Gazi Ferhad-beg – tešanjski vakif i dobrotvor

Gazi Ferhad-beg je nezaobilazna ličnost u povijesti grada Tešnja. Veliki vakif, dobrotvor, sahibija, zaslužan za razvoj i napredak grada Tešnja. Zasigurno je bio utemeljitelj školstva tešanjskog područija jer se spominje kao prvi osnivač Medrese i to baš u trenutku kada je bilo i najpotrebnije u procesu islamizacije. Tako velika i zaslužna ličnost, a nažalost malo je raspoloživih podataka o njemu.

Piše: SUAD BALIĆ

Tešanjski Ferhad-beg, da ga tako nazovemo, jeste ličnost kojoj su kroz povijest, rekao bih, mijenjali identitet. Ličnost kojoj je pripisivana izgradnja Ferhadija-džamije u Banjoj Luci i Sarajevu, sve dok se te povijesne nesuglasice nisu riješile. Nakon što su sve dileme otklonjene, sigurno se zna da je Ferhad-beg sagradio Ferhadija-džamiju u Tešnju. Ali isto tako otvara se mogućnost da je isti sagradio i Ferhadiju u Žepču, ako ništa drugo bar zbog teritorijalne blizine i to da je u neposrednom periodu područije Žepča pripadalo tešanjskoj nahiji, ali o tome nekom drugom prilikom.

Ovim radom predstavljamo velikog tešanjskog vakifa, onima koji malo znaju o njemu, a ostalima, da sjećanje osvježe i da Boga zamole da nam podari još osoba poput Ferhad-bega. Upoznat ćemo se i sa kratkim pregledom historijata grada Tešnja, od prvih spomena grada pa do pred Austro-ugarsku okupaciju, i to isključivo kroz najznačajnije događaje.

Kratki pregled historije Tešnja od prvog spomena do pred Austro-Ugarsku okupaciju

Nisu nam dostupni ili slobodno možemo reći nisu nam poznati podaci o osnivanju grada Tešnja, ali ipak tragovi njegovog postojanja sežu daleko u prošlost. Na područiju tešanjske tvrđave pronađeni su ostaci prahistorijske keramike kao i tragovi rimske opeke. Istina, ovo posljednje sa određenom dozom nesigurnosti, no ipak kao dokaz davne prošlosti.[1] Pa pretpostavljamo na osnovu istraživanja da su ovim područijem prošli i nastanjeni bili Iliri i Rimljani. U nauci je dilema kada je u pitanju i sam naziv grada. Mazalić postavlja dvije mogućnosti i to da je ime grada nastalo od slavenske riječi „tesati“, kao i od keltskog „tessen“, što bi značilo mali dvor.[2]

Srednjovjekovni period grada, bar njegovi počeci, također je mračan i oskudan historijskim podacima. U pisanim dokumentima Tešanj se prvi put spominje 1461.godine, pomalo i neautentično, ali hitorijografija ga kao takvo prihvatila.[3] Radi se o povelji kojom bosanski kralj Stjepan Tomašević potvrđuje Radivoju Krstiću darovane posjede u Tešnju.[4] Godine 1461. spominje se i crkva sv. Jurja u Tešnju koju sagradi Radivoje Krstić.[5] U predtursko vrijeme Tešanj se nalazio u sastavu „kraljevstva bosanskog“, koje je djelovalo kao tampon-državica otprilike između 1465 – 1476. godine.[6]

Vrijeme osvanja i pada Tešnja pod osmanlijsku vlast, historičari različito postavljaju i pišu. Tako imamo da je Tešanj u rukama Osmanlija bio dva puta. Prvi put 1476. godine, i drugi put između 1503. i 1506. godine.[7] Potpadanjem pod tursku vlast Tešanj će dostići visoko administrativno mjesto u podjeli novoosvojenih područija. Postat će sjedištem administrativne i sudske vlasti. Godine 1560. postat će nahijom kojoj će pripadati još Maglaj i Žepče.[8] Međutim u vakufnami Gazi Husrev-bega, pisanoj 1531. o tešanjskim vakufima, Tešanj se spominje kao nahija, to je još mnogo ranije.[9] 1584. godine, Tešanj će postati i kadilukom.[10] U to vrijeme tešanjskom kadiluku su pripadale tri nahije: Usora, Žepče i Maglaj.[11] Tešanjski kadiluk je imao i svoje kapetanije i to: tešanjska, dobojska i maglajska koje su nastale poslije 1699. godine.[12] Vrijedno je spomenuti da je i tešanjska tvrđava koja se smatra površinski najvećom u Bosni, odigrala veliku historijsku ulogu. Jednim dijelom sagrađena još u srednjem vijeku, a dograđivana u vrijeme Osmanlija, uspjela je da spriječi prodor Eugena Savojskog u njegovim pohodima dolinom rijeke Bosne 1697. godine. Ovo nam govori da je tešanjska tvrđa bila među jačim uporištima Bosanskog ejaleta.[13]

