U vrtlogu zaborava i teškog vakta u kojem živimo, kada pravda očigledno nije primarni cilj onih velikih, onih koji trebaju da je prezentiraju svijetu, mi, oni kojima je nepravda učinjena više ili manje, ne smijemo se prepustiti kolotečini ravnodušnosti i podilaženju nekom zarad ličnog interesa, a na štetu generacija koje dolaze.
Nezavisni informativni portal Donji Vakuf Vijesti u suradnji sa EPM (Edukacijski programa mladih) MIZ Donji Vakuf, ove godine je došao na ideju, da u danima sjećanja na zločin u Ahmićima, da svoj doprinos i uključi omladinu našeg grada u realizaciju projekta „Znamo li za Ahmiće?“.
U utorak (12. april) sa početkom u 18 sati u Velikoj sali općine bit će održana projekcija filma „Zločini u Ahmićima“ te predavanje Muftije travničkog dr. Ahmed ef. Adilovića.
Dok će u subotu (16. april) autobus omladinaca iz Donjeg Vakufa prisustvovati obilježavanju 23. godišnjice od ZLOČINA U AHMIĆIMA.
Neformalna grupa mladih iz Donjeg Vakufa u cilju promocije pozitivnih vrijednosti našeg društva, te društvenog aktivizma, posebno među mladima je u augustu 2012. godine pokrenula lokalni nezavisni informativni portal DV VIJESTI (www.dvvijesti.info).
Članovi uredničkog kolegija portala DV Vijesti su mladi koji imaju priliku da kroz svoj angažman na portalu steknu korisne vještine i znanje u oblasti novinarstva, ali i menadžmenta kroz organizovanje različitih društveno-korisnih događaja.
Edukacijski program mladih MIZ Donji Vakuf, kao jedan od iznimno važnih faktora rada medžlisa, u narednom periodu ima u cilju da aktuelizira i unaprijedi rad sa omladinom našeg medžlisa. Jedan od prvih projekata jeste gore spomenuti projekat koji ima za cilj podizanje svijesti mladih, i borbu protiv zaborava onoga što se desilo u našem komšiluku.
I kada govorimo o Ahmićima ne smijemo biti stidljivi, ne smijemo prešutiti stvari, moramo da dignemo svoj glas i da damo svoju podršku žrtvama, da se nikada više ne ponovi pokolj kao što se desio u Ahmićima. Obaveza je sviju nas da tražimo pravdu za žrtve, za one koji su na svojoj koži osjetili te gnusne zločine, za kojih nema opravdanja.
Pamtimo!!!
aprila 1993. godine u Ahmićima uništene su 152 kuće, ubijeno 116 ljudi, djece, staraca. U jedanaest porodica nema muške glave, trideset šest je udovica, četvorica samaca, 47 djece bez jednog ili oba roditelja. Ubijeno je osmero djece uzrasta do sedam godina. Ubijeno je još osmero maloljetnih dječaka i djevojčica. Trideset i devetero ubijenih imalo je više od pedeset godina.
Naš cilj je da kroz priču o Ahmićima, kroz projekciju filma, upoznamo naše građane, pogotovo mlade šta se ustvari desilo u našem komšiluku. I kao što sam iznad spomenuo fokus treba da bude na našim mladim. Moramo da na ovakav ili na slične načine pokažemo da nam je stalo i do onih koju su bili tu, pa ih sada nema, sjećamo ih se i dovimo za njih, i onih koji su tu sada, sa njima smo zajedno, stojimo uz njih u borbi protiv zaborava i u borbi za pravdu i naravno i onih koji će doći, jer ne smijemo dopustiti da naša djecu sutra, naši unuci padnu u istu zamku. Ne smijemo dozvoliti da nas „zmija ujeda dva puta iz iste rupe“.
