‘Islamska država’ kao dar Zapadu, šiijama, arapskim monarhijama…
Piše: Marwan Bishara
Ima nešto veoma licemjerno ili možda neuko u iznenadnoj bijesnoj reakciji Zapada na postupke grupe Islamska država, koji su izazvali osudu, bombardiranje i prijetnje vojnom intervencijom većih razmjera.
Snimci ubistva američkih novinara Jamesa Foleyja i Stevena Sotloffa, koje su napravili i dijelili pripadnici te grupe, bez sumnje predstavljaju barbarski čin; baš kao što je nečuven i njen odnos prema vjerskim manjinama u Mezopotamiji.
Zapadnjačke vlade, koje su dugo vremena zatvarale oči pred patnjom Iračana i Sirijaca, odlučile su djelovati tek nakon što je grupa Islamska država zauzela Mosul i ostvarila strateški napredak prema regiji Kurdistan.
Njen brzi napredak na ogromnoj teritoriji Iraka i Sirije, a ne njena bezbrojna barbarstva, učinio je da se na Zapadu razgovor o prijetnji koju predstavlja preseli iz “trpezarije” u konferencijsku salu.
Zapadnjačke vlade odlučile su djelovati tek nakon što je grupa Islamska država zauzela Mosul i ostvarila strateški napredak prema regiji Kurdistan.
Gdje je bilo to užasnuto gnušanje kada je nasilje doprlo do svake zajednice; ili kada je odnijelo 7.665 života iračkih civila samo tokom prvih šest mjeseci ove godine? Kada su milioni Iračana spavali gladni, a hiljade žena kidnapirane usred bijela dana, kada su djecu ubijali na putu do škole? Kada se povećao broj punktova, upada u kuće, pritvaranja, napada milicija i tajnog zatvaranja? Ili kada je ubijeno više od 100.000 Sirijaca? Kada je ubijeno više od 2.000 Palestinaca, a najmanje 100.000 raseljeno?
Još važnije: zašto je izostala reakcija kada je Rusija podržala ubijačku mašinu Bashara al-Assada, kada je SAD podržao taktike Nourija al-Malikija (i Benjamina Netanyahua), a Iran je podržao i jedne i druge u njihovom terorizirajućem “ratu protiv terorizma”?
‘IS vam je na usluzi’
Grupa Islamska država je dar koji ne prestaje davati. Uzimajući u obzir da nema nikakav koherentan program, niti strategiju, izuzev nekoliko klišea iz ranijeg perioda, pomogla je uglavnom svojim neprijateljima. Drugim riječima, kako mi je rekao jedan pronicljivi posmatrač u Iraku, “grupa Islamska država vam je na usluzi”.
Nema boljeg alibija za političare i generale koji zagovaraju strah. Odjeveni u crno, s dugim bradama i “kalašnjikovima”, članovi te grupe već su zastrašili zapadnjačku javnost do povinjavanja.
Daju SAD-u priliku da opere ranije grijehe u Iraku i izgovor da još jednom intervenira na zatjev Vlade te zemlje kao spasilac njenih manjina.
Iranu i Hezbollahu osiguravaju municiju da opravdaju vojne akcije u Siriji i Iraku, baš kao što sunitski fundamentalizam grupe Islamska država pojačava njihov sektaški pristup sukobima od Libana do Afganistana, preko Sirije, Iraka i Jemena.
Ta grupa osnažuje diktatorske arapske režime, koji Arapsko proljeće smatraju tek zavjerom islamista svih profila, od Muslimanske braće do Al-Kaide. Nude municiju ratnim huškačima na Istoku i Zapadu kako bi nastavili okupljati vojske i zagovarati rat.
Osnažuje “liberalne intervencioniste” koji traže veću “humanitarnu vojnu intervenciju”, a koja je, avaj, kontradiktorna. Pomažu čak i režimima poput Assadovog i Malikijevog da profitiraju na strahu i ogorčenosti, iako su njihove politike i postupci doprinijeli napretku grupe Islamska država.
Da ta grupa ne postoji, ovi cinični diktatori i njihovi međunarodni pomagači bi je morali izmisliti. Pa, možda i jesu, iako ne direktno.
Opširnije na portalu Al Jazeere:
