el-Karadavi, predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka, koji slovi za jednog od najvećih islamskih učenjaka današnjice. Tim povodom, uvaženi šejh El-Karadavi, koji inače živi u Kataru, oglasio se sljedećim saopćenjem čiji prijevod donosimo u cijelosti.
***
Hvala pripada Allahu, blagoslov i spas na Allahova Poslanika, na njegovu porodicu, ashabe i onoga ko slijedi Poslanikovu uputu.
Kontaktiran sam od strane velikog broj medija, nakon lakrdijaške presude tzv. Krivičnog suda u Kairu koji je postao mjestom progona uleme, lidera i političara, umjesto suđenja ubicama i kriminalcima. U početku, ja nisam uopće obraćao pažnju na ove izmišljene optužbe, čak ni nepravedno optuženi u zatvoru nisu ih shvatali ozbiljno. I da nisu bili prisiljavani od strane vlasti pučista ne bi se ni pojavljivali pred sudovima, jer svi, u Egiptu i u svijetu, znaju da, pod vladavinom pučista, nema respektabilnog pravosuđa, već da je to samo njihovo sredstvo za likvidaciju protivnika, koji zagovaraju suživot, slobodu, ljudsko dostojanstvo i socijalnu pravdu.
Interesantno je da to isto “pravosuđe” nije ustanovilo ni jedan zločin svrgnutom predsjedniku Mubaraku zbog kojeg bi ga osudilo, izuzev u slučaju Predsjednička palata; Mubaraku koji je kao diktator vladao Egiptom trideset godina, upropastivši sve što se moglo upropastiti, opljačkavši sve što se moglo opljačkati, iskrivljujući sve što se moglo iskriviti, čiji je period vladavine završio ubijanjem više stotina mladih ljudi koji su na egipatskim trgovima tražili osnovna ljudska prava. To pravosuđe nije osudilo Hosnija Mubaraka, niti njegove sinove, ni njegovog premijera, niti lidere njegove stranke, niti njegovog ministar unutrašnjih poslova i visoke oficire. Čak, nikog od sigurnosnih službi nije osudilo zbog ubistva i jednog jedinog demonstranta, ali zato osuđuje na smrt prvog egipatskog predsjednika izabranog na slobodnim i poštenim izborim.
Zapravo, oni sude Revoluciji u ličnosti Mursija i njegovih saboraca. Kada bi mogli, oni bi pogubili svakog onoga koji je učestvovao u Januarskoj revoluciji ili je podržavao. Ova revolucija im je razbila san, zatresla njihove stolice, zaljuljala njihovu tiraniju i gotovo ih ostavila bez prihoda koje su samo za sebe ostvarivali, bez naroda; oni i njihova djeca, te drugi korumpirani koji su se ukrcali na njihovu lađu.
Ali, Allah odbija osim da se pokaže njihovo licemjerje i laž za koju zna svako ko ima zdravu pamet, oči i uši. Svi Egipćani su vidjeli ko je otvorio zatvore, ko je omogućio bijeg zatvorenicima, i kako je ubijen generalmajor El-Batran na dan njegovog odbijanja da otvori zatvor kojim je komandovao! Vidio sam, kao i drugi Egipćani i onih izvana, video na Webu koji dokazuje da je policija širom otvorila vrata zatvorenicima i registrovano opasnim kriminalcima da bi gurnuli zemlju u haos. Allah odbija osim da pokaže njihovo licemjere, čak i neprijateljstvo prema Ummetu i njegovim pitanjima, posebno njegovom temeljnom pitanju, pitanju Palestine, te njihovo stajanje u neprijateljski rov, protiv cijeloga Ummeta. Oni sude na smrt neke od palestinskih šehida koji su šehadet (pogibiju na putu istine i pravde) postigli u borbi protiv cionističkog entiteta, te neke od palestinskih zatvorenika koji su proveli gotovo dvadeset godina u izraelskim zatvorima!!
