Distrikt Brčko – blijedi sjaj američkog projekta
Nema pretjerane razlike između Distrikta Brčko i ostatka BiH, ako je nekad i postojala, gotovo da je danas ni nema, smatraju Brčaci.
Piše: Mladen Obrenović
Glavna će zamjerka većine stanovnika Brčkog, koji uskoro obilježava 15 godina od osnutka, biti nedostatak radnih mjesta, upropaštene tvornice i loše provedena privatizacija. Ključna pohvala usmjerena je suživotu triju naroda koji žive na području Brčkog i okolnih sela.
Stvoren zbog nemogućnosti postizanja dogovora u Daytonu, Distrikt Brčko mnogo je obećavao. Bile su to brojne pogodnosti, a prije svega znatno više plaće u odnosu na ostatak Bosne i Hercegovine.
U međuvremenu se ta prednost „istopila“, standard postaje sličan, jednako loš kao i ostatku BiH, a Brčko sve manje atraktivno osobama raznih profesija. Prosječna vrijednost plaća pala je ispod prosjeka koje imaju dva bh. entiteta. Nacionalni ključ, koji se mora ispoštovati kod svake odluke, ponekad poprilično opterećuje svakodnevni život.
„Očekivalo se manje u odnosu na ono što se postiglo, no kad se živi realan život onda se taj uspjeh sigurno procjenjuje kao manjkav, da nije bilo dovoljno napretka, da se moglo više i bolje. Ipak, mislim da smo blizu četvorke što se tiče uspješnosti modela, organiziranja i funkcioniranja, sa pozicije ravnopravnosti naroda, socijalnih i ekonomskim programa, ali i cjelokupne slike o distriktu“, ocjenit će Anto Domić, gradonačelnik Brčkog, 15 godina jednog projekta.
Navikli da žive zajedno
„Teško je kao i drugdje, možda i gore. Za 15 godina nismo dobili nijednu fabriku, a dali smo firme u privatizaciju. I sve što smo dali, sve je propalo – kupljeno za male novce, a stvorilo milionske minuse“, priča prodavačica u jednoj od brojnih radnji na brčanskom Trgu mladih.
Žali se kako joj slabo tko uđe u radnju što joj je još jedan pokazatelj sve težeg života. Za cijeli dan imala je promet samo 20 maraka.
„Jedina stvar koja je pozitivna u ovom gradu jeste da smo se spojili jedni s drugima. Sve tri nacije sad su otprilike u istom. Sve to funkcioniše. Ima i mješovitih brakova. Takvi su ti Bosanci – navikli da žive zajedno“, kaže.
Nedaleko njezine trgovine razgovaraju dvojica Brčaka. Oba su, kako kažu, bez posla. Starijem je ostalo još tri godine do mirovine. „Teško je i do penzije daleko. Ne znam hoću li je dočekati. Kakva je sad, ni ne znam šta ću sa njom. Znaš da su penzije ovdje, kao i svugdje u Bosni – nikakve“, ukazuje.
Opširnije na portalu Al Jazeere:
