Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Poučne priče > Iz pera Mehmeda Handžića: Halifa Omer i državna kasa

Iz pera Mehmeda Handžića: Halifa Omer i državna kasa

Poučna priča iz djela Mehmeda Handžića

 

Cijela državna kasa i svo općemuslimansko dobro bilo je u rukama čestitog halife hazreti Omera, ali je on bio samo čuvar toga dobra i gledao je kako će ga unaprijediti bolje negoli svoj vlastiti imetak. Iz općeg muslimanskog dobra ili bejtul-mala uzimao je Omer i sebi plaću. Omer je sam sebi odredio visinu plaće. On kaže: “Ja smatram da mi je halal da iz državne kase uzmem godišnje dva odijela, jedno za ljeto, a drugo za zimu, zatim devu na kojoj ću izvršiti hadž i umru i hranu sebi i svojoj porodici onakvu kakvom se hrani obični čovjek srednjeg materijalnog stanja.” Drugi put je rekao: “Ja smatram da mi nije dozvoljeno trošiti iz državne kase negoli onoliko koliko bi trošio iz svog imetka.” Ibn Sad u svome Tabekatu pripovijeda da bi Omer rekao: “Državna je kasa kod mene kao jetimski imetak; ako nijesam potreban, ja ga i ne uzimam, a ako sam potreban, uzmem samo koliko mi može biti.”

Taj vrijedni halifa živio je onako kako je živio jedan obični građanin. Kad bi zavladala glad, on ne bi jeo da se zasiti nego bi po dulje vremena gladovao da iskusi ono što pate njegovi siromašni podanici.

Njegovoj ženi bijaše dosadila uvijek obična i jednostavna hrana. Zaželila se bila da jedanput ispeče halvu, te to napomenu Omeru.

– Odakle mi, ženo, novci pa da ti kupim što za halve treba. Nemoj slušat svojih prohtjeva, jer neka znaš da čovjeka može zasititi i zadovoljiti i komad suha hljeba mjesto halve. Kad bih ja slušao šta sve tebi tvoja duša želi i svemu ti udovoljavao, ja bih uništio muslimansko dobro. Mahni me se, ženska glavo! – reče joj Omer.

– Bože, sačuvaj! Ne bih ja ni u kome slučaju oštetila muslimansko dobro udovoljavajući svojim prohtjevima. Nije mi to ni na um palo. Nego sam mislila da svaki dan ponešto oduzmem od naše dnevne hrane i na taj bih način za nekoliko dana uštedila nešto novca, te bismo mogli ispeći halvu, odgovori mu žena.

– Idi radi kako ti drago samo upamti ovo: Zadovoljstvo sa malim čini čovjeka bogatim.

Kroz pet šest dana žena je bila uštedila koliko treba za halvu i donijela to Omeru nadajući se da će halvu pojesti.

– Vidiš da si me upozorila na nešto što nijesam dosle primjećivao. Mi nemamo prava na ove novce.

“Štogod prelazi preko obične opskrbe naše, to je muslimansko opće dobro koje smo bespravno sebi htjeli prisvojiti. Nosi ovo i vrati u državnu kasu, u bejtul-mal.”

Tako je živio hazreti Omer. Radijal-lahu anhu!

“Takav je bio njegov postupak i vladanje. Ljudi nijesu poslije Pejgambera zapamtili postupak koji bi bio sličan njegovu postupku.”

 

Izvor: Izabrana djela Mehmed Handžića,

Knjiga V, Studije iz šerijatskog prava

Izdavač: Ogledalo, Sarajevo,1999.

 Bujrum:

Mehmed Handžić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top