Misli u jednoj glavi su konglomerat svih zamislivih resursa samo u lelujavom paučinasto-maglovitom stanju.
Piše: Aida i Edin Tule
Njihova kristalizacija – pretvaranje raščupane vune misli u opipljivo pletivo ideja na kognitivnoj kudjelji/ploči – počinje jezičkom izobrazbom, najrazličitijim induktivno-deduktivnom misaonim obrascima putem kojih nastaju nove sinapse/nervne sklopke koje koristimo kao mentalne skele ili kognitivne odskočne daske sa kojih lakše dobavljamo veće istine i zanimljivije spoznaje.
Ako za čovjeka koji ima hiljadu radnika koji rade za njega u sklopu neke firme kažemo da je uspješni kapitalista, onda isto možemo reći i za čovjeka koji ima višegodišnji fer sporazum sa stotinama hiljada vlastitih misli. Isto možemo reći i za vlasnika i vlasnicu više košnica pčela s obzirom da i za njega/nju mukotrpono radi stotine hiljada pčelinjih društava.
Misli su u odnosu na nervne ćelije i sinaptičke sklopke kao duhovni svijet u odnosu na materijalni. Prate ga zajedno sa svim njegovim emocionalnim oscilacijama i čekaju trenutak utjelovljenja. Kvaliteta utjelovljenja ovisi o kvaliteti usvojenog emocionalnog operativnog sistema. Misli posebno uživaju ukoliko ih počastite brzom vožnjom pošto znaju da su najmoćnija stvorena sila s obzirom da dopiru do svih kutaka univerzuma, čak i do ‘Arša (prijestolja Stvoritelja) i iznad.
Pošto je cio kosmos njihovo igralište ako im priuštite dobra vozila/plovila/letjelice (riječi, rečenice, međurečenice, slike) tj. dozvolite im najbolju moguću vožnju njihova zahvalnost vam, kroz razne protuusluge i kooperativnost, neće ostati uskraćena.
Ponašat će se poput pčela radilica dok plešući u znaku vječnosti signaliziraju drugim pčelama/mislima nova polja intelektualnog nektara.
Svaka misao ima kapacitet da obuhvati cio svijet, a kamoli jedan narod ili jednog čovjeka.
Kao što čovjekov psihološki život predstavljaju četiri glavne komponente: razum, srce, duh i nefs/ego i svaka misao ima vlastiti pulsirajući psihološki život sa svim ovim pomenutim komponentama koje joj daju sve potrebne rezove i gravure.
Racionalnu strukturu nudi um/aql, odjeću određene emocije nudi srce/qalb, konkretan okvir ugrubo unutar kojeg ostale tri psihičke komponente izvode svoje fine radove nudi duh/ruh i dovoljno uzbudljive prelaze, koji počivaju na energizirajućim hedonističkim užicima ili donose iste, nudi ego/nefs.
Misao u laboratoriji el-Aqla/uma
(Listati um ili umovati list)
Pokazivaćemo im znakove Naše na horizontima i u dušama njihovim, dok im ne bude jasno da je on Istina. Zar nije dovoljno, Gospodar tvoj, što je On nad svakom stvari svjedok? (Fussilet, 53)
Stvoritelj svih svjetova koji je sve te svjetove učinio međuovisnim ističe tu interkonektivnost procesa u prirodi i samom čovjeku, nudeći jasne smjernice za ozbiljnije sinteze fizike prirode i detalja ljudske psihologije i to u jednom ajetu koji služi kao osnova za brojna psiho-fizička razmatranja.
Uzimajući u obzir kreativnosti Gospodara svjetova i sam način dizajniranja Kur’ana koji vrvi od prelijepih rebusa, misaonih natuknica, inteligentno dizajniranih početnih tački za promišljanje brojnih tema, testova inteligencije i drugih zagonetnih enigmi umotanih u golicave misterije a koje su najljepši izazov mislećem svijetu, zašto ne pretpostaviti da obični list koji padne sa drveta krije rješenje za jednu od najvećih ljudskih misterija?
Šta ako je svaki list u prirodi mapa do najvećeg svjetskog blaga – tajne za razumijevanje funkcionisanja ljudskog (da i ženskog) uma?
A jedan od najboljih načina da se sakriju velike stvari je tako što ćete ih učiniti preočitim i sveprisutnim, mašući provokativno njima tik ispred ljudskih očiju, spuštajući ih na njihovu kosu i bacajući ih u obilju pod njihove noge.
Mene to podsjeća na stil samo najvećih rebus majstora koji imaju najviše ukusa i najviše vjere u ljudski potencijal strpljivo iščekujući decenijama, pa i vjekovima zainteresovane za tu igru.
Sljedeći ajet je više nego jasan po pitanju Stvoriteljevog indirektnog isticanja da je list koji opadne ključ za otključavanje važnih tajni:
U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi. (El-En’am, 59)
Ukoliko seciramo jedan obični list sa drveta tanak svega nekoliko milimetara vidjet ćemo da je između lica i naličja tog lista cijela fabrika sa svim sektorima precizno razgranatog procesa proizvodnje.
Od ćelija za transpiraciju i proces fotosinteze tj. razmjenu gasova CO2 koji ulaze u list i O2 koji se oslobađa kroz specijalizirane ćelije/otvore (stome) preko fotosintetičkih tkiva (polisadno, sunđerasto), osnovnih sintetičkih organela (hloroplasta) koje krase dvoslojne membrane: spoljašnja koja je glatka i unutrašnja koja je naborana i kao takva gradi tilakoide čija je funkcija povećanje apsorpcione površine hloroplasta, pa sve do unutrašnjosti hloroplasta ispunjene stomom hloroplasta u kojoj je smješten DNK, čime se implicira sposobnost diobe hloroplasta i povećanje njegove brojnosti, a sve u službi inteziviranja fotosinteze tj. povećanja proizvodnje i globalne distribucije glavnog proizvoda jednog lista bez kojeg ne bi bilo života na ovoj planeti.
Kao što je fotosinteza osnovni proces u prirodi kroz obezbjeđivanje organske materije za sve žive organizme tako je i kvalitetno promišljanje temeljni proces u društvu jer obezbjeđuje osnovni gradivni materijal za sve aspekte ljudskog života bez kojeg ne bi bilo nijednog oblika progresivnog života.
Baš poput fotosinteze na koju se u prirodi oslanja svaka druga sinteza identično je i sa misaonom fotosintezom koja je preduslov za svaku drugu naučnu sintezu (sastavljanje razlučenih pojedinosti u jednu cjelinu) jer nema kompleksnije naučne sinteze bez dvije faze:
1) faze u kojoj nam je neophodno svjetlo (npr. kretnja, putovanja, aktivno posmatranje, razgovori, iščitavanje kao način izlaganja različitim oblicima Allahovog svjetla itd.) i
2) faze u kojoj nam je neophodna tama (inkubacija apsorbovanog u tišini bez distrakcije dodatnih podražaja);
Kao što u prvoj fazi hlorofil apsorbuje sunčevu svjetlost i pretvara je u hemijsku energiju, proizvodeći kisik koji se oslobađa u atmosferu, tako i naše aktivne sinapse pretvaraju električne impulse u jasne poruke. Transformacijom jedne energije u drugu dolazi do direktne proizvodnje gotovog proizvoda (kisika) i njegove šire distribucije (npr. početne ideje za angažirani razgovor), ali i stvaranja novih molekula (više sirovih ideja koje trebaju sintezu i poliranje) koje treba doraditi u tamnoj fazi fotosinteze gdje dolazi do sintetizacije organskih od neorganskih materija. Tako se proizvodi tzv. svijetle faze prenose u tamnu fazu da bi se neorganski elementi ugradili u organska jedinjenja (tj. od dvije informacije napravila treća, nova vrijednost).
