Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Dosije – Francuska: Pitanje multikulturalizma – ranije azilanti sada izbjeglice

Dosije – Francuska: Pitanje multikulturalizma – ranije azilanti sada izbjeglice

Dosije – Francuska: da li je pitanje multikulturalizma moguće u Europi i drugdje: prije sa azilantima i sada sa izbjeglicama? *

U kojem kontekstu razumijeti pitanje izbjeglica u multikulturalizmu?

Piše: Safer Grbić

Habermas tvrdi da nakon prelaska u moderno doba i destrukcijom teleološkog svjetonazora, moralna teorija mora biti samo deontološka i da se mora fokusirati na pitanje pravde. [2]

Možemo reći da pitanje multikulturalizma u zapadnim društvima je relativno novo pitanje, budući da se javlja osamdesetih godina prošlog stoljeća i da pitanje multikulturalizma je uvijek bilo mnogoznačno u zavisnosti sa kojega se geografskog, pa i povijesnog konteksta govorilo o tomu pitanju. Uzgred, kada se vratimo na Europsko pitanje o multikulturalizmu ili pitanje multikulturalizma u Europi, možemo vidjeti određene specifičnosti od ophoćenja određenih vlada na primjer u Norveškoj, do slučaja u Španiji u kojoj muslimani nisu strani, ili Njemačkoj, pa čak i Francuskoj. Bliže, ako proučimo povijest razvoja pitanja multikulralizma u Francuskoj možemo nazrijeti i današnje stanje Francuske u odnosu prema multikulturalizmu, no što opet zahtjeva dublje i šire analize. U svakom slučaju, pitanja multikulturalizma treba proispitati u svakom društvu i vidjeti da li se radi o univerzalizmu koji se pojavio osamdesetih godina što je prvi val feminizma kritizirao, kao preduvjet za javljanje crnog feminizma, feminizam „prvog“ i „trećeg“ svijeta i tako dalje, ili je pitanje multikulturalizma ostalo nedovoljno fleksibilno za društva u kojima se problematizira!?

Govor o multikulturalizmu u Europi postao je aktuelan, naručito u političkim govorima unutar svih parlamenata, u debatama, akademskim krugovima, medijima, ali svakako i u svakodnevnom govoru građana.

Pitanje multikulturalizma je u Europi od iznimne važnosti ukoliko pogledamo mišljenja nekih američkih teoretičara koji prigovaraju pozivanju na multikulturalizam Europe na osnovu nekoliko miliona imigranata, budući da je, kako navode, Amerika multikulturalna već od novije povijesti, pa do danas. No, europski teoretičari uzvraćaju da imaju za pravo američki teoretičari samo ako porede multikulturalizam u Americi i multikulturalizam u Europi, budući da su različiti, ali ne i ako opovrgavaju multikulturalizam u Europi kao fakat današnjice u odnosu na pređašnje stanje države – nacije. Drugi prigovor američkim teoretičarima se odnosio na to da glede multikulturalizma u Americi je upitno šta ćemo dobiti kao iskod ukoliko pitamo marginalizirane rasne, etničke, vjerske, seksualne i druge skupine: da li je projekat multikulturalizma uspio!? Na tome tragu, nije moguće govoriti o istim prilikama glede multikulturalizma u Americi i Europi. No, činjenica je da pravni sistem Amerike se zasniva na poštivanju multikulturalnost, dok neki politički sistemi država u Europi bivaju sve više podložni korigiranjima na prijedlog parlamenta, a sve na štetu multikulturalnosti.

Pitanje multikulturalizma u Francuskoj prije s implikacijama na stanje sada?

Na ovome mjestu bi bilo značajno spomenuti i debatu o multikulturalizmu u Francuskoj. Francuski teoretičari i političari su dugo insistirali na političkim i socijalnim instituciama koje bi transformirale imigrante u Francuze, ne dopuštajući model etičkog pluralizma.[4] u svom govoru prilikom otvaranja džamije u Lyonu 1992., pohvalio je napor za „umjerenim“ Islamom koji bi bio kompatibilan sa francuskom republikanskom tradicijom. Tom prilikom je izjavio: „Potrebno je da Islam u Francuskoj tretiramo kao francsuko pitanje, a ne da nastavimo da ga posmatramo kao strano ili kao protezanje stranih problema u Franuskoj … Nije više dovoljno fovoriti o Islamu u Fransukoj. Mora postojati franuski islam. Francuska republika je spremna za to.“[6]

Naravno, mediji nisu izvještavali uveliko o sudskom epilogu što je otvorilo mogućnosti novim zabranama nošenja mahrama muslimankama ili drugima koji nose mahrame zbog vjerskih, tradicijskih i inih razloga.

(…) pogledajmo niz događaja u 2004.godini: usvajanje Zakona o zabrani nošenja mahrame na javnim mjestima i u javnoj upravi, kojega je izglasao francuski Parlament, odluku najveće sudske instance u pokrajini Baden Wirtenberg u Njemačkoj, prema kojoj je zabranjeno učiteljici vjeronauke da na poslu nosi mahramu, odluku Europskog suda za zaštitu ljudskih prava u Sreazbourgu kojom je turska studentica medicine izgubila parnicu protiv turske države da joj je, kao i drugim pokrivenim djevojkama u Turskoj, zabranjeno studirati.[8]

Gdje su žene u multikulturalnom društvu? Još uvijek nismo odmakeli od postavljenih pitanjima o multikulturalizmu i ženama „prvog“ i „drugog“ svijeta, o „bijelom“ i „crnom“ feminizmu, o ženskim pitanjima koji uključuju i mahramu i palestinsko pitanje, antisemitizam, pitanja abortusa, kliktorotomije, kontracepcije, sexualne orijentacije? Napose, ponovno se vraćamo na multikulturalnu kritiku univerzalizma kao politike koja nameće vrijednosti većinske i dominacijske grupe manjinskim grupama koja čak izbjeglice označava migrantima i azilantima ne želeći se suočiti sa zbiljom.

Da li je multikuluralizam moguć?

Na tome tragu, postavlja se pitanje: da li je pitanje multikulturalizma moguće, u Europi; i drugdje? Odgovor na ovo pitanje možemo potražiti u zbilji, svakodnevnim političkim smjenama moći koje se ogledaju u odnosu institucija prema građanstvu i pomjeranjima granica slobode. U prilogu tomu idu aktuelni događaji u Francuskoj glede odnosa spram muslimana i odnosa muslimana spram Francuske, a koji zahtjevaju podrobni i dublju analizu.


*Članak sadržava isječke iz mojega eseja sa kolegija Etike II na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu koji je u mnogomu izmijenjen i prilagođen za ove prilike.

[2] Goran Bašić i grupa autora, Perspektive multikulturalizma u državama zapadnog Balkana, Friedrich Ebert Stiftung, 2006., str 53

[4]Charles Pasqua (rođen 18. aprila 1927) je francuski biznismen i gaullist-ički političar. Bio je ministar od 1986 do 1988, u vladi Jacques Chiraca i također od 1993. do 1995 u vladi Edouard Balladura.

[6]Jasminka Babić-Avdispahić: Etika, demokracija i građanstvo; Svjetlost – Sarajevo, 2005; str. 112

[8]Jasminka Babić-Avdispahić: Etika, demokracija i građanstvo; Svjetlost – Sarajevo, 2005; str. 147

Akos.ba

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top