Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz svijeta > Jusić o sirijskoj krizi: Evropa je primijetila izbjeglice tek kada su došle na njena vrata

Jusić o sirijskoj krizi: Evropa je primijetila izbjeglice tek kada su došle na njena vrata

U razgovoru za Anadolu Agency Muhamed Jusić je pojasnio na koji način je borba građana Sirije za slobodu i ljudska prava prerasla u građanski, potom u regionalni, a zatim i konflikt svjetskih razmjera.

SKOPLJE (AA) – Šestogodišnji rat u Siriji u sjenku je bacio niz događaja u kojima su glavne uloge odigrale tamošnje regionalne, a potom i svjetske sile, tvrdi islamski teolog i analitičar dešavanja na Bliskom istoku i Balkanu Muhamed Jusić.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA) Muhamed Jusić je pojasnio na koji način je borba građana Sirije za slobodu i ljudska prava prerasla u građanski, potom u regionalni, a zatim i konflikt svjetskih razmjera.

U jeku masovnog stradanja sirijskog naroda, izbjegličke krize u Evropi, bujanja stranih boraca i intenzivnih terorističkih napada u svijetu, u 21. stoljeću, jedino rješenje na globalnom nivou Jusić vidi u dogovoru svjetskih moćnika.

Kada se analiziraju trenutna dešavanja u Siriji, neophodno je podsjetiti na dešavanja od prije šest godina, odnosno od proljeća 2011. kada su građani Sirije demokratski na ulicama pozvali na poštivanje ljudskih prava i uživanje sloboda.

– Demonstracije u Siriji “smišljeno” prerasle u rat –

“Sve je počelo kao mirne demonstracije građana koji su tražili više slobode, demokratske izbore, ravnopravnu raspodjelu privilegija u državi, vojsci, gdje je bila jedna skupina favorizovana, skoro pa jedna porodica. Režim u Siriji je konkretno na to odgovorio sa neviđenom brutalnošću. U početku, demonstranti nisu tražili uopće da režim Bashara al-Assada ode sa vlasti, već samo više sloboda i više pravde. Nakon brutalnog odgovora, desilo se da je došlo do eskalacije sukoba”, ističe Jusić.

Od početka je Assadov režim, kako tvrdi Jusić, pokušavao reći kako na drugoj strani nisu građani, civili koji traže pristojan i bolji život, već da je riječ o “teroristima, fanaticima i onima koji žele srednjovijekovnu državu”.

“Svi su znali u početku da to nije istina, međutim, kako se rat otegao, kako je međunarodna zajdnica i svjetska javnost ignorisala sve što se dole dešava, stvorio se prostor za ljude koji su nosili takve ideje da preotmu sirijsku revoluciju”, smatra Jusić.

U prvim mjesecima konflikta u Siriji, stvari se nisu odvijale nimalo “spontano”, već “smišljeno”.

“To nije bilo spontano. Znamo tačno da kad je došlo do eskalacije nasilja u Siriji režim iz zatvora oslobađa 41 osuđenog ekstremistu, militanta, koji su imali historiju nasilja inspirisanog vjerom. Ti ljudi su dugo vremena služili kao tranzitna tačka za ulazak militanata iz čitavog svijeta u Irak, preko Sirije, kako bi navodno ratovali protiv Amerikanaca. Onog momenta kad se Amerikanci povlače, kada je Iran preuzeo kontrolu nad Irakom, ti ljudi su stavljeni u zatvor. Kasnije su ti ljudi pušteni na slobodu, ti ljudi su današnji komandanti Al-Nusre Fronta i ISIS-a”, navodi Jusić.

Ističe da se to nije desilo slučajno, te da oni trebali da posluže da ubiju bilo kakvu ozbiljnu, zdravu opoziciju unutar Sirije, da je komprotmituju iznutra i da svjetskoj javnosti predstave da oni koji se bune protiv Bashara su samo nasilni ekstremisti.

“Nažalost, u tome su uspjeli u velikoj mjeri”, naglasio je Jusić dodajući kako je “revolucija sirijskog naroda oteta od ljudi koji su došli u Siriju iz čitavog svijeta pod krinkom agende koja nema veze s onim s čime su građani Sirije prvobitno izašli na ulice.”

– Rat u Siriji prikazan kao “unutarmuslimanski sukob” –

Nakon što je sukob u Siriji eskalirao, zbog geostrateškog položaja i isprepletenih motiva i interesa, regionalne i svjetske sile uplele su se u sirijski rat.

U svemu tome se, dodaje Jusić, dugogodišnje “rivalstvo” Saudijske Arabije i Irana “počeo prelamati preko Sirije”.