Proces tamne faze fotosinteze je kompleksniji i zahtijeva strpljivost pošto u tzv. procesu fiksacije ugljenika koja se izvodi u Kalvinovom ciklusu u stomi hloroplasta gdje je početno jedinjenje ovog ciklusa i završno (poput kvalitetnog misaonog procesa koji završava poentiranjem ka polaznoj tačci), a odvija se kroz ulazak ugljen dioksida iz atmosfere u ćeliju (početne informativne inpute), preko specifičnih hemijskih unutarnjih vezivanja (npr. sinteza dvije ideje) pri čemu nastaju prva nestabilna jedinjenja (npr. netestirane hipoteze).
Daljnjim unutarnjim procesima to jedinjenje se razlaže na dva molekula i tek tada nastaje prvi stabilni proizvod tamne faze fotosinteze (tzv. eureka, početno otkrovenje), a da bi nastao samo jedan molekul fruktoze pomenuti ciklus mora da se okrene šest puta (misaoni proces dodavanja slojeva vlastitoj ideji kroz multidisciplinarno filtriranje) jer se pri jednom okretanju Kalvinovog ciklusa u organska jedinjenja ugradi samo po jedan C atom iz CO2 (tj. svakim okretajem/tavafom dešava se obogaćenje ugradnjom jedne nove discipline u početnu ideju).
Misao u laboratoriji el-Qalba/srca
Ovo bi bio protok jedne misli i njeno vajanje i nadgradnja kroz samo jedan psihički entitet koji nazivamo el-‘Aql ili razum gdje je kroz kompleksne procese sintetiziranja proizvedena funkcionalna i jasna ideja te učinjena dovoljno kompleksnom i bogato slojevitom u samoj završnoj fazi.
Međutim, sada ta ideja nakon obrade u laboratoriji el-‘Aqla/uma, mora proći i kroz laboratoriju el-Qalba/srca gdje će naša logička ideja sa svim svojim racionalno ispravnim premisama i hipotezama biti natopljena odgovarajućom bojom emocija te kao takva biti dodatno obogaćena i pripremljena da paralelno adresira i srce i um recipijenata. Kao što je qalb/srce lista smješten u DNK u centru hloroplasta odakle kreće emitovanje 50 nijansi najtoplije zelene boje.
I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.
(Er-Rum, 21)
Kur’an spominje na više mijesta različite emocionalne operativne sisteme (EOS) koje biramo shodno rezultatima do kojih smo došli u prvospomenutoj laboratoriji.
Ukoliko su ti zaključci istinske eureke tj. otkrovenja i oduševljenja novim, fascinantnim i potpuno originalnim, srce se uključuje na najvećem operativnom nivou emitujući čistu ljubav kojom obavija cio kontekst. Tada dolazi do povećanja diobe tj. brojnosti hloroplasta, a što podrazumijeva intenzivniju fotosintezu i intenzivniju toplu zelenu boju jer je list još uvijek prikačen na granu hraniteljicu i oduševljavateljicu.
Ukoliko kvaliteta derivacije, bilo da se naš analitički um pozabavio idejom, pojavom ili konkretnom osobom, ne zadovoljava uslove jedne eureke tj. originalnog otkrovenja, srce se uključuje na nižem emocionalnom operativnom nivou (EOS) tj. nivou samilosti i respekta, a ne ljubavi jer je izostao neophodni element oduševljenja. Tada nastupa stadij u kojem je list otpao sa grane, napustio zakone sočne grane, te samom promjenom položaja i fizičke lokacije prihvatio nove zakone. U ovom slučaju zakone tla sa kojima dolazi i do gašenja funkcija hlorofila, procesa intenzivne fotosinteze kojima mjesto ustupaju drugi procesi (dugoročno također konstruktivni), popraćeni drugom bojom samoga lista (žuta boja uzrokovana prirodnim otrovima).
Sa pomenutog nižeg emocionalog operativnog sistema (EOS) se penjemo na veći ponovnom pojavom oduševljenja koje detektujemo u radu, djelovanju ili ponašanju određene osobe. I to je proces koji ima svoje nove zakone i zahtijeva vrijeme s obzirom na period potreban da se upotpuni razgradnja lista u nove hranjive materije koje kroz korijen drveta ponovo dospijevaju preko grana u nove zelene listove koji će trajati sve dok drvo ponovo ne odoli svojim porivima za ispuštanjem svojih otrova.
Ukoliko su određeni misaoni procesi blokirani nekontrolisanim destruktivnim emocionalnim reakcijama kao što je, naprimjer, pasivna tuga ili aktivna agresivnost njih učimo svjesno mijenjati promjenom položaja fizičkog tijela.
Iz hadisa koji slijede vidimo da Muhammed, a.s., nudi smjernice za tretman ovih emocionalnih operativnih stanja:
Imam Ahmed i Ebu Davud od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenose da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ako se neko od vas rasrdi, neka sjedne, ako ga srdžba ni tad ne napusti, neka legne!”
(U drugim predajam se spominje: “Onome ko savlada svoj gnjev i onda kada je u mogućnosti da ga izlije, Allah će napuniti srce imanom i sigurnošću.” Ili “Ne ljuti se i Džennet je tvoj”; Ili “Allahu, dž.š., nema dražeg zalogaja od progutane ljudske srdžbe!” Itd.)
Hadiski tekst o savladavanju gnjeva je kompresovan i jezgrovit, kao i uvijek, a on podrazumijeva u sebi razne tehnike savladavanja tog intenzivnog emocionalnog stanja kojeg na kraju u prerađenoj formi nudimo vanjskom svijetu (kroz obje ranije opisane sinestetičke faze).
Jedna od njih je i emocionalna alhemija, a koja je također opisana u fabrici lista kroz primjer tamne faze fotosinteze u kojoj se neorganski elementi ugrađuju u organska jedinjenja.
Drugi hadisi nude precizne korake kako vajati to klupko plamtećih emocija spominjući promjenu fizičkog položaja u trenucima gnjeva (“…ako stojite sjedite, ako sjedite lezite…” itd.) ili metode smanjenja intenziteta istih kroz kontakt s vodom/abdest (tj. dodavanje novih C atoma na organska jedinjenja u sklopu Kalvinovog ciklusa) čime kupujemo vrijeme da to plameteće klupko oblikujemo u plemenitije oblike (nove molekule).
Cio proces me – pored mape do najvećeg blaga na opalom listu u kojem je skrivena čitava alhemijska fabrika – podsjeca i na taljenje kvarcnog pijeska, sode i vapnenca od kojih pod visokim temperaturama nastaje staklo raznih oblika (boce, sijalice, kristalne čaša, vatrostalno posuđe itd.).
U tim hemijskim laboratorijama pored nužnih sirovina od kojih 30% čini stakleni krš (tj. neobradjena emocionalna materija koju nam nanesu životni valovi ili botaničkim riječnikom rečeno nestabilni neorganski materijal) od suštinske važnosti je baratanje prostorom unutar stakla koji oblikuje tzv. puhač stakla precizno udahnjujući optimalne količine zraka u raspoloživ materijal oblikujući nešto unukatno.
Ne treba ispustiti iz vida da i u slučaju automatiziranih staklana unutar određenog vjersko-političkog prostora (državne institucije, crkve, džamije, npr.) stvara se previše običnog stakla, a premalo kristalnog – bez obzira na brojnost i posvećenost puhača/duvača/zakira i toplinu njihovog daha – iz prostog razloga što se ne uzimaju u obzir različite tačke taljenja staklenog krša/neorganskog materijala, ne poštujući do kraja preciznu strukturu cijelog procesa (duhovno-intelektualne) fotosinteze.
