Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Jemenska revolucija i jemenska mudrost

Jemenska revolucija i jemenska mudrost

Kada je počela jemenska revolucija februara 2011. ona nije bila odraz luksuza, već nužna potreba naroda koji je duge godine patio od diktatorskog režima ogrezlog u korupciji koji je uporno radio na neprosvjećivanju i onepismenjavanju Jemenaca.

Prema državnim statističkim podacima 76% stanovništva Jemena je nepismeno i to je dovoljan razlog koji potvrđuje pravo Jemenaca na promjene i njihovo pravo na uređenu državu institucija koja će iskorisiti ogromne prirodne potencijale Jemena a koji su svih ovih prošlih godina bili pokradeni i zaplijenjeni i u funkciji sistema Ali Abdulaha Saliha.

I pored toga što jemenski narod posjeduje blizu 60 miliona komada ličnog vatrenog oružja, glavna karakteristika Jemenske narodne revolucije bila je njen nenasilni karakter, što je dokaz jemenske mudrosti koju je i Poslanik, nek je Božiji mir i blagoslov s njim, opisao riječima ”Zaista je vjera u Jemenu i zaista je mudrost u Jemenu ”. Revolucionari nisu ni u jednom momentu od početka izbijanja revolucije posegnuli ka paljenju bilo koje institucije – bilo državne ili privatne ili proljevanju krv nevinih , u poređenju sa vlašću Ali Abdulaha Saliha koja je ubijala, privodila, kidnapovala i mučila protestante .

Jemenska žena je aktivno učestvovala u revoluciji rame uz rame sa svojim bratom. Prisustvo žene u jemenskoj revoluciji je daleko izraženije nego u bilo kojoj drugoj arapskoj revoluciji,. Dovoljno je samo spomenuti da je jemenska žena tokom revolucije konstatnto bila prisutna na svim “trgovima” gdje su iznosile svoje zahtjeve za promjene.

I pored toga što su se jemenska revolucija i omladina suočavali na svom putu sa različitim preprekama i uplitanjima različitih interesnih grupa, bilo kroz uplitanje političke opozicije poznate kao al-lika’ al-Mušterek (Jemenski koalicioni blok) ili uticaja plemenskih vođa, može se reći da je jemenska revolucija postigla mnoge ciljeve. Glavni cilj je bio svrgnavanje Alija Abdulaha Saliha i glavnine njegove rodbine sa vlasti – obzirom da je sin Ali Abdulah Saliha, Ahmed Ali Salih, vojni general i komadant specijalne jedinice republikanske garde, već bio odabran da naslijedi očevu poziciju.

Jemenska revolucija se trenutno suočava sa nekoliko vrlo velikih izazova, od kojih su i Južnjački secesionistički pokreti (al-hirak al-dženubi) među kojima je i oružani pokret koji zahtjeva otcjepljenje od sjevernog dijela Jemena, nakon unfikacije koja je postignuta 22. maja 1990.

Unutar južnjačkog pokreta postoje tri frakcije:

Prva: Pod uticajem bivšeg predsjednika nekadašnjeg Južnog Jemena Ali Salem al-Biid koji poziva na povratak uspostave države na jugu i njeno otcjepljenje – ova frakcija dobija podršku od Irana.

Druga: Oružana frakcija (al-hirak al-musellah) koja korisiti silu oružja. Ovaj pokret podržava svrgnuti predsjednik Ali Abdulah Salih, s ciljem konfuzije i destabilizacije države i da dokaže jemenskom narodu kako je on taj koji je najbolji da upravlja Jemenom.

Treća je politički mirovni pokret (al-hirak al-silmi) koji poziva na očuvanje jedinstva države, i rješavanje problema juga Jemena na pravedan način, u okviru nacionalnog dijaloga koji treba da se održi u martu 2013.

Na kraju, bitno je spomenuti pokret al-Huti koji se nalaze na sjeverozapadu zemlje u provinciji Saada. Njihov glavni cilj je uspostavljanje šiitske – džaferijske države, ovaj pokret uživa veliku finacijsku i vojnu pomoć od Irana sa ciljem sprovođenja iranske agende u ovom regionu.

Pokret Huti-ja je uspio da dobije nove simpatizere u jemenskim provincijama dijeleći novac stanovnicima tih područja u kojima je siromaštvo jako rasprostranjeno.

I sam svrgnuti predsjednik je uspostavio pakt sa njima i instruirao je članove i simpatizere Partije generalnog narodnog kongresa (al-Mu`temer al-Šaabi al-Aam, kojom on trenutno još upravlja) da se priključe pokretu al-Huti sa ciljem suprostavljanja Partiji reformatorskog pokreta (Hizbu-l-islah) islamske orijentacije koja je bila predvodnik revolucije i obaranju Saliha sa vlasti.

Među druga tri značajna izazova za budućnost Jemena su rasprostranjena korupcija u državnim institucijama, urušene moralne vrijednosti koje se ogledaju u uzimanju mita, potom korupcije u pravosuđu, obrazovnim i zdravstvenim institucijama, i pogoršano pružanje osnovnih komunalnih usluga (struje, vode, plina…). Ovi svi nabrojani faktori čine tranziciju Jemena ka svjetlijoj budućnosti gotovo nemogućom misijom.

I pored nastojanja predsjednika Abdu-Rabb Mensur al-Hadija i njegove vlade da riješe oveteške probleme, situaciju čini težim to što polovinu vlade čine ljudi iz Salihove partije i njegovih pristalica koji predstavljaju ozbiljnu prepreku.

Kada dođe do “eliminisanja” navedenih prepreka možemo reći da će Jemen biti u stanju da sustigne ostatak država arapskog proljeća, koje sigurnim koracima koračaju naprijed, poput Egipta, Tunisa i Libije.

 

Piše: Ibrahim Al-Kudejmi, Sana – Jemen

Tekst sa arapskog preveo: Samir Dorić

akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top