„I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo…Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše…Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni!“ (Al-Araf, 148,149)
„O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj! – nevjernici sigurno neće uspjeti.“ (Al An’am, 135)
Kur’anski mufessiri koji su tumačili i proučavali posljednju Božiju objavu i riječ došli su do zaključka da jedna trećina svetog Kur’ani- Kerima sadrži priče iz događaja koji su se desili u prošlosti historije. Uglavnom su to priče o Božijim poslanicima i vjerovjesnicima, te njihovim narodima koji su stavljani na iskušenja, pa su u svome tevhidu i vjerovanju pokleknuli- kao što je bio slučaj sa Nuhovim, Hudovim, Salihovim, Ibrahimovim, Lutovim, Musaovim, Harunovim i Muhammedovim narodom, neka je na sviju njih Allahov mir i spas.
Allah dž.š. kroz svoju riječ koja je uputa do kraja svijeta, jer drugih Njegovih riječi više neće biti, osim što iznosi ono šta je dozvoljeno, a šta nije, šta je naređeno a šta zabranjeno, također kroz ovu trećinu na osnovu poučnih dešavanja i događaja ukazuje ljudima na greške koje su činili oni koji su prije njih zemljom hodili. On kazuje Muhammedu s.a.v.s. o prijašnjim narodima i njihovim propustima kako se ti propusti i grijesi ne bi ponavljali i kako bi ljudi vidjeli kako su završili oni koji su izazvali Allahovu srdžbu i kaznu.
Pa stoga se zapitajmo, i kao kolektiv i kao pojedinac- da li kročimo putem ispravne akide i da li činimo greške koje su naši prethodnici činili i koje su ih stajale propasti na ovom i na onom svijetu?
Bosna i Hercegovina- zemlja bosanskih muslimana, sekularna država, burne prošlosti a užurbane sadašnjosti. Kakvi su i gdje se nalaze danas Bošnjaci islamske vjeroispovijesti, tapkaju li u mjestu ili pak napreduju shodno svojim okolnostima i mogućnostima? Imaju li vizije popraćene ambicijama i širokogrudnim idejama napretka, ili su pak zatvorenog pogleda? Analizirajmo naše stanje, jer Ibn Kesir rahmetullahi alejhi kaže: “Preispitajte sami sebe prije nego budete ispitivani.“
Novo vrijeme donosi sa sobom nove promjene, pogotovo sadašnje koje je popraćeno brzim razvitkom tehnologije i nauke u tehnološkom i svakom drugom smislu -osim onog duhovnog. Da li su vrijeme i prostor ti koji su krivci za nedostatak morala i vjere, ili su pak ljudi ti koji uništavaju sami sebe ne znajući napraviti ravnotežu između dobra i zla?
Znaj da čovjek treba napredovati u svakom smislu. Njegov Stvoritelj mu sa prvom objavom govori ikre tj. uči, koje učenjaci prevode u više fraza (čitaj, uči, obrazuj se, napreduj, traži znanje, prosvijetli se), u ime Gospodara Tvoga. On kaže i „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici…“ (Tevbe, 105).
Međutim, treba biti na oprezu, je ukoliko se čovjek previše posveti dunjaluku zaboravit će na ahiret, i obrnuto, kao što to kaže milost svjetova Muhammed a.s. Onaj ko napreduje treba da zna u čije ime to radi, ko mu to omogućava, i čemu to vodi, a koristi ovoga svijeta zaista su opasne.
Uz pomoć nekoliko primjera izvagat ćemo i dati sliku današnjeg i nekadašnjeg vremena, te stupnja ljudske svijesti o Bogu, Njegovoj nagradi i kazni.
Ima ih koji zahlavni nisu, te milostinju i sadaku ne udljejuju, a od onih koji udjele, pojedinci se hvale novčićem koji su dali od njih hiljadu. Zar ne znaju da je najbolji čovjek na zemlji poslije Reusulullaha- Ebu Bekr Sidki, dok je bio pravedni halifa; vladar islamske države prodavao vlastito posuđe kako bi imao šta jesti, jer je svu svoju imovinu, vrijeme i snagu uvakufio za dobrobit ummeta i tadašnjeg carstva?
Alkohol se nikad u većoj količini prodavao nije, a onaj koji ne pije, taj je poštovan i cijenjen. Zar nisi čuo za čovjeka iz Osmanskog carstva koji je kupovao alkohol pa ga proljevao u svoj vrt kako ga u dućanu više ne bi bilo, te oni koji su ga pili, radi toga nisu imali šta kupiti da piju, on, kojem je sultan Sulejman Veličanstveni klanjao dženazu osobno?
Oni koji klanjaju svih pet namaza danas se smatraju odabranima, što po jednom mišljenju i jesu. Znaš li da su prije pobožni ljudi strahovali ako molitvu ne bi obavili odmah nakon zaučenog ezana? Govorili bi: Treba klanjati odmah po nastanku namanskog vremena, jer ako preselim, ostat ću dužan čitav jedan namaz!
Islamski ummet, osim što se cijepa na što manje komadiće umjesto da doživi svoje ujedinjenje, od neprijatelja na koje im Bog ukazuje (nevjernici, licemjeri itd.) sami od sebe prave neprijatelje jedni drugima.
Život vjere se sveo na Kur’an i farz. Znaj, da je nemoguće vjerniku muslimanu živiti na osnovu samog Kur’ana, apsolutno nemoguće! Objašnjenje se krije u tome da je jedino Poslanik s.a.v.s. mogao živjeti isključivo po Kur’anu, jer ga je on najbolje razumio i jer mu je direktno bio spuštan. Njegovi ashabi, i mi danas, moramo živjeti po Kur’anu ali sa sunnetom, jer da sunnet nije potreban, onda Poslanik ne bi bio ni poslan. Bog kaže da se klanja, posti i zekat daje, ali kako bismo znali kako klanjati, kako postiti i koliko zekata davati? Nama je Kur’an nerazdvojiv od sunneta, iako ga neki danas pokušavaju odvojiti.
Zato ne svodi vjeru na formalnost i obavezu, nego na unutarnju ljepotu i traži njenu srž. Onaj koji spadne na ”farzove” jednog dana ostavit će i njih, a onaj koji slijedi Pejgambera i nasljednike njegove, velike će stupnjeve doživjeti.
A pjesnik Ibn Sidki u svojim stihovima reče:
Zašto, ti robe, džennet tražiš, i to jedva- s vrata njegovih ukrasnih da se provučeš?
Ciljaj na najveći firdevs, na vrata njegova onda ćeš osuđen biti.
Za Akos.ba piše: Tarik Kohnić