Zrelija i bolje organizovana društva uzimaju u obzir prethodne činjenice i zato bolje vrednuju i češće prepoznaju dahove oplemenjene principijelnim gnjevom, a nepoznavanje ili nekorištenje spiritualno-religijske terminologije im ne predstavlja nikakvu smetnju.
Šta više, puno bolje razumiju ranije opisane, a Kur’anom nagovještene EOS, jer ih vidimo u konstantnom pregalaštvu na putu olakšavanja cjelokupne ljudske komunikacije i transportacije uz redovne milionske uzdahe oduševljenja koja prate njihove društveno korisne rezultate demonstrirajući najrazličitije dimenzije funkcionalnog ibadeta.
Misao u laboratoriji er-Ruha/duha
Ruh ili duh predstavlja grubi okvir unutar kojeg razum, srce i ego – svako na svoj unikatan i specijaliziran način – izvode fine radove na cijeloj površini našeg psihičkog bića.
Ruh/duh možemo posmatrati kao izvođača grubih radova jer obezbjeđuje širi kontekst unutar kojeg sve druge komponente imaju konkretne zadatke tj. fine gravure i rezbarije.
Što imamo više različitijih radnih okvira unutar kojih ostali entiteti bruse našu ličnost to naša ličnost dobiva na slojevitosti.
Ako je aql/um lista u fotosintetičkim procesima, qalb/srce lista u DNK hloroplasta, ruh/ lista je u grubom radnom okviru samog lista ili cijele krošnje čiji je dio, a unutar kojeg djeluje, naprimjer, u duhu obogaćivača atmosfere kisikom. Nefs/ego lista je u redovnoj zaigranosti cijele krošnje na vragloastom vjetru bez koje bi cijelo stablo sa svim granama prebrzo postalo sklerotično i lomljivo, cvjetovi bez behara, a njegovi plodovi neukusni i suhi.
Allahova lijepa imena (njih 99) predstavljaju – poput našeg lista – odličan radni okvir koji svakodnevno treba svjesno birati i unutar opšteg značenja određenog imena raditi na našem psihičkom biću izvodeći nove precizne minijature na bogatom platnu naše duše.
Allahova lijepa imena – ispravno shvaćena i implementirana u našoj ljudskoj ravni – također su mapa puta koja nas vodi razvoju svih mogućih dimenzija naše individualne i kolektivne ličnosti.
Ukoliko svako jutro, bilo pojedinačno ili porodično, svjesno biramo po jedno Allahovo ime, npr. el-Musawwir/Oblikovatelj, nastojimo cio taj dan/sedmicu/mjesec proživjeti u duhu tog imena trudeći se oblikovati nešto novo. Da li će to biti neki kolač, školska ocjena, grupa mišića, predmet, projekat, priča, vikend izlet, politički kišobran, hipoteza, neka teorema, nadnacionalni program, kolektivni mentalitet ili neka crta našeg karaktera koju zimuiramo i na koju šaljemo aktivne alate uma, srca i nefsa/ega ovisi o izbrušenosti svih naših ostalih identiteta.
Ili biramo Allahovo ime el-Muhji/Oživitelj, nastojeći provesti što više vremena u duhu tog imena tj. okvira unutar kojeg integrišući najbolje sadržaje uma, srca i ega nastojimo oživjeti nečiju motivaciju, podići klonulu ambiciju, zaboravljenu avangardnu praksu, oživjeti neku porodicu ekonomski, cio narod oživjeti tretirajući kolektivnu depresiju ili oživjeti prijatelja bez potrebnog životnog elana konstruktivnim razgovorom.
Birajući Allahovo ime el-Mugnij/Obogatitelj za radni okvir unutar kojeg aql/um svojim racionalnim metodama pribavlja našim čulima neophodni protok karbon dioksida kao preteče nastanka finansijskog kisika u našim poduzetnim stomama hloroplasta.
Ukoliko prenesemo ovu simboliku u savremenu poslovnu arenu, možemo reći da nakon svjetle faze finansijske fotosinteze slijedi tamna faza postepenog oplemenjivanja kapitala i to kroz prva poduzetnička unutarnja vezivanja nastaju i prva nestabilna jedinjenja koja mogu simbolizirati prve tri godine pokrenutog biznisa, a da bi tek kasnije došlo do grananja novih molekula tj. novih poslovnih franšiza.
Tek tada se javljaju prvi znaci stabilizacije konkretnog biznisa uz obavezu višestrukog obrtanja finansijskog ekvivalenta Kalvinovom ciklusu u cilju jako pažljive ugradnje novih biznis-molekula u jednu poslovnu ideju (npr. novih poslovnih partnera, novih proizvoda i novog tržišta).
Ili najjednostavnije rečeno, svjesno biramo uloge obogatitelja prirode, čovjeka i društva kroz jasno definisane usluge (zanatske, intelektualno-savjetodavne, psihološke, finansijske itd.) putem kojih se uvijek možemo pozicionirati – potpuno neovisno o parametrima nametnutog društvenog standarda – kao oni koji uvijek nude tj. obogaćuju.
Upravo zbog toga među 99 Allahovih lijepih imena postoje imena jako srodna, gotovo pa sinonimi, prethodnih imenima (el-Hajj/Živi i el-Ganijj/Bogati), a kojima se diferencira pasivno duhovno živ samo za sebe od onoga koji aktivno oživljava duh drugih, i materijalno bogat koji ne mora nužno obogaćivati druge.
Šta više, može biti bogat po svim društvenim standardima, a istovremeno da – poput balkanskih političara – osiromašuje cijelo društvo.
Ovi duhovni okviri ili ogrtači našeg psihološkog bića (99 Allahovih imena), ukoliko ispravno shvaćeni i primjenjeni u našoj svakodnevnici, postaju vrela karizmatičnosti do te mjere da osobe koje unutar istih svakodnevno grade svoj unutarnji i vanjski svijet neminovno postaju globalno najmoćniji i najutjecajniji ljudi.
Misao u laboratoriji en-Nefsa/ega
Nakon obrade misli u prve tri laboratorije, kako izgleda oplemenjenje te misli kroz ovaj najkontraverzniji, najneshvaćeniji i najsataniziraniji entitet, koji se zove u islamskoj psihologiju en-Nefs ili ego?
Jasno je da se radi o entitetu čija je primarna funkcija maksimizacija užitka i minimizacija boli. Međutim, reći samo to bilo bi neoprostivo prepojednostavljivanje jer nefs ili ego je u svakodnevnom kolokvijalnom govoru – sasvim opravdano – sinonim za samopouzdanje, a bez odgovarajuće količine svakodnevnog energizirajućeg hedonizma ni organizam ne može biti osnažen niti emitovati opštu životnu efikasnost.
Nefs/ego je poput vode, a niti jedan oblik vode se ne može savladati pukim fizičkim nasrtajima bez, naprimjer, dovođenja vlastitog tijela u aerodinamičan položaj uz opušteno tijelo, pokrete rukama i nogama kojima se zahvata samo tanki dio vodenog sloja krećući se po njenoj površini.
Što jači nefs/ego to veća nosivost svih naših kapaciteta.
Uprkos tome, ljudi prečesto nefs/ego gledaju kao najljućeg životnog neprijatelja protiv kojeg idu u borbu na smrt, hvaleći se kako su uspjeli pobijediti svoj nefs/ego zatvaranjem pod nekakav imaginarni poklopac; ugušili ga potpuno igrorišući njegove potrebe; izgladnili ga do smrti i sad hode svjetom bez bilo kakvih negativnih poriva; doveli ga do samrtnih muka zamišljenim udarcima itd. itd.
