Ispovijest jednog razočaranog muža: Moja je žena najružnija na svijetu!
Ispovijest jednog razočaranog muža:
Kada sam prvi put ugledao svoju suprugu, bio sam opčinjen njenom ljepotom. U mojim očima ona je bila najljepša žena na svijetu i mislio sam da Allah ljepšu od nje nije stvorio. Međutim, nakon što smo se zaručili, odjednom mi se učinilo da postoji još mnogo žena poput nje, a kada sam je oženio, pomislih kako su mnoge žene daleko ljepše od nje. A nakon nekoliko godina braka, činilo mi se da je baš svaka žena ljepše od moje supruge, međutim, ni tu mojim problemima nije bio kraj jer sam mislio da ne postoji nesretniji čovjek od mene jer sam oženjen najružnijom ženom na svijetu. A ona, ne samo da je uvidjela da se moj odnos prema njoj drastično promijenio, već je počela osjećati da povremeno prema njoj osjećam odvratnost koju uistinu više nisam mogao kriti.
Opterećen tim problemima, odlučih se jednog dana da posjetim šejha koji je živio u mome naselju. Otišao sam kod njega i ispričao mu svoj problem, nakon čega se on slatko nasmijao i rekao: “A znaš li šta je užasnije i gorče od tog problema?”
“Svakako”, rekoh mu, a on nastavi: “Vjeruj mi, kada bi oženio sve žene na svijetu, nakon određenog vremena smatrao bi ih ružnim, štaviše, počeo bi vjerovati da su i psi lutalice ljepši od svih njih zajedno.”
Ja se cinički nasmijah te ga upitah: “A zbog čega misliš da bi se baš tako desilo?”, a on odgovori: “Zato što problem uopće nije u tvojoj ženi! Da, dobro si me čuo, u tvojoj ženi nije problem! A u čemu je onda problem, pitaš se? Brate moj, kazat ću ti ovako: problem nastaje onda kada čovjek ne kontrolira svoje srce, pa ono postane nezasito, kada ne obara svoj pogled, pa ustrajno gleda u ono što gledati ne bi smio, i kada mu se duša prepusti niskim strastima te se prestane stidjeti Allaha… Znaj, kada čovjek upadne u ovakvo stanje, njegove oči neće zasititi ništa do prašina njegovog kabura u koji će leći. Želiš li se iz tog stanja spasiti? Želiš li se riješiti svoga problema i svoju suprugu opet, baš kao prvog dana kada si je vidio, željeti i za njom žudjeti? Želiš li da ti opet bude najljepša žena na svijetu sa koje oči svoje nećeš moći skloniti?”
“Da, da, svakako da želim, uvaženi šejhu!”, povikah ja, a šejh reče: “Obori svoj pogled, brate! Obori svoj pogled i eto ti rješenja za tvoj problem. Sinko moj, sjeti se da ti je tvoja supruga dala svoju mladost i saburala s tobom kroz životne radosti, ali i kroz teškoće. Došla ti je kao ljepotica u cvijetu mladosti, a ti si je svojim ponašanjem samome sebi omraženom učinio i ružnom predstavio! Znaj da je obaranje pogleda i gledanje isključivo samo u ono što je halal, težak ali siguran put da pobijediš svoju pohotnu dušu koja navodi na grijeh i neprimjerenost i da se tako uzdigneš iznad nivoa niskosti i prezira. Obaranje pogleda je siguran način da se zatvore jedna od najopasnijih vrata koja sigurno vode u smutnju i slijeđenje strasti, ali i jasan dokaz koji ukazuje na čisto i zdravo srce kojim nije ovladala pošast strasti i požude, kao i pokazatelj veličine snage volje i samokontrole. Ponekad će samo jedan jedini pohotni pogled usmjeren ka onome što je Uzvišeni Allah zabranio biti razlog poniženja na dunjaluku i propasti na ahiretu za onoga ko ga je sebi svjesno i namjerno priuštio. Uzvišeni Allah neka se smiluje pjesniku koji je rekao:
Početak svake nevolje, u pogledu se krije
U Vatri će skončat’ ko “sitnih” gr’jeha čuvao se nije
Koliko li su pogledi samo srca ranili
I rane im i bez lūka poput str’jela nan’jeli?
Sve dok čovjek bude gled’o ljepotica oči
I u t’jela vitka, mlada, on k’ propasti kroči
Rado gleda ono od čeg’ unutrašnjost mrije
Ko se smrti srca svoga radovati smije?
Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim…” (En-Nur, 30–31)
Priredio: Amir Durmić
minber.ba
