Zašto? Zato što čovjek pati od različitih unutarnjih potreba koje su vezane za seksualnu glad i emocionalno nezadovoljstvo te čim vidi lijepu djevojku/mladića, spremna/spreman je da je/ga voli.
Ta spremnost da voli osobu koju još nije ni upoznao/la je dokaz da su njegovi/njeni osjećaji utemeljeni na strasti i potrebi da im udovolji. Uzrokom većine razvoda je utemeljenost veze na lahkomislenim pristupima i razvijanju veze na osnovu prvog pogleda. U takvim brakovima, nakon par prvih mjeseci, kada se partneri seksualno zadovolje i zasite i kada komplimenti i lažna laskanja se istroše, nastupi praznina i kriza. Tada takav par uočava da su načini razmišljanja, navike i veće potrebe između njih, jako različite.
Dakle, brak, veza koja se izgradi na fizičkoj privlačnosti i potrebi, puca i lomi se čim se te potrebe zadovolje te tada njihovi pravi karakteri izlaze na površinu, pa više nisu toliko spremni da se sjedine kao sto je to bilo na “ljubičastom” početku.
Pogledajmo sada mudrost Poslanikovih, a.s., riječi: “Žena se ženi zbog četiri stvari. Zbog ljepote, imetka, porijekla i vjere. A vi birajte onu s vjerom.” Ljubav zasnovana na ljepoti žene traje sve dok se ta potreba za ljepotom ne zadovolji. Npr. čovjek voli određenu hranu, miris, odjeću koju upotrebljava jedno vrijeme i nakon toga traži nešto drugačije. Najveći ljubitelji bureka će odustati od tog specijaliteta ako im se burek servira dva mjeseca za redom.
Ista stvar je sa mirisom. Možemo izuzetno voljeti miris jasmina, ali nakon par mjeseci pošto zadovoljimo i zasitimo osjetila u nosu putem kojih osjećamo taj miris, doći ćemo na ideju, potrebu da promjenimo miris i nađemo drugačiji.
Tako je sa cijelim dunjalukom, pa i sa osjećajima koji su vezani za ljepotu određene žene ili muškarca. Iskrena ljubav se rađa postepeno i nema prepreke da muškarac gleda ženu, ali birajući način i mjesto koje je definisano u islamu. Dakle lijek za ovaj problem je u hadisu Poslanika, a.s., i njegovom savjetu kao i socijalnim normama koje definise islam, a koje su svijetu potrebne kao nikada ranije.
Prva od tih socijalnih normi je Allahov ajet: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju svoja stidna mjesta, to im je bolje jer Allah uistinu zna ono što oni rade (jasne’uun). Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju svoja stidna mjesta.” (An Nur, 30. i 31 ajet)
U ovim ajetima imamo dvije norme ponasanja:
1. Obaranja pogleda;
2. Čuvanje stidnih mjesta;
Pogled je početak puta koji vodi ka spolnom odnosu. Onaj ko ne čuva svoj pogled ima manje šanse da se sačuva od bluda. Zanimljivo je da kur’anski ajet koji govori o obaranju pogleda završava sa glagolom “jasne’uun” (Allah zna ono što oni rade). Mnogo ajeta završava na sličan način. “Zaista Allah zna ono što radite” i koriste se različiti glagoli koji opisuju istu radnju (ja’melun, jef’alun). Međutim, u ovom slučaju je upotrebljen drugačiji glagol koji opisuje ono što ljudi rade pri neobaranju pogleda. Upotrebljeni glagol je “sana’, jasneu’, sina’a” što znači industrija, dakle splet radnji, kompleksan posao, više radnji uvezanih pod jednim krovom itd.
To aludira da neobaranje pogleda vodi ka spletu radnji koje se smjenjuju jedna za drugom, pošto nekontrolisani pogled povlači: osmijeh, misao, ideju, želju za posjedovanjem žene koja se posmatra, plan kako da se do nje dođe, komunikacija, izlazak itd. Ovo nam govori o preciznosti izbora riječi u Kur’anu i potrebi da se Kur’an analizira temeljno, s osvrtom na sve aspekte kur’anskog teksta, kao i da je učenje arapskog jezika nužda za svakog ko želi da ispravno razumije Allahovu objavu te da iz nje direktno crpi mudrosti.
Kaže Poslanik, a.s.: “Svakom čovjeku je određen udio u bludu, oko čini blud a to je gledanje i na kraju, srce žudi i čezne, dok spolni organ to potvrđuje ili odbija.” U Buharijevoj zbirci se spominje hadis u kojem se govori da je Ibn Abas jahao s Poslanikom, a.s., na devi, silazeći sa Muzdelife prema Mini. Prolazeći pored žena na kamilama, Ibn Abas se okrenuo prema njima, dok je Poslanik, a.s., stavio svoju ruku na njegove oči.
Kaže ulema: “To je zabrana i poricanje radnje. Da je pogled dozvoljen, Poslanik, a.s., ne bi tako reagovao.” Kaže Poslanik, a.s., obraćajući se Aliju: “O Ali, ne slijedi pogled za pogledom. Imaš pravo na prvi, ali ne i na drugi.” Pod prvim pogledom se ne smatra namjerno gledanje, nego iznenadni, neplanirani i nenamjerni pogled, poslije kojeg mora uslijediti obaranje pogleda. Zasto je Allah, dž.š., zabranio pogled?
