Kako opraštati….
Imami Buhari i Muslim bilježe vjerodostojnu predaju od Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem da je rekao: ”Uistinu Allah ima devedeset i devet imena, pa ko ih obuhvati (tj. nauči ih, spozna njihova značenja i bude se vladao po njima), ući će u Džennet.”
Ovaj put spomenut ćemo samo jedno Allahovo ime.
EI-Gaffaru – Koji mnogo prašta الغفّار
Rekao je Uzvišeni Allah u Kur’anu u suri Ez-Zumer, 53. ajet:
قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى أَنْفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِنْ رَحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ (53)
– Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”
Dakle, Allah mnogo prašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije poklone na najljepše načine te otklanja velike neprijatnosti. Ali, da bi Svemogući Allah oprostio grijehe, On je tražio i uslov za to. Sama riječ opraštanje odriče zbog tog uslova. Ne dolazi sama od sebe. Da bi se nešto oprostilo, treba akcija koja će tu reakciju pokrenuti. A to svi znamo šta je. Pokajanje… Zar ne?
Rekao je Uzvišeni Allah u u nastavku sure u ajetu 54.:
وَأَنِيبُوا إِلَى رَبِّكُمْ وَأَسْلِمُوا لَهُ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَكُمُ الْعَذَابُ ثُمَّ لَا تُنْصَرُونَ (54)
– I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.
Povratak Allahu podrazumijeva pokajanje poslije čega dolazi oprost. Vraćamo se Allahu kajući Mu se i tražeći oprost, te se samo Njemu prepuštamo i povinujemo, i to prije nego što nas stigne kazna Njegova.
Zatim, spomenut je hadis na početku o Allahovim imenima gdje se u tumačenju kazuje: ”…nauči ih, spozna njihova značenja i bude se vladao po njima…”. Mi ljudi spoznajemo Allahov oprost ali šta znači da se vladamo po Allahovom oprostu. To znači da slijedimo metodu koju čini Allah. To je sunnet Allahov. Znači da opraštamo.
No, međutim, mnogo puta su dobra djela muslimana krnjava dobra djela. Muslimani ih čine ali ne čine ih potpuno ili na ispravan način. Za sad je u pitanju opraštanje.
Na osnovu Allahovog sunneta vidimo da Allah oprašta samo ako se ispune tri uvjeta.
- “Vaš Gospodar je rekao: ‘Molite Me i Ja ću vam se odazvati…’” (El-Mu’min, 60.)
- “…da od Gospodara svoga oprost tražite i da se Njemu pokajete…” (Hud, 3.)
- “Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje…” (En-Nisa, 48.)
Da li razumijemo?
- Nada u oprost zbog molbe,
- Traženje oprosta za grijehe,
- Očitovanje Allahove jednoće ili tevhida.
Da li mi kod sebe nalazimo ove uvjete kada ”opraštamo” ljudima? Mnogi ljudi opraštaju bez razloga i eto zbog velike doze samilosti. Nebi to bilo loše da ne postoji razlog zašto je loše. Opraštanje je u osnovi jako lijepo djelo, veličanstveno djelo, no to se može pretvoriti u pravi mrak. Kako? Jesmo li ikada pomislili da kad opraštamo nekome ko nam je učinio neko zlo, naprimjer verbalno nas povrijedio, a ta osoba ne moli za oprost u nekoj nadi da ćemo joj oprostiti pa ona dobije besplatni oprost, da na taj način brišemo savjest te osobe.
Uzmimo za primjer dijete koje radi zijana. Mnogi roditelji prave grešku i dopuštaju djetetu sve i svašta i kad dijete vidi da čini nešto što je inače loše i shvati da zbog toga ne biva zadržano ili ukoreno ono onda smatra da je to uredu i nastavlja da čini to i dalje. I jednog dana kada roditelji iz nekog razloga odluče da prekinu to, česta je pojava da ta djeca vrište, udaraju i ne prihvataju ostavljane svoje stečene navike.
Tako je i kod opraštanja. Muž tuče svoju ženu a ona mu sve oprašta pa kad nakon nekoliko godina njoj prekipi i ne može durati sve te batine i uvrede i povrede ona se onda usprotivi. Slomljena je duševno i fizički. Kupilo se godinama. Mislila je da je sve oprostila ali nije. Nije ni svjesna da se usprotivila velikoj zvijeri koju je sama ‘stvorila’ i hranila dugi niz godina.
Znači, imamo zvijer koja nakon svakog upućenog udarca nije bivala zaustavljena i naučena kulturi te poštovanju. Oprostiti nekome znači naučiti ga poštivanju.
Muž nije bio zaustavljen i nije se od njega tražilo pokajanje pa je nastavio sa svojim lošim djelima i šejtan je to iskoristio. Ubacio se u savjest koja nije bila ispunjena pokajanjem. Pošto nije bila ispunjena pokajanjem, šejtan je ispunio čime je htio. A često to biva ohološću!
A rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi.” (Muslim)
Zbog toga neki ljudi ne mogu prihvatiti i ne žele prihvatiti kad im se nakon dugog niza godina počne govoriti Ne možeš više udarati i maltertirati svoju ženu ! Njihova savjet je promijenjena i oni to više ne razumiju. Oni su u zabludi. Ubijeđeni su da su na istini!
Rekli smo da je žena mislila da je sve oprostila ali nije. Nije jer njena savjest nije bila zadovoljena. Njena savjest se nija zadovoljila pokajanjem kojim je trebala zaliječiti rane. Zapamtimo da samo pokajanje liječi rane a ne oprost…. Oprost nas može uništiti ako ga ne dajemo kako treba i kome treba.
Ovo je bio samo banalni primjer, a stvarnost je globalne prirode…. Možda nam je sad malkice jasno zašto pojedini ljudi ne mogu prihvatiti genocid koji se desio u Srebrenici…. Podsjetimo se, NE samo u Srebrenici! Štaviše oni smatraju da je to nešto što je sasvim uredu….
Možda sada vidimo da smo i mi tu malo krivi. Mi muslimani koji smo se trebali vladati po Allahovom lijepom imenu! A da ne govorimo o samom početku kad su se genocidi počeli dešavati, danu kada su muslimani skrenuli sa Pravog puta i ostali nezaštićeni…
”Iz Beograda nisam čuo izvinjenje.” H. Silajdžić
Za Akos.ba piše: Selim Alagić