“Dobili ste situaciju da su neki podgrijavali do tada nepostojeći sunitsko-šiitski sukob gdje su Aleviti odnosno Nusarije, kojima pripada vladajuća porodica i vojni establišment, počeli predstavljati kao neprijatelje – da su oni neprijatelji sirijskog naroda zato što su to što jesu. Ti Nusarije koji nisu šiiti, koji su tek prije 40 godina jednom fetvom podvedeni pod šiitske skupine. Znači, zloupotrijebljena je religija. Režim al-Assada i njegovog oca Hafeza nije bio šiitsko-islamistički, naprotiv – bio je sekularan, izrazito antireligiozan u jednoj fazi”, navodi Jusić.

Stoga naglašava, “reći da se radi o vjerskom sukobu mogu samo oni koji ništa ne znaju”.

“Te dvije sile jesu uspjele prikazati sukob kao unutarmuslimanski koji je skoro sad za svjetsku javnost samo posljedica muslimanske netrpeljivosti, vjere koja je između sebe sukobljena, iako to više ima veze sa naftnim lobijima, sa time kuda će ići plinovodi koji se planiraju graditi u tom dijelu svijeta”, pojašnjava Jusić.

U pomenuti sukob dviju regionalnih sila na “sirijskom polju”, kako kaže Jusić, uplele su se i druge svjetske sile zauzevši svoje strane.

“Na taj sukob nakalemio se sukob svjetskih sila: Sjedinjenih Američkih Država, NATO saveza, i zapadnih sila s jedne strane, koji su prirodnim slijedom bili bliže toj saudijskoj, zaljevskoj opciji i Irana koji je u neprirodnom savezu stao uz Islamsku Republiku Iran i režim Bashara Al-Assada. Najžalosnije je to što je sirijski narod sada u poziciji da kada bi se oni dogovorili oko budućnosti Sirije, dogovora ne bi bilo dok se ne dogovore regionalni i svjetski moćnici koji vode takozvane ratove preko zastupništva”, tvrdi Jusić.

– “Sumnjiv” priliv stranih boraca –

Svjetska javnost se, dodaje, nije osjećala ugroženom zbog dešavanja u Siriji sve do izbjegličkog vala koji je buknuo krajem 2014. godine.

Na stotine hiljada izbjeglica tada se našlo na vratima Evrope, a ljudi koji su bježali od konflikta, doejvnom su postali oni kojih se treba plašiti.

“Žalosno je da je Evropa i svijet primijetio izbjeglice tek onda kada su došle na njihova vrata. Još žalosnije je da oni u izbjeglicama, a ne onim koji su te ljude napravili izbjeglicama, vide opasnost za sebe. Ustvari da ima imalo, prije svega ljudskosti, mi bismo te ljude doživljavali kao žrtve, a ne opasnost. Nažalost, taj izbjeglički val, onda val terorističkih napada koji su uslijedili kao odgovor na napade i uplitanja svjetskih sila na nekorektan način u Siriji, doveo je do toga da je sad Evropa skoro pa uvučena u taj sukob koji je tako dugo ignorisala”, ističe Jusić.

Navodi da je najgore što se u međunarodnim odnosima počela slati poruka da sve što se dešava u svijetu ‘nas se ne tiče dok nama ne napravi problem’.

“To skoro da privlači sve terorističke pojedince i grupe da počnu praviti probleme da bi se ustvari svijet počeo baviti njima”, naglasio je Jusić.

On je podsjetio kako fenomen stranih boraca nije fenomen “savremenog doba”, već je star koliko i ljudska historija.

Konflikt u Siriji, smatra Jusić, jeste polučio veliki broj stranih boraca, ali je njihov masovni odziv i priliv u Siriju itekako “sumnjiv”.

“Nema nijednog većeg svjetskog sukoba u koji nisu bili uključeni strani dobrovoljci. Ovo što imamo u Siriji je jedan drugi trend koji ima veze sa onim otimanjem revolucije, sa namjerom nekih ljudi koji su odlučili ući u projekat koji je najviše zla donio sirijskom narodu. Ako pitate kako su ti ljudi otišli, a govori se o desecima hiljada ljudi koji dole ratuju, to jeste sigurno svakome normalnom sumnjivo, toliki broj ljudi ne može proći neprimijećeno”, pojašnjava Jusić.

Prema njegovim riječima, postoji pisani trag o pismenoj raspravi vođenoj između pripadnika Al-Kaide i ISIS-a u nastajanju.

U tim prepiskama, dodaje, jasno se govori da je koncentracija velikog broja stranih boraca na ratištima u Siriji i Iraku – “plan nekih centara moći”.