Svako djelo koje čovjek čini prolazi kroz tri stupnja:
1. stupanj spoznaje;
2. stupanj svijesti;
3. stupanj motivacije, (poslije dolazi djelo);
Npr. čovjek ulazi u vrt i ugleda cvijet, koji je lijep, privlačan i lijepo miriše. Po njemu rosa, oblijeću ga pčele i mirišu. Vidi prizor koji ga gotovo opčini i to je prvi stupanj, stupanj spoznaje. Zatim se spoznaja vaga kroz svijest, osjećaje koji uslijed lijepih užitaka motivišu čovjeka na djelo i to je predstupanj samom djelu, koje poslije nastupa, a to je branje cvijeta radi mirisa i ljepote. Ibn Tejmijje tvrdi da se određeno djelo utvrđuje nakon jake volje, sposobnosti i odsustva zapreke.
Npr. imam ispred sebe čašu vode i jaku želju da popijem tu vodu, jer sam žedan. A imam i sposobnost da popijem tu vodu jer me ništa ne sprječava. Ili, žedan sam ali je odsutna sposobnost udovoljavanja žeđi, (bolest, paralizacija i sl.) ili su tu zapreke za izvršenje djela (ramazan i sl.). Šerijat dozvoljava čovjeku da gleda sve i da putem obzervacije širi svoju spoznaju, osim u jednom slučaju a to je gledanje u žene koje nam nisu halal.
Npr. dozvoljeno nam je gledati zlato i imati želju da se posjeduje, ali ga je zabranjeno ukrasti ili nositi (za muškarca). Međutim, kada su u pitanju žene i pogled je zabranjen? Zašto? Čovjek koji gleda u ženu ostaje zarobljenik njenog lika i nakon njenog gubljenja iz njegovog vida. Iz razloga što njen lik ostaje u njegovoj svijesti i prirodno budi strasti, nagon, potrebu, zatim maštanjem budi sliku žene, vraća je u sjećanje i na tom gradi plan, kako da do te žene dođe, da je dojmi, kako da joj se približi, da joj privuče pažnju, da je posjeduje itd.
Ibn al-Qayyim je bio upitan: “Kada pogledam ženu u meni se budi osjećaj zadivljenosti. Međutim, siguran sam, kada bi je bolje pogledao, da bih našao na njoj mahane i nedostatke, pa da li mi je to dozvoljeno?” Ibn al-Qayyim je na to rekao: “Ne! Taj zaključak ti je nametnuo šejtan. Uljepšao i opravdao tvoj postupak, tako da ti liči na potrebu da se izvučeš iz grijeha, dok u stvari vodi u grijeh.”
Allah čovjeku nikad nije nešto zabranio, a da mu nije to nadomijestio boljim od toga. Uprkos čovjekovom ubjeđenju da je to što mu srce traži najbolje za njega, Allah svaku napuštenu stvar u Njegovo ime zamjenjuje boljom. Koristi obaranja pogleda su nesagledive, ovdje ćemo navesti par njih: Čuvanje srca od boli i čežnje; Čovjek koji gleda žene, a ne može ih imati (nije u stanju da se oženi), nanosi sebi bol i crpi se kroz čežnju i negativne misli ili ide u haram.
Želja za nečim što se ne može stići, samo povećava čežnju, šejtanove vesvese i puteve harama. Obaranjem pogleda čovjek oslobađa svoju dušu i psihu od nepotrebne čežnje. Negledanje harama puni srce svjetlom, koje se javlja u očima, na licu, i vidi se na rukama i nogama. Kaže Poslanik, a.s.: “Pogled je jedna od Iblisovih otrovnih strelica, pa ko obori svoj pogled, ne gledajući žene, Allah će ga nagraditi svijetlom.” A “Allah je svjetlo nebesa i zemlje”. (Kur’an) Onaj koji je ispunio nebesa i Zemlju svjetlom, ispunit će i tvoje srce. Jačina srca, postojanost, hrabrost, odraz pobjede nad strastima, snaga i muškost. Onaj koji obara pogled kuša veću slast i uživa u većoj ljepoti od onoga koji gleda u zabranjenu ljepotu.
Kako?
Kaže Ša’rawi: “Čovjek koji se odrekne nečeg iz straha prema Allahu, Allah, dž.š., će ga nagraditi hurijom u džennetu, koja kada bi bila spuštena na Zemlju, svojom svjetlošću i ljepotom bi sakrila svjetlost Sunca i Mjeseca.” Ko onda uživa u većoj ljepoti, onaj koji gleda prolaznu ljepotu oko sebe i koja budi nagon i strast ili onaj koji će gledati pravu i vječnu ljepotu i biti njen vlasnik?! Pribavlja srcu sreću i radost pošto se čovjek, koji se usprotivi svojoj strasti, uzdiže na nivo ljudskosti, veće vrijednosti, samim tim, sreće i radosti.
Tragovi strasti ostaju na srcu, pa su jači i opasniji od tragova bića. Obaranje pogleda od harama čuva čistoću čovjekovg uma, njegovu bistrinu i zdravost.
Autor: Edin Tule
Akos.ba