Uspostavljajte sa nefsom/egom diplomatske odnose, govorio je Ebu Derda’, r.a., tako što ćete mu udovoljiti u stvarima dozvoljene zabave s ciljem da i nefs/ego udovolji vama u momentima ozbiljnog zalaganja – demonstrirajući odlično poznavanje snage ovog entiteta sa kojim ulazak u otvorenu konfrontaciju ima smisla koliko i džudo-hrvanje sa vodom (rijekom, morem, okeanom).
Drugih riječima, kao što hranimo aql/um, qalb/srce i ruh/duh najboljom hranom i nefs/ego također treba hraniti najkvalitetnijom hranom (u redovnim malim količinama) jer samo na taj način možemo graditi dugoročno izbalansirane ličnosti koja neće posustati na polovinu pređenog puta.
Ova četiri entiteta našeg psihološkog života možemo posmatrati kao nikad prazna četiri tanjira (u svakom specifične delicije) koja okrećemo simultano na četiri štapa.
Ukoliko ne zavrtimo sva četiri tj. ukoliko ne održavamo obrt sva četiri tanjira paralelno, opadaju i naše mentalne i fizičke performanse na svim životnim nivoima.
Tajna leži u tome što je nefs/ego energizator, a od zaigranosti nefsa/ega ovisi zaigranost uma, srca i duha. I gledano iz ove perspektive nefs/ego postaje najvažniji entitet našeg psihičkog života.
Mogli smo biti stvoreni bez entiteta nefsa/ega, ali je očigledno da on ima izuzetno važne multifunkcije jer nudi takav pogon bez kojeg niti jedan drugi entitet ne bi bio dovoljno kompetitivan, svjež, zaigran i žarko željan pobjede u najrazličitijim formama podmlađujućih emocionalnih, intelektulanih, duhovnih i fizičkih orgazama (i to baš ovim redoslijedom).
Šta više, vesvese te kratke, isprekidane demotivirajuće misli koje proizvodi isključivo naš neorganizovan aql/um i siromašno qalb/srce, nemaju šanse ukoliko je nefs/ego tretiran optimalno.
Naprimjer, strašljivom umu punom sumnji u druge ljude – kao najgorih mogućih vesvesa – svijet će uduplano reflektovati sve te mutirajuće sumnje nazad, zatrpavajući nas svim i svačim.
Od terora praznog prostora u koji smo se povukli uslijed potrebe za izolacijom od svijeta, do terora društvenih/političkih/bračnih svađa u koje upadamo uslijed fokusa na negativno u dvosmislenom.
Upravo zato je prva tema Kur’ana vezana za problematiziranje formi samodestruktivnog skepticizma kao glavne prepreke da se u svijetu koji nas okružuje ogleda najbolji dio nas te da kroz udruženo kolektivno zrcaljenje djeluje iscjeljiteljski (“Elif Lam Mim. Ovo je Knjiga u koju nema sumnje…” (El-Bekare: 1 i 2).
Pobjede protiv ovakvih i sličnih vesvesa, u ovoj iscrpljujućoj intelektualnoj bici nema bez optimalno energiziranog nefsa/ega koji nas tjera da lokalno i globalno tragamo za dostojnim protivnicima i dokazujemo superironost vlastitih misli i emocija, vremenom praveći najbolje ljudske timove kojim dolazimo do najefikasnijih životnih rješenja.
Razlog globalnog civilizacijskog nazatka i nekompetitivnosti muslimana u novijoj historiji na najrazličitijim svjetskim tržištima se može reducirati na nerazumijevanje i neopravdano sataniziranje nefsa/ega umjesto inteligentnog i fer diplomatskog tretmana.
Čak i ako uporedite slike mnogih konvertita u islam prije i poslije konverzije, glavni razlog za pad njihove energije – ne negirajući im smirenost i spokoj – možemo naći u nediplomatskom tretmanu nefsa/ega tj. njegovom gušenju i izgladnjivanju zbog čega su izgubili nekadašnji sjaj u očima, zavidnu estetiku fizičkog tijela i pobjednički žar u očima, a to je dovelo da pada njihovih umnih, srčanih i duhovnih performansi, tako da već nakon godinu dana iskustva u novom religijsko-civilizacijskom krugu često doživljavaju svoje prve krize, dileme i klonuća.
Zato su četverostruko njegovane misli u umu kreativca, kao univerzalne kategorije, poput visoravni ispunjene krdom divljih konja koji slobodno galopiraju, samoinicijativno biraju partnere i partnerice u najromantičnijim pejzažima produžujući svoju vrstu i gordo se propinju u prostoru neomeđenom bilo kakvom eksploatatorskom ljudskom rukom.
Ovo možemo posmatrati kao čisti nefsanski/ego aspekt misli bez kojeg bi one izgubile samopouzdanje elan i žar.
Za razliku od ovog samoinicijativnog i potpuno slobodnog uma u sloodnom životnom prostoru, s druge strane je porobljeni kurirski um, um koji ne funkcioniše bez naredbe pretpostavljenog sviknut na jasle čija je punina uslovljena robovskom poslušnošću, u klaustrofobičnom prostoru koji je poput štale pune tovarnih konja osedlanih da nose tuđi teret od tačke A do tačke B. Klonulog duha, puni strahova za sudbinu vlastite mediokritetske ždrebadi koju pojaše ko zaželi jer se nisu naučili ni galopu ni propinjanju, niti najobičnijem ritanju, crpeći jedinu sreću u činjenici što većini čovječanstva nisu jestivi.
Psihološki život ovog tovarnog konja je zadovoljen u kontekstu potreba ‘aqla/uma (jer ima obezbjeđeno sklonište, hranu), u kontekstu qalb/srca (obljubljen je od strane svoje porodice), u kontekstu ruha/duha (ima funkcionalan hamalski okvir unutar kojeg svakodnevno rinta), dok je kontekst nefsa/ega u potpunosti nezadovoljen (npr. ne propinje se demonstrirajući snagu i energiju, ne galopira demonstrirajući brzinu i eleganciju, ne opslužuje više ženki demonstrirajući kvalitetu vlastite sperme itd.). A to je sasvim dovoljno da ovaj konj nikada ne doživi značajnije životne pobjede, nikada ne zablista na nekom od trkaćih hipodroma, nikada ne osjeti slast ovacija i lovorika i nikada ne upozna vrhunsku punokrvnu partnericu koja će oždrebiti prvaka.
I ovo je primjer gdje vidimo da zadovoljenje sva tri prva entiteta misli, ignorišući/gušeći četvrti, ne vodi optimalnom razvoju potpunog (misaonog, motoričkog) potencijala.
Ako vlastite misli želimo gledati kroz ova četiri sočiva i one također imaju svoj jako izražen nefs/ego i moraju se ‘ispucati’ tj. zadovoljiti sve svoje (u našem slučaju halal) potrebe.
U originalnoj formi – prije bilo kakve obrade – one su nepredvidive, silovite, divlje, sirove, budalaste i trebaju pripitomljavanje tj. uvjerenje i garancije sa naše strane da će, ukoliko budu radile za nas, i dalje imati fenomenalan život pun uzbuđenja i golicave nepredvidivosti koja im daje najveći elan. Najbolji nefsanski/ego tretman misli je ukoliko im obezbjedimo najveću mobilnost i to kroz najbržu vožnju.
