Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Iz pera Mehmeda Handžića: Obnavljanje islama

Iz pera Mehmeda Handžića: Obnavljanje islama

Jednom prilikom sam na predavanju upitan o hadisu u kome Alejhisselam ističe da će Bog trajno slati ljude koji će svakog stoljeća islam obnavljati. Tada sam dao ukratko odgovor o tom hadisu. Ali su neki tražili da im se ovaj hadis, kao važan dokaz životne snage islama, u posebnom predavanju protumači. To sam obećao prvom prilikom učiniti, a ovo predavanje je ispunjenje spome­nutog obećanja.

Oživljavanje svjetla imana

Islam je vjera puna života i snage, koja jamči svojim sljedbenicima sreću i napredak u svim vremenima. Sla­bost dolazi samo zbog neznanja sljedbenika islama, zbog njihova uskraćivanja u primjeni islamskih odredaba, zbog uvlačenja u sami islam stvari koje su njemu stra­ne i koje mu kvare izgled u očima razumnih ljudi. A sve to dovodi do slabljenja vjere, iz koje niče duhovna sna­ga i zagrijanost. Kao što je Bog, dž. š., objavio islam preko svoga Poslanika, a.s., i potpuno ga usavršio ne ostavivši mjesta ni­kakvom nedostatku, tako je u Kur’anu zajamčio da će tu svoju vjeru On sobom čuvati, obnavljajući je nakon svakog oslabljenja slanjem ljudi koji će proširiti čistu islamsku nauku, oživiti primjenu vjerskih propisa i pridržavanje odredaba Kur’ana i sunneta, koji će razlu­čiti ono što je stvarno vjersko od raznih novotarija i stra­nih običaja i koji će na taj način povratiti vjeri njezin prvotni oblik i oživiti u srcima svjetlo imana i dati du­hovnom životu više maha i zagrijanosti. Kao posljedica toga odražava se napredak i sreća islamskih naroda, njihova snaga prema ostalim narodima i prevlast Božije riječi nad nevjerstvom. Za razliku od ostalih vjera, po mišljenju svih iskrenih prijatelja islama, obnova u islamu ne može biti do­punom i promjenom, jer je islam savršen i potpun. Put obnove je samo povratiti se čistoći vjere i njenom prvot­nom obliku, odstranivši sve što se privjesilo i krivo shvatilo. I ovo je jedan jak dokaz istinitosti islama. Sljedbenici drugih vjera vide mogućnost obnove u svo­jim vjerama samo putem izmjene i dopune, shodno zahtjevima vremena, jer sami smatraju da su neke od­redbe, koje stvarno pripadaju njihovoj vjeri, zastarjele i da smetaju napretku sljedbenika. Božiji Poslanik, a.s., dotakao se u jednom hadisu traj­nog obnavljanja islama u svakom stoljeću od strane lju­di koje Bog, dž.š., naročito u tu svrhu stvara i ljudima poklanja. Taj hadis kod učenjaka hadisa poznat je pod imenom “hadisul-mudžeddidin” to jest hadis u kome se spo­minju obnovitelji vjere. To je hadis što ga pripovijeda Ebu Davud u svome Sunenu u poglavlju “O budućim do­gađajima”, koji glasi: ”Bog će slati sljedbenicima islama na koncu svake sto­tine godina onoga ko će im obnoviti njihovu vjeru.”

Hadisul-mudžeddidin

Pored Ebu Davuda ovaj hadis zabilježio je i Hakim u svom El-Mustedreku, u kome je sabrao vjerodostojne hadise koje su propustili Buharija i Muslim. Zabilježio ga je također i Bejheki u svojoj zbirci hadisa, koja nosi naziv El-Ma’rife. Sa stručne strane postoji mali prigovor ovom hadisu, na koji aludira i sam Ebu Davud u svom Sunenu. Pored toga ugledni učenjak Dželalud-din es-Sujuti kaže da su se ugledni hafizi hadisa složili da je ovaj hadis vjerodostojan (sahih). Između kasnijih kapaciteta hadisa, koji su se izričito izjasnili o vjerodostojnosti ovog hadisa, Dželaluddin es-Sujuti spominje ugledne kriti­čare i hafize hadisa Ebul-Fadl el-Irakiju i njegova učenika Ibn Hadžera. Između starijih hadiskih učenjaka on spo­minje Hakima i Bejhekiju. Međutim, u Hakimovu El-Mustedreku nema izričite potvrde za to: Hakim šutke preko tog hadisa prelazi kao i Zehebija u svojoj kritičkoj preradi Mustedreka zvanoj Telhisul-Mustedrek”. El-Munavi u komentaru El-Džamius-sagira izričito kaže da je ovaj hadis sahih. Toliko o stručnoj ocjeni vrijednosti ovog hadisa.

