Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz zemlje > Dani Sejfullaha ef. Prohe: Žene – nositeljice pozitivnih promjena u društvu

Dani Sejfullaha ef. Prohe: Žene – nositeljice pozitivnih promjena u društvu

Gazi Husrev-begova saputnica Šahdidar u Sarajevu gradi i džamiju i mekteb, a tu tradiciju slijede muslimanke širom Balkana.

Sinoć (29.03.2019.), u punoj Bosanskoj sobi Narodnog univerziteta u Konjicu, u okviru dvanaeste kulturno obrazovne manifestacije “Dani Sejfullaha ef. Prohe“, predavanje o temi „Žene –nositeljice pozitivnih promjena u društvu“, održala je profesorica Fakuleta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, doc.dr. Zehra Alispahić.

Na samom početku moderatorica, profesorica Karađoz-begove medrese u Mostaru, Harisa Ćukle upoznala je prisutne sa nekoliko osnovnih biografskih crtica uvažene profesorice Alispahić, koja je o pomenutoj temi govorila:

Fragmenti predavanja doc.dr. Zehre Alispahić….

Žene su u povijesti islama imale nemjerljivu i izuzetno važnu ulogu jer su oblikovale stvarnost zajednici u kojoj su živjele. Vrijednost ljudskog djela u učenju islama nakon obavljenih ibadeta koji ga obrazuju i educiraju i pripremaju za djelovanje u Zajednici, mjeri se konkretnim doprinosom kvaliteti života društva i uslugom koja se čini ljudima u svin sferama života. Kada je islam kao službena religija stupio na ovo područje, a to je bilo prije tačno pet i pol stoljeća otkada i možemo govoriti o zajednici muslimana ovoga podneblja, on je bio podjednako poticajan kako za muški tako i za ženski dio svojih sljedbenika. Dolaskom islama oslobađa se ogromna kreativna energija i ljudski potencijali. Onoga trenutka kada se na ovim balkanskim prostorima začuo ezan i počela izgovarati šehada, ističe u svojim kazivanjima o znamenitim Bošnjacima i Bošnjakinjama prof.dr. Ismet Bušatlić, promijenio se i status žene muslimanke. Islam čini revolucionarni skok oslobađajući ženu i vraćajući joj temeljna ljudska prava na život, nasljedstvo, izbor partnera, obrazovanje i napredak. Muslimanke koje su na poseban način bojile prošlost ovoga podneblja, branile istinske vrijednosti ovih prostora, čuvale dostojanstvo svoje vjere, nasljeđa i kulture, čak i u vremenskoj distanci od nekoliko stoljeća svjesno ili ne, u prvakinjama islama poput h. Hatidže, h. Fatime ili Rabije al-Adavije imele su svoje nepresušne uzore. Žena ovoga podneblja u islamu je dobila šansu i dokazala se na brojnim poljima:

– Nezaobilazna je njezina uloga i hrabrost u procesu širenja islama bilo da je čuvala čast, kuću i potomstvo svoga muža dok je bio u borbama i ratovima ili da je i sama u njima učestvovala o čemu govore brojne junačke i lirske pjesme ovoga podneblja a osobito i brojni tragovi materijalne kulture širom balkanskog prostora poznati kao turbeta, nišani, mezari šehid ili gazi djevojaka poput onih u Fojnici, Bugojnu, D. Vakufu, Gornjoj Tuzli, Mostaru kao ovosvjetska uspomena na hrabre muslimanke, heroine koje su čuvale, branile i za svoju vjeru i čast domovine i život dale. U Banjalučkom boju bila je čitava jedna četa žena koje su po starom običaju branile vrijednosti do kojih im je stalo, vrijednosti života, vjere, časti, imetka.[1]

– Učenje, potraga za znanjem, obrazovanje, edukacija drugih – ispunjavali su svaku poru  bića ovdašnje muslimanke. Ona ide u školu, osniva mektebe, medrese, biblioteke, podiže džamije, česme, domove za nezbrinute, druži se sa knjigom,  gradi vodovod u Mekki na Arefatu… Pred nama promiče čitava galerija ženskih ličnosti osmanske Bosne ili bolje reći Balkana koje su ekonomski neovisne, iako na prvi pogled isključene iz javnog života, na poseban način utjecale na kvalitet života sredine u kojoj su živjele smjelo se noseći sa civilizacijskim izazovima ali i nerijetko patrijahalnim porodičnim stegama.

Gazi Husrev-begova saputnica Šahdidar u Sarajevu gradi i džamiju i mekteb, a tu tradiciju slijede muslimanke širom Balkana. Emina kći Mustafe Čelebije u 18. st. prepisuje kompletan mushaf. Ovo podneblje pamti i učene muslimanke koje su poput h. Aiše mogle izdavati fetve. Žena ovoga prostora se obrazuje, pohađa mektebe, ima ponekad i privatne učitelje, ona piše poeziju… Beskrajna je lista znanih i neznanih muslimanki koje vakufe, zavještaju brojne hajrate koji su život ovoga podneblja činili boljim. Ali, bilo je to vrijeme uspinjanja, cvjetanja, vrijeme živućeg, idealnog ili inistitucionalnog islama protkanog brojnim kuranskim stavcima koji muškarca i ženu kao Allahove namjesnike na zemlji, kao nositelje Objave izjednačavaju u pogledu prava, obaveza, nagrade, odvajajući ih samo na razini bogobojaznosti, vrijeme u kojem je njihova komplementarnost polučivala prave rezultate, vrijeme kada se živjelo u skladu sa kur'anskim stavcima:

„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju…”(9:71)[2]

ili „I Gospodar njihov im se odazva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih…“(3:195)[3]

Treba dodati da je Fatima al-Fihri, u mjesecu ramazanu 859. H. zapostila i započela gradnju prvo džamije a onda visokog učilišta al- Karawiyyin u u gradu Fesu. Učilište je bilo prvi univerzitet u svijetu a onda inspiracija i svetionik znanja u svim dijelovima svijeta, plemenitim ženama i muškarcima vakifima širom svijeta. Tek nakon toga nekoliko stoljeća kasnije otvara se al-Azhar u Kairu i u na Zapadu Bolonja, Oksford, Cambridge.