Ukoliko u opusu naših aktivno govorećih jezika posjedujemo jezik-Ferrari tj. jezik u kojem smo toliko komotni, brzi i efikasni tako da smo u najmanjoj jedinici vremena (npr. za 3 sec. 100 km/h) u stanju ostvariti najveću ekspresivnost ideja, onda je potpuno svejedno kakvim sve još vozilima raspolažemo u tom našem voznom parku.
Međutim, ako taj vozni park rijetko kada krasi Ferrari ili Mazzarati većina naših misli će se osjećati
poput prelijepe djevojke sa svim predispozicijama za sve životne uspjehe, ali koja sjedi na zadnjem sjedištu zahrđalog golfa dvojke propalih amortizera, stideći se trenutnog nedostojnog životnog konteksta kroz koji je vodi neambiciozan vozač/roditelj.
Potpuno identično se i misli osjećaju u neodnjegovanim jezičkim formulacijama jednog zahrđalog vokabulara.
Indikativna je i poveznica između proizvođača najbržih vozila i najbrže govorećih jezika. Kao i redudantnost ijekavice u odnosu na bržu ekavicu te implikacije različitih varijacija ritma govora na kogniciju različitih naroda/govornih područja.
Ukoliko nemamo niti jedan jezik u kojem smo u stanju izraziti najsuptilnije ideje našega uma, veličina našeg voznog parka postaje još samo jedna životna obmana, a nasilje nad mislima kroz nepoštivanje njihovih potreba veliki grijeh i glavni uzrok svake stagnacije.
Ovo je presudno znati, prihvatiti i primijeniti pogotovo kod pripadnika bijelim svijetom razasutih naroda koji u poliglotskom smislu posjeduju cio jezički vozni park, ali polovnih vozila.
Šta više, ukoliko vlastitim mislima redovno dozvolimo da se propnu poput znaka na Ferrariju, projure Azurnom obalom, popenju se uz najstrmije dine u Sahari, naprave ‘policajku’ na autoputu, prelete preko pokretnog mosta između dvije obale i sl. biće vam toliko zahvalne da će iznijeti vaš naum kroz najrazličitije forme kreativnog izražaja ili će vas potpomoći u smislu razvoja vrhunske verbalne jezgrovitosti tako da sa malo (riječi) kažete/uradite jako puno.
Uvijek je bio izazov kako osedlati ‘divlju’ ideju/misao najboljim i najplemenitijim emocijama, usmjeriti je analitički u željenom pravcu do samoga cilja, znati balansirati između različitih radnih okvira, a istovremeno zadržati njenu divlju neukrotivost, silovitost, sirovost, ekscesnost, nepredvidivost i osvježavajući dječački šarm.
Kako ugraditi u jednu takvu misao šarm djevojčice posebna je tema uzimajući u obzir na potpuno društvno ignorisanje ženskog nefsa/ega koji se bespotrebno guši u tihim patnjama ljubomore i energizira kroz samodestruktivne sitne osvete usmjerene ka okidačima te ljubomore, donoseći joj jedini važniji životni adrenalin.
Drugo potpitanje je šta ponuditi kao sistem energizacije nefsa/ega žene (muslimanke), koji za razliku od muškog nefsa/ega koji preživljava energizirajući se u redovnim aktivnostima streljaštva, lova, ribolova, podvodnog lova, rata, aktivnog ratovanja, pasivnog ratovanja (kroz navijanje u sportu), osvajanja raznih tržišta, višeženstva i drugih pojačivača muške mašte, ima jako sužen izbor po pitanju izbora sličnih pojačivača vlastite ženske mašte?
Kako u potpunosti ispuniti taj segment njenog psihološkog života ne igrajući na kartu erotizacije vlastitog fizičkog imidža preko koje se samo kratkoročno zadovoljavaju potrebe entiteta nefsa, ali se dugoročno ugrožavaju entiteti uma, srca i duha s obzirom na nekvalitetu isprovociranih reakcija koje dolaze samo od strane hornih mužjaka sa IQ-em identičnim broju cipela?
Još preciznije, da li glavni razlog devalvacije savremenih žena redukcijom njenog bića na kraljice šopinga umjesto stasavanja ženskog Ainštajna, ženskog Žil Verna ili ženskog Ibn Batute, leži u neadekvatnom tretiranju ženskog nefsa?
U odgovoru na ovo pitanje leži tajna svakog uspjeha, dok mapa za aktivaciju ovog blaga ne manjka.
Ovdje ćemo ponuditi samo neke:
1) Ukoliko uključimo aql/um u obradi određenih misli, naprimjer, čitanjem određene literature nakon što smo podigli radnu temperaturom ulaganjem u naš fizički izgled (teretana, pilates, plivanje, trčanje i sl.), a čime smo uključili aspekt nefsa/ega, rezultati takvog čitanja će biti puno izraženiji negoli ukoliko čitamo istu literaturu ali samo u stanju mirovanja u zatvorenom prostoru bez konkretnog ulaganja uključenja entiteta nefsa.
Naravno da će naš mozak praviti bolje asocijacije i zbog bolje prokrvljenosti usljed fizičkih aktivnosti i potpune budnosti našeg senzibiliziranog cijelog organizma, ali to je samo medicinski opis laboratorije nefsa/ega u akciji i njegovih rezultata.
S druge strane, mozak pravi atraktivne asocijacije povezujući čitanje sa fitnesom, spa centrima ili stazama kroz prebogatu šumu, što garantuje kontinuitet ove aktivnosti tj. cjeloživotno čitanje na duge staze.
2) Slično je i sa svim onim jutarnjima aktivnostima koji nam podižu radnu temperaturu stvarajući osjećaje uspjeha/pobjede. Bilo da je riječ o fizičkim aktivnostima (naprimjer sklekovi, trušnjaci, bicikl, bendž i sl.) nakon kojih možemo pobjedonosno urliknuti podignutih ruku ili da je riječ o intelektualnim aktivnostima (npr. blitz/bullet online šah, razne forme ‘mind games-a’, deset novih riječi stranog jezika, par naučenih ajeta napamet i sl.) u kojima pobjeđujemo jasno artikulišući vlastite osjećaje zbog te pobjede.
Tajna je u ispravnom tajmingu tj. optimalnom utrošenom vremenu u podizanje radne temperature nakon čeka mora doći do elegantnog prelaza sa pripremne na glavnu aktivnosti.
Ko je igrao ‘blitz’ i ‘bullet šah’ zna da može razviti tikove ukoliko igra duže od 15 minuta uslijed intenzivnog lučenja adrenalina i psihičke napetosti.
Zato je ključno nakon utrošenih maksimalno 10 do 15 minuta za podizanje radne temperature uraditi transfer zabavno-pobjedničke energije u radnu tj. preći sa šaha na knjigu odnosno konkretne aktivnosti unutar našeg poslovnog identiteta.
I jedan prosječan namaz/molitva traje 10 do 15 minuta, a koji također ima funkciju podizanja radne temperature nakon čeka se tek treba baciti na konkretan posao tj. suočavanje sa životnim izazovima. Međutim, taj stup islama je postao svrha samome sebi, a ne ono što mu samo ime kaže – stup = samo početna potpora svakom životnom aktivizmu.
Ključ je u detekciji (halal) aktivnosti koja nam donosi čisti užitak te na te aktivnosti – bila ona mentalna ili fizička – kalemiti ili namaštavati sve one obaveze u kojima u prvi mah ne vidimo nikakav poseban užitak.
Međutim, zamka je ukoliko se osoba preda užicima na koja po vlastitom svjetonazoru nema pravo, nadajući se iskoristiti optimalnu hemiju mozga za važniji rad.