Iz riječi u hadisu Bog će slati razumije se da je to slanje prava Božija milost i Njegovo djelo u svrhu da se očuva vjera radi koje je On slao tolike Božije poslanike i s kojom je zadovoljan da je ljudi slijede. To potpuno odgovara sadržaju kur’anskog ajeta: “Zaista smo Mi objavili ovu opomenu i zaista ćemo je Mi čuvati” i ajeta: “Danas sam vam usavršio vašu vjeru i upotpunio bla­godat Svoju prema vama i zadovoljan sam da vam islam bude vjerom.” Iz riječi u hadisu Bog će slati također se razumije da je zadaća obnovitelja, mudžeddida islama slična zadaći pejgambera i Božijih poslanika, koje također Bog šalje. U ovom smislu je i izreka “Učenjaci među mojim sljed­benicima su kao pejgamberi među Izraelćanima”, za koju kritičari hadisa ne pristaju da je uopće hadis. Izraz jeb’asu u arapskom jeziku znači i oživljavanje, pa prema tome slanjem obnovitelja islama daje se vjeri novi život; duhovna snaga, koja je usljed raznih uzro­ka zamrla, na ovaj način se oživljuje. Iz riječi u hadisu sljedbenicima islama razumije se da je to jedna posebna odlika sljedbenika Muhammedovih, koja nije data sljedbenicima drugih Božijih posla­nika. To je stoga što je Alejhisselam hatemul-enbija, po­sljednji Božiji poslanik, što poslije njega nema drugog pejgambera i što je Božija objava uopće sa Objavom koja je poslata Njemu, postigla svoje savršenstvo, pa nije potrebno slati nove poslanike da donese novu objavu, nego je samo potrebno obnavljati je i oživljavati. Iz riječi u hadisu na koncu svake stotine godina razumije se da na početku svakog stoljeća mora posto­jati neko ko će obnoviti islam.

Pojedinac ili grupe obnovitelja?

Odakle ovo stoljeće treba računati, u tome se kometatori hadisa malo razilaze. Alkami kaže na početku svakog stoljeća od Hidžreta. Munavi kaže da sam hadis podnosi da se shvati da to stoljeće počinje od rođenja Alejhisselamova ili od nje­gova poslanstva ili od njegova Hidžreta ili od njegove smrti. Njemu se čini najjačim da to stoljeće treba shvatiti da počinje od poslanstva Alejhisselamova, ali postupak većine onih koji su se doticali ovog hadisa i o njemu pisali, pokazuje da oni računaju od Hidžreta. Oni objašnjavaju da taj obnovitelj treba da umre u godinama koje su blizu nakon isteka jednog stoljeća po Hidžretu. Međutim, na prvi mah mnogo bi priličnije bilo kad bi se zahtijevalo da se on sa svojim radom istakne na početku stoljeća, jer to bolje odgovara izrazu jeb’asu. Izloženo stanovište je stanovište većine onih koji su o ovom hadisu pisali. Po našem mišljenju mnogo bi razumljivije i priličnije bilo kad bi se smisao hadisa shvatio tako da nijedno stoljeće neće proći i nijedno sto­tinu godina proteći a da se ne nađe neko ko će sljedbe­nicima islama obnoviti vjeru i stvoriti novo zagrijanje, novi duh i polet. Prema ovom ne mora se potpuno do­slovno shvatiti izraz na koncu svake stotine godina. Iz izraza u hadisu ko će obnoviti također su komen­tatori ovog hadisa stvorili raznolika shvaćanja. Većina ili ističe da je to jedna osoba, jedan čovjek, i zbog toga na koncu svakog stoljeća spominju po jednog uglednog čovjeka koji je mnogo usluge islamu učinio i ostavio vidnih tragova svoga rada. Drugi pak s opravdanjem stoje na stanovištu da obnovitelj ne mora biti jedna osoba, nego može biti i čitava skupina. Ne mora biti ni u jednom određenom mjestu i gradu, nego obnovitelji mogu biti raštrkani po svim islamskim krajevima. Zapravo svaka islamska pokrajina treba da ima svoje obnovitelje, a to ne isključuje da se može naći i jedna osoba koja će svojim snažnim zamahom oživjeti islam i obnoviti ga kod svih muslimana. Prema tome, obnovi­telji su ona grupa ljudi koji će ostati na istini do Sudnjeg dana, kako je Alejhisselam to u drugom vjerodostojnom hadisu naglasio.

