Kutak za ženu

Majka četvorice šehida – Hansa

Naše žene rađaju i odgajaju heroje, radničkim znojem okupane junake, koji kao i Hansini sinovi na prvi poziv ustaju da odbrane ono što vole. Budimo ponosne što nas je Allah počastio svim ovim osobinama zbog kojih smo još tu, uspravno hodimo, učimo, radimo, živimo…

„Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28. ajet)

Kao i obično, kada čitamo prijevod Časnog Kur’ana, teško je da ostanemo ravnodušni nad njegovom mu’džizom, snagom značenja ajeta, dubinom smisla koji svaka riječ odašilja, htjeli mi to ili ne. Sura Kehf posebna je sa svojom raznobojnom tematikom, pa nije ni čudno što ju je preporučljivo učiti barem jednom sedmično, naročito uoči petka, jer insan svaki put ostane zapanjen onim što u njoj pronađe. Zaista, jedina Knjiga koja će za nas svjedočiti na Sudnjem danu, kada hiljde drugih koje smo pročitali neće biti ni spomenute.

U suri Kehf naiđoh na ovaj veličanstveni ajet, koji nam jasno kazuje u kome treba da nalazimo primjer za uspješan i produktivan život na dunjaluku, a koji će nam kao takav donijet uspjeh Ahireta. To su oni koji se Allaha boje, koji mu se noću i danju klanjaju, koju strahuju od srdžbe Božije iako je možda neće ni okusiti, koji svojim djelima svjedoče živi islam.

Ovaj put kazat ćemo nekoliko riječi o nadasve znamenitoj ličnosti iz povijesti islama, ženi, pjesnikinji, čija priča zavrjeđuje veliku pažnju. Njezin život nam je pouka do Sudnjeg dana, svim generacijama koje će doći nakon nas, jer velika djela ne umiru, vrijeme ih ne mijenja, primjenjiva su u svim okolnostima.

Hansa je bila veoma poznata pjesnikinja vremena prije poslanstva, ali i nakon što je Muhammed a.s. primio Objavu, te se njezine pjesme koriste i kao historijski izvor, za saznavanje o okolnostima i društvu u kojima su živjeli prvi muslimani. Međutim, za našu priču, Hansa kao majka četverice šehida, njezina je najvažnija odrednica.

Njezino pravo ime je Tumadir bint Amr ibn Haris ibn eš-Šerid, a loza joj seže do poznatog arapskog plemena Mudar, kojeg je Muhammed, a.s., nazvao bastionom arapskih plemena.

Hansin pjesnički talenat posebno je došao do izražaja kada je još u džahilijjetu izgubila dvojicu braće, Muaviju i Sahra, koji su poginuli u jednom od mnogih međuplemenskih obračuna. Zbog njih je pala u očaj, a njezinim životom zavladala je tuga i depresija iz koje su provreli najljepši stihovi u kojima izražava svoju bol prema gubitku.

Jedan od stihova o braći je:
„Što se Sahra tiče, on vam je ugodan poput vatre zimi,
A Muavija je kao svježi povjetarac na ljetnoj vrućini.“

Ovakva je Hansa bila prije nego što je postala nositeljica islama. Kao i većina Arapa koje je džahilijjet učinio slijepim za ono što dolazi nakon smrti. Smrt je tada predstavljala kraj. Sve dok svjetlo nebesko nije dotaklo Mekku, preko njihovog sunarodonjaka, čovjeka koji biva odabran da promijeni njihove živote iz temelja, kako bi takva jedna generacija bila uzor kasnijim generacijama, pa čak i nama, koji smo tako daleko od tog područja, mentalitetom drugačiji, a islam nam je ipak najveća spona.

Hansa će nakon Upute postati druga ličnost, primjer svim ženama vjernicama. Kada je Sad ibn Ebu Vekas, prilikom osvajanja Perzije, poveo muslimane u bitku na Kadisiji, u toj vojsci bila je Hansa sa svoja četiri sina. Noć uoči bitke, ona je okupila sinove, četiri muslimanska lava i četiri neustrašiva mladića, da ih u tom odsutnom trenutku posavjetuje i podstakne na borbu i upozori na pogubnost bježanja sa bojnog polja. Hansini savjeti su za njezine sinove bili poput blagorodne kiše i njezine riječi, upućene sinovima pred bitku, ostale su da se prenose s generacija na generaciju i spominju do Sudnjeg dana.

Kada su joj već poginula tri sina, četvrti sin je prije nego je preselio kao šehid rekao slijedeće:

„Nit’ zbog majke Hanse, nit’ za lažnu dunjalučku slavu
Ni za šta na svijetu ne bih žrtvovao glavu.
U boj ljuti protiv vojske, što sliči na valove mora
Ja idem, sa željom da islamu svane nova zora
Il’ da moju dunjalučku odjeću, zamijeni džennetska odora.“

Kada je čula za tragičnu pogibiju dragih sinova, Hansa nije pjevala tužne pjesme, niti naricala za njima. Učinila je nešto što rijetko koja žena može, dostojanstveno ih ispratila na Ahiret, sa nadom i znanjem da će svoje voljene ponovo vidjeti na idućem svijetu, gdje će život biti ugodniji i ljepši. Samo je kazala:“Hvala Allahu Koji me je počastio njihovim šehadetom, ja se nadam da ću se s njima ponovo sresti u okrilju Njegove milosti.“

Naša Bosna broji mnogo Hansi, koje su ispratile svoje junake na Ahiret. Strpljivo i hrabro njihove živote su položile u odbranu domovine, ponosne što su imale čast da im budu majke. One su naš ponos, ponos cijele bošnjačke nacije, poštene i blage nane, koje ne nariču, nego s dovama na usnama, mole Uzvišenog da ih spoje u dobru, na idućem svijetu.

Zbog ovakve geste, naša Hansa bila je izuzetno cijenjena u cijelom tadašnjem Ummetu, za što joj je i pravedi halifa h. Omer mjesečno davao 100 dirhema za svakog izgubljenog sina iz državne kase.

Kada je hilafet preuzeo Osman r.a., Hansa je odselila u pustinju da među seoskim ženama širi Allahovu vjeru i da podučava Kur’anu i sunnetu Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., i tamo je ostala sve dok nije ispustila svoju plemenitu dušu, dvadeset druge godine po Hidžri.

Hansina priča zaista budi sjećanja na nemile i tužne događaje koji nas prate kroz historiju. Podsjećaju nas da je toliko mladih tijela ukopanih u šehidska mezarja duž cijele domovine. Bjelina bašluka nas opominje na pravednu smrt, na borbu do posljednjeg daha, za pravedan cilj i svrhu. Mi smo nejak narod, koji zaboravlja bol i patnju brzo, ne mrzi nikoga, iako možda ima razloga za to. Allah nas je učinio lahkim pri duši, skromnim u ambicijama, ali lavovski hrabrim u teškim situacijama. Neka nam Hansa bude podsjetnik na sve naše gubitke s opravdanim ciljem, na prolivene suze naših majki i njihovu tihu bol. Opomena da se strpljenje isplati, iako rezultat možda nije odmah uočljiv, ali naš uspjeh nam niko ne može oduzeti.

Naše žene rađaju i odgajaju heroje, radničkim znojem okupane junake, koji kao i Hansini sinovi na prvi poziv ustaju da odbrane ono što vole. Budimo ponosne što nas je Allah počastio svim ovim osobinama zbog kojih smo još tu, uspravno hodimo, učimo, radimo, živimo…

Šejla Mujić Kevrić

divithana.com

Povezani članci

Back to top button