Tretiranje ženskog nefsa/ega
Pošto je ženska otpornost na bol puno veća od otpornosti muškarca kao što je njena puno ranija potreba za rizikom izraženija, tretiranje njenog nefsa/ega zahtijeva veću kreativnost i veća ulaganja.
Puno jednostavnijem muškarcu je dovoljno da odigra par partija šaha, seksistički proprati neku atraktivnu prolaznicu, ubije lovačkom puškom dvije divlje patke u letu ili ode na utakmicu sa prijateljem, pa da podigne radnu temperaturu razvijajući cio lanac novih sinapsi koje rijetko adekvatno iskoristi.
Muškarac je jednostavniji i kad voli i kad mrzi. I kad je ljubomoran i kad je ravnodušan njegova emocija i stav su pravolinijski dok je ženska emocija kao visokokoncetrisano znanje poput razgranate paukove mreže koja komunicira na razne načine sa svim što kruži zrakom detektujući najmanje kretnje i oscilacije.
Klasičan primjer različitosti između međumuške i medjuženske (ne)solidarnosti i načina komunikacije je eksperiment koji je muž izveo dogovorivši se sa svojom suprugom da nazove deset njegovih prijatelje s pitanjem da li joj je muž slučajno prenoćio kod nekog od njih pošto nije došao kući na konak. Istu stvar je i muž uradio nazvavši deset njenih najboljih prijateljica pitajući isto pitanje.
Od deset upitanih žena, nakon prenaglašenog iščuđavanja, indikativne promjene ritma govora i oscilacije brige u glasu koja se miješala sa slatkom, jedva skrivenom, zluradošću, nijedna nije potvrdila njen konak. Od deset upitanih muškaraca sedam je reklo da jeste kod njih prespavao, a trojica su tvrdila da još uvijek spava jer su do kasno gledali utakmicu, igrali šah i sl.
Ovdje govorimo samo o (ne)solidarnosti – ne ulazeci ni u kakve moralne dimenzije – s ciljem razumijevanja šireg konteksta ovog fenomena po kojem je – potpuno bespotrebno – žena ženi najveća vučica, ne osporavajući njihovu međužensku kooperativnost u adrenaliskim konzumerističkim aktivnostima kad trebaju sakriti od muževa cijene novog para cipela.
Vratimo li se na primjer našeg lista naći ćemo jasne smjernice samo ukoliko prenesemo i faktore energizacije tog lista na samu ženu.
Savremena žena ukoliko prepozna ruke koje joj svakodnevno amputiraju potencijal za maštu iz njene najveće blizine (na najperfidnije moguće načine ne znajući da sjeku granu na kojoj sjedi) te se adekvatno zaštiti konkretnim polupropustljivim dvoslojnim membranama, od kojih je spoljašnja glatka tj. aerodinamički oblikovana tako da lahko struji kroz razna društva upijajući znanje/svjetlost, a unutrašnja naborana tj. opremljena da gradi nove kompleksnije slojeve vlastite ličnosti povećavajući apsorpcione površine svog ‘hloroplasta’ odnosno prijemćivosti aqla/uma i qalba/srca, vrlo brzo će diobom postojećih ideja povećati i njihov kvalitet i kvantitet te stupiti u aktivnu službu intenziviranja intelektualne fotosinteze tj. povećanja proizvodnje i globalne distribucije svojih glavnih (intelektualnih) proizvoda bez kojih nema ni njene slobode na ovoj planeti.
Ako shvati iznad rečeno, bez obzira koliko da joj nesenzibilno društvo pokuša fizički ograničiti prostor kretnje, uvijek će naći načina da preleti hiljade književnih, naučnih i poslovnih milja.
Baš poput našeg samo prividno statičnog lista zajedno sa krošnjom također prividno statičnog drveta, uzimajući u obzir svaki pokret iniciran strujanjem vjetra preveden u centimetre, metre i kilometre, godišnje sedam puta okruži cijelu planetu.
Taj energizirajući vjetar svaka žena treba pronaći osluškujući strujanja vjetra vlastitog djetinjstva, prisjećajući se svih onih dječijih igara koje su joj pribavljale najveći užitak čineći je sretnom te ih kontekstualizirano oživiti.
Šta je preskakanje gume/lastiša u intelektualnom ili poslovnom smislu? Šta je skupljanje znački i salveta? Šta predstavlja igranje “tata i mama”, igranje sa majčinim suđem, pravljenje kolača od blata, igranje stjuardesa, pjevača i pjevačica, doktorica i učiteljica, žmire i zaleđive, beba i barbika, sakupljanje bilja, šivenja odjeće za lutke, igranje ‘školi’, pravljenja kućica na drvetu, pravljenje reljefa, herbara, spomenara itd., te putem takvih okidača prizvati ono najzdravije dijete u sebi i ponovo ga trajno inaugurirati uvijek mu obezbjeđujući najbolji životni kisik.
Idealna prilika da sve nepravedno satanizirane ‘muškobanjaste’ cure, koje su igrale klikera, kauboja i indijanaca, arheologa i astronauta, bile golgeterke, golmanke, igrale ‘banaka’, pravile lukove i strijele, bile vješte sa nožem, bile šefovi bandi, krale iz kuća dok komšije spavaju, krale iz bašti, voćnjaka (tzv. ‘hašlama junkies’), testirale hrabrosti na mračnim grobljima itd., kapitaliziraju veći dijapazon svojih igara i riješe se eventualnih trauma iz djetinjstva kroz pozitivne interpretacije.
Međutim, ovakve i slične igre iz najranijeg djetinjstva se po pravilu protežu kroz cio ljudski život. Nekadašnje djevojčice koje su se znale igrati i sa dječacima, imale su njihove simpatije i zaštitu, ali su istovremeno bile izložene ljubomori drugih djevojčica koja obično nadživi njihovo djetinjstvo nastavljajući aktivno postojati u formi negativne energije usmjerene prema okidaču nekadašnje ljubomore. Takve djevojke odrastaju u osobe podozrive prema svom spolu, nikad se istinski ne povezujući sa drugim ženama, prirodno gravitirajući prema društvu suprotnog spola često zbunjene statusom tog prijateljstva.
Sasvim prirodan proces koji ubrzano vodi cijenjenu vrlo jasne komunikacije sa Gospodarom kao centralne orjentacione tačke u zdravom definisanju svih intrapersonalnih i interpersonalnih relacija.
Nema ništa loše u nastavljanju ovakvih i sličnih igara iz najranijeg djetinjstva samo u okviru zakona zdravih po cijelo društvo uvažavajući nove razvojne životne etape.
Naš opali list se također ponaša na identičan način. Nakon što napusti granu drveta napušta i zakone nekada zelene grane prihvatajući realistično nove zakone tla koji su dugoročno u funkciji iste te krošnje. Ili poput prve faze unutar samog lista gdje hlorofil apsorbuje sunčevu svjetlost da bi je pretvorio u hemijsku energiju.
Svi oni koji neodgovorno čeprkaju po DNK našeg hlorofila ustvari narušavaju prirodan i progresivan transformativni proces dječijih igara čineći da odrasla osoba odustane od čistog djeteta u sebi, odlučujući postati puka konzumeristička projekcija eksploatatorskih ekonomsko-vjerskih (polu)centara moći, nastavljajući – umjesto okeanskog gnjurenja sa bocama praveći preko 5.000 informativnih sati provedenih pod vodom – uporno gurati nos u tuđe živote desetostruko premašujući ranije spomenutu minutažu.