Mezhebska pristrasnost

U jednoj predaji hadisa, koji tumačimo, ističe se da obnovitelji trebaju da budu od ehlul-bejta, to jest poto­maka Božijeg Poslanika, a.s. Ova predaja ima na sebi šiijsku boju, a neki islamski učenjaci kažu da se od ehlul-bejta ovdje imadu shvatiti duhovni potomci Alejhisselamovi, a ne krvni, kao što je Alejhisselam za Selmana, koji je po krvi bio Perzijanac, rekao: “Selman je od nas, od mog roda i moje kuće.” Obnavljanje na prvi mah izgleda vrlo jasan i jedno­stavan pojam. Međutim, kada se dublje promotri, zapaža se da značenje tog izraza nije tako jednostavno. Većina islamskih učenjaka smatra da je put tome ob­navljanju nauka i zbog toga kod obnovitelja, čija imena ističu, uvijek uvjetuju da se istaknu u nauci bez obzira radi li se o jednoj osobi ili o čitavoj skupini. Drugi pak smatraju da jedini put za obnavljanje nije nauka, nego da pojam obnovitelja zauzima sve vrste vjernika: junake, stratege, pravnike, poznavaoce hadisa, komentatore Kur’ana, propagatore islamske misli, borce protiv zla, pobožnjake, mistike i tako dalje. Mnogi koji smatraju da je glavna karakteristika obnovitelja nauka, nabraja­jući imena obnovitelja u svakom stoljeću, ističu samo fakihe i učenjake svoga mezheba šafiije ističu samo šafiije, hanefije samo hanefije i tako dalje. Međutim, ovo je vrlo pogrešan stav i nastao je zbog pocjepkanosti na mezhebe i fanatizma sljedbenika pojedinih mezheba. Neki pak, uvažavajući da je glavna karakteristika obnovite­lja nauka, ne vežu se samo za jedan mezheb i za jednu granu islamske nauke nego nabrajajući obnovitelje is­tiču posebne osobe u svakoj islamskoj naučnoj grani i u svakom mezhebu. Jednu lošu stranu u širenju nauke u islamskoj pro­šlosti zapažamo u tome što se je nauka širila nekad u vrlo uskom i zatvorenom krugu. Dok npr. u Bagdadu ili u drugom kojem islamskom naučnom centru zapažamo velikih kapaciteta na raznim poljima nauke, dotle u njihovoj neposrednoj blizini zapažamo među širokim slojevima krajnje neznanje i neprosvijećenost. Ovakvom naukom teško je reći da je islam obnovljen i da je među sljedbenicima stvoren novi duh i život. Ako dublje promotrimo, vidjet ćemo da su glavni faktori koji utječu na oživljavanje vjere i stvaranje no­ve snage u čitavim pokoljenjima zdrava nauka i valjan poredak i poštena islamska vlast. Prema tome, glavni elementi obnove trebaju biti zdrava nauka i valjan ure­đaj i vlast. Bez nauke ne može se stvoriti ni zdrav pore­dak i poštena islamska vlast, pa prema tome, iako nauka nije jedini put za obnovu, ona je na putu obnove ipak glavni faktor. Svaka obnova bez nauke, bez stvar­nog poznavanja islamskih izvora: Kur’ana i sunneta, ide u propast i stranputicu. O tome nam povijest pruža eklatantnih primjera. Potpuno se upustiti u izlaganje svega što su pojedini islamski učenjaci o ovom hadisu rekli i u nabrajanje svih osoba za koje su razne grupe u raznim stoljećima tvrdile da su obnovitelji islama, odveli bi nas daleko. Zbog toga ćemo ukratko, radi primjera, spomenuti i u raznim stoljećima po jednu ili više osoba za koje se tvr­dilo da su obnovitelji.

Mehmed Handžić

IslamBosna.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top