Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Gdje je nestala naša nježnost

Gdje je nestala naša nježnost

Dr. Mustafa Mahmoud, jedan od najvećih islamskih pisaca i daija, u svojoj knjizi „Problem ljubavi“, navodi da je jedne prilike dobio pismo sa slijedećim sadržajem:

 

„Ja sam još uvijek djevojčica, pa mi oprostite ako je moj stil pisanja slab. Osjećam ljubav prema svim ljudima, a posebno prema mojim prijateljima. I oni mene također vole i osjećam da bi se žrtvovali za mene u svakoj prilici. Moj brat, kada je bio dječak, ponašao se isto kao i ja. Međutim, kako je rastao, izgubio je mnogo iskrenosti i ljubavi, sve dok nije postao potpuno bezosjećajan. Moji roditelji su gori od njega. Potpuno su izgubili vjeru u ljubav. Čak mi govore da je sve na svijetu zasnovano na interesu i da svi ljudi samo slijede svoju ličnu korist. Kada mi moja majka priča događaje iz djetinjstva primjećujem da je tada voljela i osjećala samilost i nježnost, baš kao što i ja danas osjećam.

Šta se dešava sa čovjekom, pa ga vidim da stareći gubi osjećaj za suosjećanje i čovječnost? Koji je razlog?

Ja mislim da je razlog surovosti među ljudima upravo nedostatak ljubavi, suosjećanja i nježnosti. Evo naprimjer, jedne prilike sam otišla ocu, nakon što sam ga vidjela nervoznog i ljutog, i umjesto da sam pokazala strah i povukla se, iskazala sam mu svoju ljubav i nježnost. Moj otac se tog trenutka vidno promijenio i umjesto ljutnje u njegovom licu, vidjela sam blagost i osjećajnost. Bio je spreman uraditi nemoguće samo da ostvari moju želju. Nakon što sam ponavljala svoje postupke, primjetila sam da se u trenutcima srdžbe suzdržavao i činio sve da pokaže svoju zainteresovanost za mene.

Sve ovo sam pokušala i u svom odnosu prema majci. Umjesto da budem uporna i učestala u svojim potraživanjima, pokušala sam da budem blaga i mila, pokazivajući svoju ljubav i poštovanje prema majci. Začudilia sam se tada njenim reakcijama, vidjevši je da pokušava da me razumije i dopuštajući mi ono što nikada prije nije.

Jednom sam svojoj starijoj braći, koji su bili van sa svojim društvom, napravila laganu večeru i ostavila je na stolu uz ceduljicu na kojoj sam im poželjela lijepu i ugodnu večer. Pričali su mi poslije da su me tu noć poljubili dok sa spavala, a lično sam slijedeće jutro vidjela promjene u njihovom odnosu prema meni.

Šta mislite? Da li je problem odraslih ljudi što nemaju dovoljno ljubavi i samilosti, ili je problem u tome što sam ja još uvijek mlada i ne razumijem svijet oko sebe, kao što tvrdi moja majka?“

Šejh Mustafa Mahmoud je odgovorio:

„Ti uopće nisi mlada. Možda si mlada po godinama, ali si u svom srcu i razumu već odrasla. Veća si od svih nas. Uspjela si svojom čistom ljudskom prirodom da mi otkriješ jednu od najvećih tajni na ovome svijetu. Čovjek svoj životni put počne sa velikom dozom ljubavi, suosjećanja, želje za surađivanjem, odanosti i povjerenjem. Potom, kako stari, ti se osjećaji gube i suše, zatim se pretvaraju u škrtost, interes i slijeđenje lične koristi. Razlog tome jeste činjenica da se njegovi dječiji snovi i čisti osjećaji sudare sa učestalim razočarenjima i kada se ozbiljno uzdrma njegovo povjerenje prema ljudima i svijetu u kojem živi. Kada ga njegov supružnik slaže i kada ga njegovi prijatelji iskoriste. Tada u svom srcu ne nađe dovoljno „kredita“ kako bi pokrio svoj poraz. Zatim, postepeno, gubi svoj osmjeh, optimizam i svoju svježinu, te postaje suh i tvrd, biva srdit na cijeli svijet.  

Uzrok je, kao što si i sama kazala, to da ta osoba nije našla dovoljno nježnosti, niti u svome srcu, niti u ljudima oko sebe, pa se jako povrijedila.

Siguran sam da u našem srcu ima dovoljno mjesta za nježnost i da ne može ostati suho i bezosjećajno, bez obzira koliko staro i veliko ono bilo. Također, uvjeren sam da srce ima tu sposobnost da pokazuje nježnost, bez obzira šta ga snašlo i koliko je razočarenja doživjelo. Sa ovom silnom snagom, ljudsko srce može oporaviti i sebe i druga srca koja su negdje izgubila sopstvenu ljubav, te vratiti povjerenje među ljude na ovome svijetu. Upravo je to ono što se desilo između tebe i tvojih roditelja.

Problem svih nas, kao što si već kazala u svome pismu, jeste naša potreba za ljubavlju. Tvoje pismo i tvoje priznanje je najljepša stvar koju sam čuo od kako sam počeo pisati i istraživati o ovoj temi.“

Za Akos.ba preveo i obradio: Adnan Ljevo

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top