Amputacijom imaginativnog potencijala čovjeka/žene dolazi do nakaradne transformacije pomenute mašte kroz koju je nekadašnja potencijalna astronautkinja završila čisteći u januaru prozore sa vanjske strane svoga doma, viseći poput spidermena iznad ulice na desetom spratu, i u tom hrabrom poduhvatu često ozlijeđujući trtičnu kost, kraduckajući ponešto preostalog životnog adrenalina.
I dalje ne shvatajući da je nekadašnja igra uloga (npr. pjevača i pjevačica ili krojenje haljinica za lutke, modeliranje svega od kolača do maketa Sunčevog sistema) trebala biti samo priprema za osvajanje šireg globalnog prostora kroz originalne naučne i poslovne pjesme otpjevane na naučnim i poslovnim konferencijama, ostajući zarobljene u toj infantilnoj fazi (stav: “moja haljinica je najljepša”) poput profesionalnog sportiste (golmana) koji nikad ne napravi transfer svog iskustva sa čuvanja mreže na sedmometarskom golu na čuvanje, naprimjer, mreže nacionalnih interesa ili gradnje mreže internacionalnih poslovnih kontakata.
Niti je iko podsjeća da sadašnji ekvivalent nekadašnjem skupljanju salveta, razglednica, znački i biljaka nije čišćenje kuće od ugla u dječijoj sobi do zadnjeg ćoška balkona čim se najave gosti, iako isti niti dolaze sa djecom niti imaju pse tragače prašine.
U priči o kokoški koja bježeći preko polja od hornog pjetla u sebi razmišlja: “Ako mu pobjegnem neće mi se ništa desiti. A ako mu se podam zaključit će da sam lahka koka. Šta da radim? Najbolje da se ja spotaknem” – prepoznajemo osnovne devijacije savremenog ženskog razmišljanja.
Ta filozofija ženskog spoticanja, koja se u najrazličitijim varijacijama prostire od javne prezentacije vlastitog fizičkog imidža do načina izgradnje svih svojih identiteta; od glamuroznog života domaćice do kraljice šopinga; od kućnog praga do najdaljeg uličnog trotoara obuhvatajući cio niz ženskih ličnosti; od japanskih gejši do najpoznatije muslimanske gejše Šahrijarhove Šeherzade, problematična je zbog prvenstvenog samoodređivanja žene u odnosu na muškarca i njegov (ne)ukus – ma kakvi on bio! – umjesto u odnosu na Svemogućeg Gospodara koji je jedino može podići na najveće društvene ljestvice.
Ovakav životni pristup žene je problematičan i teološki i praktično teoretski. Teološki jer Gospodar postaje samo puka jezička poštapalica i životni oslonac u trenucima ucviljenosti tj. kada nije u milosti tog muškarca kao njenog glavnog životnog parametra, a praktično teoretski ukoliko je muškarca učinila toliko moćnim u vlastitom životu i ona slabi sa njegovim slabostima, a njena solidarnost sa drugim ženama, kao glavnim prijetnjama te njene najveće životne vrijednosti, teško da može doživjeti procvat. I to je dupla ženska samosabotaža oličena u pogubnom životnom stavu i pogrešnim interpersonalnim postavkama kojim slabi i sebe i svog muškarca savremenika odnosno slabi svaki aspekt društva.
Kako demontirati ženski muškocentrični pristup, osmisliti model smanjenja bespotrebnih ženskih frontova i povećati kvalitetu i jednih i drugih?
Zabilježen je primjer u istoriji islama da je izuzetno lijepa djevojka obznanila svim svojim proscima da će se udati za onoga ko napiše najbolju knjigu iz određene oblasti islamskog prava. I ulema se raspisala! U relativno kratkom vremenskom periodu četrdeset muškaraca je napisalo četrdeset izuzetnih naučnih djela, a jedna krhka djevojka im je bila glavni i jedini recenzent. Komparativno je proučila sve knjige i odlučila se za jednu i njenog autora.
Ova djevojka nije imala problem po pitanju razumijevanje i prihvatanje praktičnih implikacija osnova Nashove teorije igara po kojoj je dobro za pojedinca/jednu ženu samo ono što je istovremeno dobro i za cijelu generaciju njenih prijateljica tj. cijelo društvo.
Obrnut ćemo poznatu scenu iz filma “Beautiful mind” i zamisliti četiri djevojke kako zumiraju jednog specifičnog muškarca u grupi. Fokusom svih njih na najzgodnijeg momka dolazi do njihovog sudaranja i međusobnog blokiranja i na kraju ga nijedna nema, a one završavaju okrivljavajući jedna drugu. Ostatak muškaraca u grupi automatski gubi interesovanje jer ne vole biti drugi izbor. Rješenje je da manje pohlepno sve krenu na manje zgodne muškarce pošto takvih na tržištu ima dovoljno i sve će biti zadovoljene, a najzgodniji alfa mužjak biva oslabljen na tržistu uz ograničavanje njegove dominacije i manipulativnosti. Ovom strategijom jačaju se muškarci izraženijih duhovnih kvaliteta i cijelo društvo postaje orjentisano prema većim vrijednostima, a međuženska solidarnost – kao najvažnija baza njenog društvenog uspinjanja – ostaje neokrnjena.
Kakvo podizanje muških standarda! Kakvo kreiranje nove ponude i potražnje umjesto pristajanja na postojeću tj. diktat subliminiarnih poruka dominantnog muškog uma koji čini žene više zabrinute veličnom vlastitih grudi nego veličinom vlastitog uma.
Kakva lekcija cijelom društvu i kakvo poticanje istraživačkog rada utičući uslovima vlastite prosidbe na kvalitetniji izbor i svojim savremenicama kroz iniciranje 39 novih autora! (“Ihh, lahko je njoj bilo, danas ne bi dobila ni četrdeset muških lajkova!” – reći će današnje djevojke prezasićene nepovjerenjem u ljude a koje im se reflektuje uduplano nazad.).
S druge strane, kakva spremnost desetina muškaraca da na zdrav način investiraju u nefs/ego jedne žene zadužujući nju i cijelu njenu generaciju da uvijek bude najbolje u muškom rodu!
Sad uporedite ovu djevojku i japanske i naše gejše tj. savremene spoticačice koje erotiziranim tijelima ili erotiziranim pričama prinose svoje duše i tijela na oltar nefsa/ega modernih šahrijara u samoobmanjujućoj misiji kvaziiscjeljenja dodatno nanoseći štetu već oštećenim (muškim) dušama.
Devijacijom ženskog vrijednosnog sistema – u čemu ogromnu ulogu ima kriza muškog liderstva – dolazi do devijacije svega u prirodi i društvu; od devijacije emocionalnih operativnih sistema do devijacije estetske slike cijelih država u kojima nekadašnji gradovi golubova postaju sve više gradovi kreštavih vrana zloslutnica.
Zašto ideji savremenog ženskog spoticanja ne suprotstaviti ideju savremenog uspona oličenu u konceptu Isra’a i Mi’radža osmišljavajući krajnje tačke praktičnog programa cjeloživotnog zadovoljenja ženskog nefsa/ega vodeći je tom vertikalom svakog uzdizanja do sedmog neba svih halal užitaka preko redovnih energizirajućih intelektualnih, duhovnih i fizičkih orgazama?
Isra’ i Mi’radž ženskog nefsa/ega – s obzirom i na imaginativni potencijal cijele ideje – zvuči fantastično i kao individualni cilj nekih novih klinaca i klinki i kao jasna ponuda u sklopu halal turističih konferencija/agencija.