Ono što izaziva podsmjeh je da ja budem među optuženima, među onima koji su osuđeni na smrt, te da je to zbog optužbe za upad u zatvoru Wadi-Natron. Za cijelog svoga života nikada nisam bio u Wadi-Natronu, čak nisam znao da je u njemu zatvor, niti da su oni u njemu zatvorili jedan broj lidera Muslimanske braće. Pa, kako sam bio u mogućnosti da učestvujem u napadu na taj zatvor kada ja boravim u Kataru, koji je daleko hiljadama kilometara? Također, već godinama ja petkom držim hutbe sjedeći na minberu, a ljudi diljem svijeta ih prate, već sam davno premašio osamdesetu, pa kako da učestvujem u toj akciji, a svi znaju da ja ne mogu dugo hodati osim sa pokretnim kolicima?!
Pitam se i čudim, kao i drugi: Zašto istražuju napad samo na ovaj zatvora, a ne istražuju napade na druge zatvore?!
Je li ovo vaša kazna meni, jer ja iznosim Istinu i podržavam pravo naroda da dobiju svoju slobodu? Zar me plašite smrću? Moto koji sam postavio u životu od dana kada sam počeo tražiti nauku i pozivati Allahu je: “Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!” (El-Ahzab, 39)
Proklamovao sam od početka svoje mladost, kao i sva moja braća iz reda uleme: Smrt u ime Allaha i zarad Njegovog hatara je naša najveća želja! Zaljubljeni smo u pogibiju radi Allaha i ne strahujemo od nje ni jednoga trena! Čak to često ponavljamo našim srcima, prije nego našim jezicima: “Reci: ‘Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.’ I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! Reci: ‘Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra? A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte, i mi ćemo s vama čekati.’.” (Et-Tevbe, 51-52)
Ja ću ustrajati, u onom što mi je ostalo od mog života, da govorim Istinu. Ja se zbog Allaha ničijeg prijekora ne bojim, posebno ljutnje nepravednog ili prijetnje od strane jednog tiranina. Ja ću i dalje biti na strani ugroženih i potlačenih naroda sve dok oni ne povrate svoju slobodu i svoja prava. Živio sam sa time i molim Allaha da umrem na tome. Kažem Sisiju, njegovim pomogačima, njegovim sudijama, njegovim medijima i njegovom muftiji, onima koje je obuzelo ludilo zbog osjećaj skorog nestanka njihove vladavine: “Ovom presudom koju ste izrekli nama presudili ste sami sebi. Uskoro će se to vidjeti.”
Proveo sam život služeći islamu, kao hatib, predavač, muftija, pisac, pjesnik i daija. Ni jedan čovjek, ma ko on bio, predsjednik, guverner ili administrator, ne može produžiti moj život, niti od njega umanjiti ni jedan trenutak: “I kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.” (En-Nahl, 61); “Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe.” (El-Munafikun, 11) Ja stalno molim Allaha da me daruje pogibijom (šehadetom) na Njegovom putu.
O pučisti, nismo se bojali vaših prethodnika jučer, njima smo govorili Istinu u lice i izdržali smo, to što smo izdržali, zadovoljni, strpljivi i postojani na strani Istine. Mi vas se ne bojimo i vi nas nećete zastrašiti. Ne mislite da će vam se zbog ove presude pokoriti zemlja i da će vam ljudi pognuti glave. Ovo je, tako mi Allaha, “…kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe – a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava.” (En-Nur, 39) Dobit ćete vi svoju kaznu, na ovom svijetu, na stupovima vješala, ili smetljištima historije, a zatim ćete stati pred Allaha, Moćnog i Silnog, Koji je najavio rat svakome ko napadne Njegove robove i Koji je zaprijetio u Svojoj Časnoj Knjizi svakom oholom inadžiji: “Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri.” (El-Mumtehine, 4-5)
Jusuf el-Karadavi, predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka
(S arapskog preveli i priredili: Safvet Halilović i Mensur Valjevac)
Akos.ba
