Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Istaknuti Bošnjaci > Druženje bošnjačkih studenata sa Al-Azhara: Jučer mi je nedostajao Avdo Hadrović

Druženje bošnjačkih studenata sa Al-Azhara: Jučer mi je nedostajao Avdo Hadrović

Piše: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema 1993. – 2012.

Jučer (30. 11. 2013.) je u Gazi Husrev-begovoj medresi Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu organizirala susret bošnjačkih bivših i sadašnjih studenata na Al-Azhar univerzitetu u Kairu. Iako to nije bio prvi susret Azharlija, ali se može reći da je jučerašnji susret po prvi put ličio na bošnjačko-azharski alumni zahvaljujući sadašnjim studentima na Al-Azharu, koji su shvatili važnost organiziranog rada i djelovanja za dobrobit svoje vjere, nacije i države.

Bilo je lijepo slušati Hasiba Hadžića, dosadašnjeg predsjednika bošnjačko-azharovske Asocijacije i saznati da su se naši studenti u Kairu organizovali s ciljem da zastupaju, promovišu, štite i ostvaruju interese i prava studenata, kao i da razvijaju druge studentske aktivnosti od interesa za Bosnu i Egipat. Hasiba Hadžića je naslijedio Hamdija Islamović zajedno sa Sedinom Omerbašićem i Asmirom Bekrićem, urednikom "Glasnika" Asocijacije studenata Al-Azhara. Bilo je lijepo vidjeti brošuru na arapskom jeziku koju su naši studenti na Al-Azharu posvetili svom narodu i domovini sa posebnom zahvalnošću predsjedniku Aliji Izetbegoviću.

Osjećao sam se sretnim i ponosnim u društu sa reisu-l-ulemom Huseinom Kavazovićem, egipatskim ambasadorom Yasserom Sayedom Mahmoudom El-Atawijem, dr. Jusufom Ramićem, muderrisom Nezimom Halilovićem, muderrisem Rešidom Bilalićem i drugim starim i mladim Azharlijama koje su jučer okupile uspomene na azharske studenske dane, ali i osjećaj duga da se preko egipatskog ambasadora zahvale Al-Azharu na stoljetnoj brizi za islam i muslimane ne samo u Bosni i Hercegovoni, već i na cijelom Balkanu. Jučerašnji susret bošnjačko-azharavskog alumnija nije mogao proći bez spominjanja imena velikih azharskih alima Mehmed ef. Handžića, Kasima ef. Dobraće, Huseina ef. Đoze i dr. Ahmeda Smajlovića. Ova četvorica azharskih alima su zasigurno naši najači din-direci, kojima dugujemo očuvanje i razvijanje islamske tradicije Bošnjaka na temeljima istine, pravde, mira i suživota sa drugim i drugačijim.

No, meni osobno jučer je nedostajao Azharlija Avdo Hadrović, koji je ovih dana preselio na Ahiret u 62. godini života. Rahmetli Avdo Hadrović je bio osoba sa posebnim smislom za druženje i posebnim suosjećanjem sa ljudima u nevolji, zato hoću na ovaj način da mu se zahvalim u ime svih s kojima se Avdo družio i pomagao im. Prije svega ovo je moja zahvalnost Avdi za obavijest, koju je iz Kaira poslao 1974. godine Husein ef. Đozi da postoji jedna neiskorištena stipendija na Al-Azharu. Kao imam u Ustiprači te godine navraćao sam kod Husein ef. Đoze da se raspitam oko mogućnosti odlaska na studije u bilo koju arapsku zemlju. Husein ef. je bio presretan da mi kaže da je Avdo Hadrović javio da ima jedna neiskorištena stipendija na Al-Azharu te da se trebam hitno javiti egipatskoj ambasadi u Beogradu. Uz veliku podršku Muharem ef. Hasanbegovića, glavnog imama u Goraždu, ustipračkih džematlija, mojih roditelja i profesora Omera Nakičevića, koji mi je preveo dokumente na arapski, uspio sam za kratko vrijeme dobiti sve potrebne papire u egipatskoj ambasadi i u maju 1974. godine otići u Kairu, gdje me rahmetli Avdo Hadrović dočekao i prihvatio kao svog rođenog brata. Od tih studentskih dana na Al-Azharu pa sve dok nas Avdina smrt nije rastavila, Avdu Hadrovića pamtim kao iskrenog, jasnog, otvorenog i odanog brata i prijatelja. A sad kad se preselio na Ahiret hoću da ovo bude moj omaž mom bratu i prijatelju Avdi Hadroviću, koji mi nedostaje i kojeg ću se uvijek sjećati kao dragu osobu.