Muslimanka ovih prostora je kroz stoljeća dijelila sudbinu svoga naroda i svoje zemlje. Svi utjecaji i promjene političkog, kulturološkog i vjerskog predznaka snažno su se reflektirali i na njezinu ličnost. Tom mozaiku koji je gradio profil ovdašnje muslimake svakako treba dodati brojne osobenosti patrijarhalne zajednice i vjersku praksu ovih prostora koja je dobrahno rezultat neumoljivih lokalnih interpretacija Svete Božije Riječi koje su u jednom dugom povijesnom hodu, i to ne smijemo zaboraviti, znale i osporavati prednosti koje je ženi garantirao Zakon Božiji tako da je i u ograničenom prostoru dozvoljenog, muslimanka ovoga podneblja često nailazila na zapreke, osporavanje, nerazumijevanje. No i pored svih problema s kojima se susretala možemo kazati da ona svojom mudrošću i samo ženi svojstvenom snagom vjere i ljubavi istrajala čuvajući sve povjerene joj emanete. Ozbiljne sociološke i društvene analize su pokazale da je baš ovdašnja muslimanka, uz sve nedaće koje je živjela, bila, ustvari baštinik temeljnih vrijednosti koje su na ovim prostorima osigurale opstanak zajednice muslimana, da je ona bila čuvar vjere, porodice, dostojanstva, autentične bosanske tradicije ali i orijentalno-islamske tradicije, gledano iz današnje perspektive, temeljnih islamskih vrijednosti. Tu je njezin najveći doprinos.

Na rezultate generacijskoga nastojanja i istrajavanja naših divnih pretkinja mi smo više nego ponosni ali  ne možemo biti u potpunosti zadovoljni njihovom valorizacijom u okvirima šire zajednice.  Promjene dolaze sporo, kazat će neko, korak po korak, u nekim segmentima života naziremo ih više. Jedno je sigurno,  muslimanka, vjernica nije više na margini porodičnog i društvenoga života.

Činjenica da žene nisu ili su malo angažirane u javnom sektoru, na rukovodećim i izvršnim funkcijama u društvu, rukovodećim strukturama Islamske zajednice ovih prostora ne bi smjela biti izgovor za ignoriranje čitave lepeze ženskih potencijala koji su u jednom dugom povijesnom periodu, a to je slučaj i danas, ostali neiskorišteni i nevalorizirani. Promatrajući organizacijsku vertikalu islamske zajednice od džemata do Sabora, ne možemo poreći činjenicu da je prisustvo žene, tek sporadično.

Žene se na sasvim specifičan način odnose prema životu, angažmanu, djeci i obrazovanju. Nikad našem društvu nije trebao taj ženski doprinos u pristupu određenim pitanjima, koja su uistinu daleko više od „ženskih pitanja“. Glavni doprinos žena možda i nije u otporu  diskriminaciji  i otuđenju kojima su direktno pogođene, već u specifičnom pristupu društvenoj krizi koja se tiče svih nas.

Nakon predavanja, moderatiorica, prof. Harisa Ćukle prisutne je uputila u susjednu prostoriju Galerije Narodnog univerziteta Konjic, gdje je svečano otvorena Izložba „Trag kalema“, grupe autora: Edine Jugo, Salke Junuzovića i Elvedine Cokoja Hebib, koji su konjičanima predstavili trideset autorskh radova u kojima dominira kaligrafsko pismo u različitim tehnikama, a u jednom dijelu kombinirano sa motivima ebru umjetnosti. Moderatorica je prisutne upoznala sa biografijama izlagača. Program je nastavljen umjetničkim performansom Lamije Sokolović i Adnana Lape, a Izložbu “Trag kalema“, zvanično je otvorila doc. dr. Zehra Alispahić. Ovo je bila jedinstvena prilika da KUU “Sejfullah Konjic, kao organizator „Dana Sejfullaha ef. Prohe“, uputi zahvalnost partneru Udruženju “Kaligraf“ i iskaže posebno poštovanje prema njegovom osnivaču, najjboljem bh-a kaligrafu prof. Munibu Obradioviću, čiji je rad već odavno internacionaliziran na brojnim svjetskim bijenalima i izložbama.

U Bosanskoj sobi Narodnog univerziteta u utorak, 9.aprila 2019. godine u 19:45h, na repertoaru „Dana Sejfullaha ef Prohe“, slijedi program „Naša živa baština“, na kojem če o temi „Abdullah Bošnjak-tajna jamačnog uvjerenja“, govoriti: akademik, prof. dr. Rešid Hafizović, prof. dr. Sedad Dizdarević, dr. Amina Moker i mr. Amar Imamović.

***

[1]Prof.dr. Ismet Bušatlić, Istaknute Bošnjakinje, Tribina iz ciklusa Istaknuti Bošnjaci, Careva džamija u Sarajevu, 23. Februar 2013.(audio i video zapis)

[2]Al-Tawba, 71

[3]Ali-Imaran,195

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top