Vrhunska intelektualna i duhovna satisfakcija kroz pristup korisnom relevantnom znanju i praktičnim životnim vještinama biva nam darovana samo ukoliko pokažemo potpunu iskrenost i dobru namjeru prema sebi i drugima. Tek tada ćemo biti podučeni odličnoj procjeni poznanika, prijatelja, dokazanih prijatelja i situacija, a samo takva osoba može reducirati blokirajuće nepovjerenje prema ljudima i prerasti nesigurnost, nisko samopouzdanje, isfrustriranost i površnost.
Cio Kur’an je pojačivač najzdravije ljudske (i džinske) mašte. Zašto ga ne gledati na takav način kada je i ovdje tretirana problematika u pitanju i u njemu potražiti najbolje smjernice i odgovore? Nije tajna da većina žena koje se identifikuju sa islamom (npr. nose hidžab i sl.) ima najmanje znanja kako udovoljiti vlastitom nefsu/egu, često ne zadovoljavajući u tom kontekstu ni minimum tretiranja vlastitog nefsa/ega; od redovnih frizerskih tretmana preko masaža/sauna/bazena do uživanja u ženskim cipelama najrazličitijih oblika i veličina štikli kao pojačivačima njene mašte u pogledu proputovanja cijelim svijetom i ulaska u nove životne uloge i nove društvene slojeve.
Upravo tu leži glavni razlog brojnih frustracija i posustajanja u njegovanju tog zahtijevnog vjerskog imidža na vjerodostojan način.
Zašto ne živjeti naziv poglavlja el-Isra’/“Noćno putovanje” doslovce, pa priuštiti sebi kroz eventualno noćno putovanje/kupanje vrhunski užitak sa mužem i doživjeti davno zaboravljeni emocinalni gejzir krcat od uzbuđenja, straha, zadovoljstva i neizvjesnosti koja sve misli oplemeni zaboravljenom hemijom i intenzivnijim enzimima, gradeći u umu cio lanac novih neuronskih sklopki, pojačavajući direktno potencijal za maštu?
(U slučaju da ovaj dio čitaju sujetni lovci na greške, naglašavam da su svi halal principi ispoštovani. Čak i kad je u pitanju senzualni ‘happy time’ na plaži. A u slučaju da ovo čitaju neoženjeni i neudate, stupajte u brakove i uživajte u potpuno novim poljima mašte čineći je vrhunskim ibadetom).
Ponovo je jako bitan tajming tj. pravovremeno iskoristiti podizanje radne temperature i energizaciju te na pripremne aktivnosti nakalemiti glavne tj. one zbog kojih smo na prvom mjestu uopšte na ovoj planeti, a to je rad i istraživanje u cilju što veće korisnosti za cjelokupno čovječanstvo.
Cio Kur’an, ali i svako kur’ansko poglavlje je okvir za našu maštu unutar kojeg se naše misli igraju na najljepše načine.
Opustite svoje misli kao što opuštate tijelo pri plivanju i uz ritmične zaveslaje udovima tih misli prepustite se čistim vodenim površinama i svim sportovima na vodi, individualizirajući specijaliziran halal nefs/ego program/tretman samo za sebe.
Od strijeljane preko raznih oblika lova do kreativnih (verbalnih i fizičkih) igara sa svojim muževima u kojima neprestano istražujete vlastitu erotsku inteligenciju gradeći na svjesno kreiranoj zdravoj seksualnoj napetosti cjeloživotne planove koje samo u ovoj kombinaciji možete sa dovoljno elana dovesti bez posustajanja do kraja. A svi vaši kompleksi će potonuti na dno kao prokleto gusarsko blago koje ne treba otkopavati.
Upravo sada pod gustom krošnjom drveta igraju se djeca koja pažljivo gledaju opali orahov list i razumiju sve iznad rečeno.
Neke nove klinke, neke nove klinke, neke nove klinke.
Zaključak
Sadržaj ljudskog uma je poput kapitalističkog industrijskog konglomerata najrazličitijih radničkih profila i međuodnosa. U firmama gdje vlada eksploatotarski industrijski odnos prema radnicima dolazi do potpunog porobljavanja cijele jedne društvene klase koja postaje simbol za beživotno sivilo i neatraktivnost, a time se vremenom sasvim izvjesno unesrećenost jednih distribuira na cijelo društvo. Slično je i sa mislima – bez obzira koliko da su logičke i tople! – u koje ne ulažemo kroz različita osvježenja, obogaćenja i izlaganje potpuno novom i drugačijem u cilju eliminacije efekata sumorne svakodnevnice.
Preteča pogrešnog menadžmenta ljudskih resursa uvijek je pogrešan menadžment misaonih resursa.
Pogrešan menadžment ljudskih resura proizilazi iz pogrešnog menadžmenta misaonih resursa. I vlastitih i tuđih. I individualnih i kolektivnih.
Ako kroz um jednog čovjeka dnevno prođe 60.000 misli koje u svojoj raštrkanosti i različitosti podsjećaju na krdo brzih impala, kolike su šanse da ćemo moći te impale, koje vole skakati i do dva metra u zrak i majstori su cik-cak manevrisanja, zadržati unutar željenih radnih okvira u službi naših interesa? Kako na vrijeme izbjeći fragmentacije tog krda na par hiljada, stotinu, pedeset, dvadeset ili deset u njihovoj proizvoljnoj kretnji? Pomnožite tih 60.000 impala sa brojem stanovnika jednog grada ili države i razmišljajte o novom broju divljači sa još većim krivudanjima kolektivnog uma.
Čovjekov psihološki svijet je toliko suptilan, hipersenzitivan i kompleksan da ga je nemoguće optimalno urediti bez redovnih intervencija Stvoritelja tog svijeta. Bilo da se radi o intervencijama u formi ranije stvorenih znakova koji vape za savremenim iščitavanjima, bilo da se radi o direktnom uplitanju aktuelne psihosocijalne procese.
Najbolji način da zaslužimo takve uzvišene internističke intervencije na našim krhkim dušama je kroz fokus na potrebe šireg društva kroz konstruktivno uplitanje između ljudi i cijele lepeze njihovih potreba (npr. čovjek i konkretan strah, čovjek i njegov dug, čovjek i njegov talenat, čovjek i njegove iluzije, narodi i njihove zablude itd.).
Jer kad Gospodar kaže: “… Allah se upliće između čovjeka i srca njegova …” (Plijen, 24) – time pored toga što indirektno preporučuje konstruktivizam u našem cjelokupnom pregalaštvu unutar najrazličitijih socijalnih orjentacija, poručuje nam blagim tonom jasne prijatnje i da negativno uplitanje čovjeka između drugih ljudi/grupa/naroda vodi neizbježnim psihičkim oboljenjima i najrazličitijim degradirajućim šizofrenim ponašanjima.
Imam Šafi, r.a., je u jednom stihu sumarizirao iznad rečeno požalivši se svom učitelju na gubitak fotomemorije.
“Požalio sam se učitelju Waki’ na slabo pamćenje,
pa mi dade instrukcije kako ostaviti grijehe,
i reče da je znanje svjetlo,
a Allahovo svjetlo neće biti podareno grješniku.”
Ispravna intelektualna fotosinteza u kojoj je ispoštovan do kraja cio proces od početka svijetle faze do završetka tamne faze fotosinteze u konačnici vodi, pored ostalog, fotografskoj memoriji odnosno podizanju naših mentalnih performansi na najveći mogući nivo.
Svaka naša misao dobija jak i zdrav logički kostur (u laboratoriji el-‘Aqla), najljepšu odjeću toplih boja/emocija (u laboratoriji el-Qalba), najbolji mogući radni okvir (u laboratoriji er-Ruha) i najbolja moguća vozila/plovila/letjelice (u laboratoriji en-Nefsa).
Akos.ba