“Te interne prepiske ukazuju na jedno – da su ovi ideolozi Al-Kaide upozoravali ideologe ISIS-a da postoji plan, takozvani osinjak, koji je razvijen u nekim centrima moći, a koji ide ka tome da se negdje stvori jedan prostor gdje bi nasilni militanti iz cijelog svijeta došli, okupili se i da bi ih se na neki način razračunali tamo daleko od očiju javnosti”, navodi Jusić.

Znači, naglašava, oni su upozorili da ako ISIS krene sa idejom držanja teritorije, odnosno formiranja države, da upadaju u zamku koju im je neko osmislio da ih navukli na jedno mjesto, jer nisu mogli znati ko su ti ljudi u Briselu, Parizu, Londonu, Prištini, Sarajevu, koji nose takve ideje.

“Ako bi ih locirali po međunarodnom zakonodavstvu, ne mogu im ništa, jer ti ljudi nisu uradili nikakav prestup sve dok ne izvrše napad. Po toj teoriji, oni su im stvorili prostor da dođu dole da bi se razračunali s njima i na način da oni to rade čistih ruku, iz avijacije, a da prljavi posao ostave lokalnim formacijama koji će uprljati ruke. Te teme još sebi ne smijemo ni postaviti. Ono što plaši je da se one pokušavaju riješiti daleko od očiju javnosti, ali ono čega se plašim je uvijek kada se nešto tako bude dešavalo posljedice budu takve da ih osjećamo narednih 50 godina. Jer svi ti koji prođu kroz taj pakao će potencijalno biti samo nova generacija militanata, kivnih, željnih osvete”, ističe Jusić.

Naglašava da “ne postoje njihovi problemi i naši problemi – svijet je postao globalno selo: ili ćemo svi imati sigurnost, ili je niko neće imati”.

– Rješenje rata u Siriji “uslov svih uslova” –

Da jedan od najvećih tereta sirijskog rata snosi upravo Turska, smatra Jusić koji dodaje da se ta zemlja najčešće sama nosi sa problemima vezanim za rat u Siriji.

Upravo zbog zalaganja te zemlje za Siriju i njen narod, dodaje, bez Turske nema rješenja sirijskog konflikta.

“Turska je u posebno nezavidnoj poziciji: sve sile koje se igraju na terenu Sirije su daleko od Sirije – oni su tamo svojom avicijom, svakog trena mogu odlučiti povući te avione, presati finansirati te frakcije na terenu, dok Turska nema taj luksuz. Sve što se dešava, dešava se u njihovom dvorištu. I zato je nekorektno to da je teret i izbjegličkog vala i svih drugih, od saveznika Turske ostavljen samo na Turskoj. Na neki način vi to vidite i u izjavama turskih lidera – oni su se osjetili ostavljenim u jednom vrlo, vrlo kritičnom vremenu da sami se nose sa tim problemom bez podrške, od izbjegličke krize gdje nisu bili spremni pomoći Turskoj finansijski, bez protuusluga do drugih sigurnosnih izazova”, stava je Jusić.

Kaže da je poznato da je Turska predlagala na vrijeme i uvođenje zabrane letenja, i sigurnosnu zonu da te izbjeglice ne ulaze uz granicu, te da su bili odbijeni.

“Bez Turske, to je svima jasno – nema rješenja dole, ali mislim da bi Turska u budućnosti mogla odigrati jednu vrlo konstruktivnu ulogu u rješavanju tog problema jer, na neki način, sa ovom pričom o razjedinjenoj i otetoj sirijskoj revoluciji. Vi nemate skoro kredibilnog predstavnika toga što nazivaju sada u tom izmišljenom sunitskom-šitskom konfliktu. U ovom trenutku, jedina zdrava alternativna koja se nudi Siriji su oni koji na neki način okuplja Turska u pregovorima, ali i na terenu”, poručio je Jusić.

Kako bi se posljedice sirijskog konflikta okončale, pred očima cijelog svijeta, od izbjegličke krize do terorističkih napada, “uslov svih uslova” jeste rješenje rata u Siriji.

Ukoliko takvog rješenja ne bude, smatra Jusić, svijet će i dalje osjećati posljedice rata u Siriji.

“Već je bilo vrijeme da se to uradi, ako se ne uradi, osjećat ćemo nove posljedice kojima se bavimo čitavo vrijeme, bez iskrene namjere svjetskih moćnika da riješe problem. Mislim da je sirijska kriza daleko od toga da bude završena, i to je prilika za nas kao ljude da počnemo sanjati drugu i bolju budućnost za ovaj svijet gdje se neće međunarodni odnosi diktirati samo silom, strahom ili ‘šta nas se tiče’ logikom, već da vratimo makar minimum ljudskosti i humanosti gdje ćemo sve ljude, svačiji život na svijetu tretirati jednako”.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top