Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Hadždž: Srce na putu duhovnog uzdignuća

Hadždž: Srce na putu duhovnog uzdignuća

“Za primljen hadž kod Allaha, dž.š., nema druge nagrade osim Dženneta.” Rečeno mu je: “O, Allahov Poslaniče! Šta spada u dobra djela hadža?” Odgovorio je: “Lijepa riječ i dijeljenje hrane”

Piše: Nijaz Hlivnjak

“I oglasi ljudima hadž! Dolazit će Ti pješice i na kamilama iznurenim! Dolazit će iz mjesta dalekih!” Oko dva miliona ljudi, na četiri miliona ruku i nogu, svake godine hrle ka svetim gradovima Meki i Medini s namjerom da obave petu islamsku dužnost – hadž, nadajući se da će Onaj radi Kojeg čine taj izniman napor primiti od njih to djelo. To putovanje je mnogo više od običnog putovanja. Tad srce nošeno tijelom žudi svome Gospodaru.

Od samog začeća do ispuštanja duše i ulaska u vječno uživanje ili patnju kojom se iskupljuje za počinjene grijehe, ljudsko je biće u stanju konstantnog putovanja, duhovnog i fizičkog, čiji je krajnji cilj Božija milost i oprost. Promatrajući život i ono što nas svakodnevno okružuje, možemo reći da je mirovanje, duhovno ili fizičko, nasuprot konstantnom putovanju bilo samo nazadovanje usljed kojeg svaki pojedinac biva na gubitku. Drugim riječima, način na koji se čovjek udaljava od milosti i spasenja. Ni duhovno ni fizičko putovanje ne bi trebalo zapostaviti, već bi trebalo održavati ravnotežu da ne bismo zalutali na ovom svijetu i izgubili kompas putujući na onaj vječni. Veličina hadža kao putovanja jeste u tome što ono predstavlja krajnju sublimaciju duhovnog uspinjanja fizičkim naporima prema Svevišnjem, a kad se stigne na odredište, hadž vas podsjeti na temeljnu istinu života na ovom svijetu: kraj i polaganje računa su neizbježni.

Medinska hazna

Hadžijama iz Bosne i Hercegovine na tom putovanju prva je stanica obično Medina,
grad posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, neka je mir na njega. Kasnije se ispostavi da je taj redoslijed izrazito koristan, jer je pitoma Medina, sa svojim gostoprimljivim stanovništvom i mnogo ugodnijom klimom od mekanske, mjesto za najbolju pripremu pred dolazak u Meku. Drugim riječima, da bi čovjek što blaže podnio šok neviđenih gužvi i hiljade običaja u okviru svakodnevnog ponašanja i međusobnog ophođenja, neophodno mu je da se kao vojnik naoruža strpljivošću, a Medina je najbolje mjesto na svijetu za punjenje takvom energijom.

Sama pomisao na to da svoja stopala spušta na komad zemlje kojom je koračalo stvorenje zbog kojeg je sve ostalo stvoreno širi čovjekovo srce i puni ga nježnošću i milošću. Nadalje, svaka minuta provedena u Poslanikovoj džamiji koja je, zahvaljujući ogromnim ulaganjima i naporima saudijskih vlasti, infrastrukturno i ambijentalno dovedena do savršenstva, nudi čovjeku priliku da se vertikalno uspinje ka svome Gospodaru, tj. da slojevito gradi i učvršćuje svoje vjerovanje u Jednog Boga zahvaljujući Mu što je upravo on počašćen da na tom uzvišenom mjestu zajedno s hiljadama drugih vjernika iz svakog kutka zemaljske kugle spušta svoje lice na blagoslovljeno tlo.

Vrhunac tog medinskog uspinjanja za svakog pojedinca jeste danonoćni napor i žrtvovanje da ugrabi mjesto i klanja na prostoru na kojem je izvorno bila džamija u doba poslanika Muhammeda, neka je mir i spas na njega. Taj djelić veličanstvene džamije nalik je osrednjoj mahalskoj džamiji kod nas u Bosni, a odmah uz njega smješteno je i turbe u kojem je kabur (mezar) Poslanika. O stepenu do kojeg se čovjek duhovno uspinje boraveći u revdi, to jest, prostoru između njegovog kabura i stepeništa (minbera) s kojeg je držao predavanja svojim drugovima (ashabima) sam Poslanik je kazao da je ono uzvišeni djelić rajske bašče (Dženneta)…

Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu Novog vremena:

Srce na putu duhovnog uzdignuća

novovrijeme.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top