Porijeklo Ferhad-bega

Ferhad-beg je bio sin Iskender-bega. Ne zna se odakle mu je porijeklo, ali ga je ipak nešto vezalo za tešanjski kraj. Otac Ferhad-begov, Iskender-beg je na područiju tešanjskog kraja službovao kao vojno-administrativni organ, a prije ili poslije obnašao je i razne druge funkcije. Muhamed Ždralović iznosi genološki prikaz o Ferhad-begovom porijeklu, zaključujući da je on bio u rodbinskoj vezi sa sultan Sulejmanom II Veličanstvenim, kao i sa gazi Husrev-begom. Iz toga proizilazi da je Ferhad-beg bio sin sestre sultana Sulejmana Veličanstvenog.[14]

Službovanje Ferhad-begovo

Godine 1530. u izvorima se spominje Gazi Husrev-begov vojvoda Ferhad Čelebija sin Iskenderov, za koga se kaže da je timar-sahibija, a koji svakako identičan sa Ferhad-begom spomenutim u natpisu na nišanu mezara koji se nalazi u haremu Ferhadija džamije u Tešnju.[15]

Djelovao je kao vojno-administrativni organ u tešanjskoj nahiji, a uz to je bio i lični nadzornik na Gazi Husrev-begovim posjedima, vakufima tešanjskog područija.[16]

Ako uzmemo u obzir Ferhad-begov rodoslov kojeg nam donosi Ždralović, i to da je bio Gazi Husrev-begov lični nadzornik na imanju, onda biva shvatljivo i služi nam kao dokaz da se zaista radi o ličnosti Ferhad-bega, onako kako se i navodi.

godine, se spominje kao subaša (tj. Sandžak-begov policajni organ), kao i ćehaja (zamjenik), ali se ne navodi kojeg funkcionera.[17] Dr. Adem Handžić u tekstu o Gazi Husrev-begovim vakufima u tešanjskoj nahiji u XIV st., navodi da je Ferhad-beg u ovom kraju naslijedio vojvodu Ahmeda, od koga je Gazi Husrev-beg otkupio zemlju. Što potvrđuje da je Ferhad-beg bio i vojvoda tešanjskog kraja. A u to doba vojvode i subaše su predstavljali značajne faktore u graničnim oblastima.[18]

Ferhad-begov vakuf

Ferhad-beg je za Tešanj predstavljao njegova prva vakifa i stvarnog osnivača muslimanskog gradskog naselja u podgrađu tešanjske tvrđave. Najviše podataka o vakufu Ferhad-bega saznajemo iz vakufname koju je ostavio. Oko 1559. godine, Ferhad-beg je izgradio drugu po starini džamiju u gradu koja je i nazvana Ferhadija.[19] Ferhadija će postati glavnom tešanjskom gradskom džamijom. Zanimljivo je da Ferhad-beg prilikom uvakufljenja džamije navodi da istu ostavlja za Božije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva.

Ovaj podatak je vrlo važan i govori nam je to bilo vrijeme velike islamizacije na ovom područiju. Ferhad-beg je uvakufio i medresu (danas zgradu Medžlisa IZ Tešanj), što se saznaje iz vakufname gdje stoji: „Također je uvakufio kuću koja je u blizini pomenute džamije za ljude i djecu koji se žele podučavati učenju Kur’ana.“

Uvakufio je i drugu kuću za putnike koja se zove han. Pored toga uvakufio je i mlinove, trideset i dva dućana i to jedan do drugog. Uvakufio je i određeni dio zemljišnih posjeda kao čifluk Jablanica i Čaglići, također je uvakufio i zavidnu svotu novca, tadašnjih dirhema koji će služiti za plaćanje troškova: imama, hatiba, muallima u džamiji i dr. svrhe.[20]

Dakle, na temelju vakufname vidimo da je Ferhad-beg obnovitelj Tešnja i ustanovitelj nekih institucija kao što su: vakuf, a u okviru toga imamet, hatibluk i školstvo.

Ferhad-begova smrt

Ne zna se gdje i kada je rođen ovaj veliki dobrotvor Tešnja, ali se zna da je umro u Tešnju početkom 1568., i ukopan je pred svojom džamijom. Na nišanu koji stoji na uzdignutom sarkofagu nasuprot džamijskih vrata moglo se pročitati da tu leži: Ferhad sin Iskenderov, umro 29. redžeba 975. H., što odgovara 29. januara 1568. godine.[21]

Opravka Ferhad-begova mezara vršena je do sada dva puta: 1958. od strane Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH[22], i tokom 1998. godine.[23] Ferhad-begov mezar kao i njegova džamija nalaze se na listi Nacionalnih spomenika BiH.[24]

U Tešnju se 10. decembar, obilježava kao dan grada i sjećanje na Ferhad-bega.

preporod.com