Način na koji djeca razumiju razvod svojih roditelja uvelike ovisi i o njihovoj dobi. Važno je da roditelji znaju kakve misli i osjećaje imaju djeca određene dobne grupe kako bi promijenili i prilagodili svoje ponašanje i na taj način pomogli djeci prilagoditi se na razvod.
Izvor:www.roda.hr
Bebe
Razumiju:
- I primjećuju promjene u količini energije kod roditelja ali i njihov emocionalni status
- Starije bebe primjećuju kada jedan roditelj više ne živi u kući.
Osjećaji:
- Osjetljiviji su, poput češćeg plakanja i nemira.
- Promjene u noćnom i dnevnom spavanju i ostalim dnevnim rutinama.
- Ako se nova odrasla osoba doseli u kuću, starije bebe mogu postati nervozne i plašljive.
Što roditelji mogu učiniti za bebe:
- Držati se uobičajenih rutina i rasporeda.
- Uvjeriti bebe da su uvijek prisutni tjelesnim dodirima i riječima ljubavi.
- Držati djetetove omiljene igračke, dekice ili plišane igračke na dohvat ruke
- Postepeno upoznavati starije bebe s novim odraslim osobama.
Mala djeca
Razumiju:
- Primjećuju da jedan od roditelja više ne živi u kući.
- Mogu pokazati empatiju prema drugima, poput roditelja koji je tužan.
Osjećaji:
- Mogu se teško odvajati od roditelja.
- Mogu pokazivati ljutnju prema roditelju.
- Mogu izgubiti neke od vještina koje su već usvojili, poput odlaska na nužnik.
- Mala djeca mogu pokazati neka ponašanja koja su «prerasla», poput sisanja palca.
- Rutine dnevnog i noćnog spavanja mogu se promijeniti.
- Starija mala djeca mogu imati i noćne more.
Što roditelji mogu učiniti za malu djecu:
- Osigurati više vremena kada se pripremaju na razdvajanje (npr. Stići 10 do 15 minuta ranije u vrtić).
- Osigurati tjelesnu i verbalnu potvrdu svoje ljubavi i brige.
- Pokazati brigu i razumijevanje djetetove brige i neugode: shvatiti da, uz vrijeme i podršku, stara ponašanja poput sisanja palca će nestati a novo razvijene vještine poput odlaska na nužnik će se ponovo pojaviti.
- Razgovarati sa ostalim važnim odraslim osobama kao i osobama koje se brinu oko djeteta o tome kako podržati dijete u tom prijelaznom razdoblju.
Predškolci i rani osnovnoškolci
Razumiju:
- Predškolci znaju da jedan roditelj više ne živi u istom domu.
- Osnovnoškolci počinju razumjeti da razvod znači da njihovi roditelji više neće biti u braku i živjeti zajedno te da se roditelji više ne vole.
Osjećaji:
- Vjerojatno će sebe kriviti za razvod.
- Mogu brinuti o promjenama u svakodnevnom životu.
- Imaju više noćnih mora.
- Mogu pokazati znakove tuge i žalosti zbog odsustva jednog roditelja.
- Predškolci mogu biti agresivni i ljutiti prema roditelju kojeg «optužuju».
- Predškolci se stalno bore s razlikama između mašte i stvarnosti te stoga mogu imati bogate maštarije o tome da će se roditelji pomiriti i opet biti zajedno.
Što roditelji mogu učiniti za predškolce i rane osnovnoškolce:
- Stalno ponavljati djeci da djeca nisu odgovorna za razvod.
- Uvjeravati djecu da će njihove potrebe biti zadovoljene i objasniti im tko će se brinuti o njima i njihovim potrebama.
- Razgovarati s djecom o njihovim osjećajima i mislima, biti osjećajan prema dječjim strahovima.
- Planirati raspored vremena predviđenog za posjete drugog roditelja te podržavati djetetov odnos sa drugim roditeljem.
- Čitati knjige o razvodu zajedno sa djecom.
- Nježno ali istinito podsjećati djecu da je razvod krajnji i da roditelji neće biti više zajedno.
Predtinejdžeri i adolescenti
Razumiju:
- Razumiju što znači razvod ali mogu imati poteškoća sa prihvaćanjem stvarnosti o promjenama koje razvod donosi u njihovu obitelj.
- Iako misle na malo kompleksnijem stupnju, mogu i dalje optuživati sebe za razvod.
Osjećaji:
- Mogu se osjećati napušteni od strane roditelja koji više ne živi s njima.
- Mogu se povući od dugogodišnjih prijatelja i omiljenih aktivnosti.
- Mogu se ponašati na neuobičajen način (npr. Početi govoriti ružne riječi, postati agresivni ili buntovni).
- Mogu se osjećati ljuti ili nesigurni u svojim mislima i osjećajima glede ljubavi, braka i obitelji.
- Mogu se osjećati da prebrzo odrastaju.
- Mogu početi brinuti o «stvarima odraslih», poput obiteljske financijske sigurnosti.
- Mogu se osjetiti obveznima preuzeti odgovornosti odraslih u obitelji.
Što roditelji mogu učiniti za predtinejdžere i adolescente?
- Održavati otvorene komunikacijske veze sa djecom, uvjeravati djecu u svoju ljubav i stalnu prisutnost u njihovom životu.
- Kad god je to moguće, oba bi roditelja trebala ostati uključena u djetetov život, znati djetetove prijatelje, što rade zajedno ali i informirati se o djetetovom napretku u školi i ostalim aktivnostima.
- Štovati obiteljske rituale i rutine (nedjeljni ručak, vrijeme za pisanje zadaće, kupnja namirnica, gledanje omiljenih televizijskih programa zajedno kao obitelj).
- Ako trebate povećati djetetove odgovornosti u kući, podijelite uloge prikladne djetetovoj dobi (pomoć pri pranju robe, čišćenja kuće, pomoć u vrtu, priprema hrane i postavljanje stola) te pokažite zahvalnost za djetetovo sudjelovanje.
- Izbjegavajte postavljanja tinejdžera u ulogu povjerenika, planirajte posebno vrijeme za sebe kada ćete izaći sa odraslim prijateljima ili drugim članovima obitelji.
- Recite djeci tko će biti prisutan na posebnim prilikama poput sportskih događaja ili maturalnih ceremonija, posebice ako planirate dovesti novog romantičnog partnera.
Akos.ba