Četiri godine azharskih studija i života u studenskom gradu (Al-Bu'usu) na Abasijji sa rahmetli Avdom Hadrovićem ostavilo je na mene snažan utisak o Avdinoj dobroti i nesebičnom prijateljstvu. Rahmetli Avdo je bio čovjek koji je uživao da dijeli svako svoje dobro sa prijateljima. Avdo je znao da bude prava utjeha prijateljima u tuzi. Volio je obične ljude i isticao njihove prirodne vrline. Cijenio je iskrenost i otvorenost kod ljudi. Mrzio je podanike i ulizice. Najviše je prezirao licemjerstvo onih koji su jedno pričali a drugo radili. Avdo je bio poduzetan i požrtvovan za opće dobro.      

Avdo Hadrović je imao poseban dar za arapski jezik. I prava je šteta što mu se nije dalo da se potpuno posveti arapskom jeziku. Avdo nije bio čovjek koji je molio za sebe, ali je bio spreman da moli za drugoga. Bio je uporan u dokazivanju pravde, ali i naporan za one koji su bili nepravedni i nemarni prema općem dobru društva i države.   

Avdo Hadrović je bio orijentalista na način dubokog suosjećanja sa arapskim svijetom. Sudjelovao je u osnivanju Stranke demokratskle akcije, ali nije krio svoje simpatije prema politici Harisa Silajdžića. Avdo se nije volio nikome dodvoravati i zato je trpio od onih koji ne podnose ljude koji misle svojom glavom i slobodni su u svojoj duši. Avdo je biran za poslanika u prvom demokratski izabranom sazivu Skupštine Bosne i Hercegovine 1990. godine. Bio je jedan od istaknutih pojedinaca u organiziranju otpora srpsko-crnogorskoj agresiji na nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu. U ratu je bio direktor sarajevskog hotela Holiday Inn. Obnašao je i dužnost zamjenika gradonačelnika Sarajeva. Avdo Hadrović bio je prvi bosanski ambasador u Egiptu. Nakon toga bio je u službi bosanske diplomacije u Iranu i Maleziji. Iranski bosanski radio (IRIB) je objavio vijest o preseljenju na Ahiret bosanskog diplomate Avde Hadrovića, koji je zaslužio da ga se Bošnjaci sjećaju i da mu se zahvale za njegov doprinos u njihovoj borbi za slobodu. Neka ovo bude moja hvala u ime svih koji su poznavali i poštovali Avdu Hadrovića, Azharliju i ponosnog Bošnjaka, koji je iza sebe ostavio tri sina Farisa, Harisa i Nedima. Neka njima i njihovoj majci Velidi Allah podari sabur, a svima nama pouku da se ničije dobro djelo ne zaboravlja. Oni imaju razlog da budu ponosni na svog oca a Velida na svog muža, na kojeg smo i mi ponosni koji smo ga poznavali i kojima je Avdo Hadrović pomogao u životu. Jer, da Avdo Hadrović nije javio da na Al-Azharu ima jedna neiskorištena stipendija ja, možda, ne bih vidio Al-Azhar i moj život bi, vjerovatno, bio drugačiji. Ovako sam zahvalan Avdi Hadroviću, kao i mnogi studenti, kojima je Avdo pomogao kao bosanski ambasador u Kairu da dobiju stipendiju i da diplomiraju na Al-Azharu.

Učimo dovu Milostivom Allahu da oprosti grijehe Avdi Hadroviću, da ga nagradi za njegova dobra djela i da ga uvede u Džennet. Amin!

Sarajevo, 01.12.2013. godine

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top