Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz zemlje > Dan bijelih traka u Sarajevu: Čitanje 102 imena prijedorskih djevojčica i dječaka

Dan bijelih traka u Sarajevu: Čitanje 102 imena prijedorskih djevojčica i dječaka

Podjelom bijelih traka i upisivanjem poruka na tablu postavljenu na Trgu djece Sarajeva obilježen je 31. maj – Dan bijelih traka u znak sjećanja na zločine nad nesrpskim stanovništvom prijedorske regije, javlja Anadolu Agency (AA).

Danas se navršavaju 24 godine otkako su srpske vlasti u Prijedoru naredile Bošnjacima i Hrvatima u tom gradu da svoje domove obilježe bijelim zastavama ili čaršafima, te da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake. Cilj je bio da se zna ko je ko i ko gdje živi. Nakon toga, došlo je do odvođenja, hapšenja, masovnih ubistava, pljačkanja imovine nebošnjaka u Prijedoru.

Danas je iz Sarajeva, kao i u godinama ranije, poručeno da se zločin u Prijedoru ne smije zaboraviti ni ponoviti.

U okviru akcije “Zajedno protiv fašizma!”, građanima Sarajeva dijeljene su bijele trake čime se simboličnoi podsjetimo na naredbu koju su izdale ratne vlasti Prijedora 31. maja 1992. godine – da “svi nesrbi u Prijedoru označe svoje kuće bijelim plahtama, a po izlasku iz kuće istaknu bijelu traku oko ruke”.

Na Trgu djece Sarajeva postavljena je i tabla na koju građani upisuju svoje poruke, koje će se poslije pokloniti nekom od muzeja u Sarajevu na trajno čuvanje.

Akciju podizanja svijesti o dešavanjima u Prijedoru 1992.–1995. godine zajednički su organizovali Udruženje žrtava i svjedoka genocida, Udruženje Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa i Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Bh. pisac i scenarista, akademik Abdulah Sidran napisao je prvu poruku: “Prijedorska bijela traka crnja je od svakog mraka”. Nakon njega svoje poruke ispisivali su građani.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, poručio je da na ovaj način žele dati podršku Prijedorčanima koji su, nažalost, doživjeli užase tokom ‘92. pa sve do ‘95. godine.

“Imali su obavezu koja je ličila na Drugi svjetski rat kada su Židovi morali nositi žute trake. U Prijedoru, a koliko imam informaciju i u nekim drugim gradovima su bili u obavezi da nose bijele trake kao neko obilježje, kako bi se mogli prepoznati i na taj način bili su izloženi ogromnim torturama. Mi na ovaj način šaljemo poruku da se zajedno pokušamo boriti protiv fašizma koji još uvijek živi na ovim prostorima, pogotovo u BiH”, istakao je Tahirović.

Naglasio je da se i danas negiraju zločini počinjeni u BiH, ne dozvoljava se roditeljima u Prijedoru da podignu spomenik za više od stotinu ubijene djece.

“To je sve nastavak fašizma”, dodao je Tahirović.

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa poručila je da se ovo udruženje danas solidariše sa majkama Prijedora.

“Najveća je nepravda čekati pravdu. Bijele trake nosimo i solidarišemo se sa majkama. Znamo šta je bol i tuga. Znamo šta znači kada vam neko ubije vaše najmilije. Zato smo danas sa majkama Prijedora, sa svim majkama u BiH i onim majkama čija su djeca morala biti zločinci”, poručila je Subašić.

Viši savjetnik u Udruženju žrtava i svjedoka genocida Elmina Kulašić iz Kozarca kod Prijedora 24. maja 1992. godine je trebala slaviti sedmi rođendan. Umjesto proslave, završila je u logoru Trnopolje. Od tada, taj datum više za nju ne predstavlja njen rođendan, jer joj je tada prekinuto djetinjstvo.

“31. maj je dan kada su putem radija naredili da se bijelim trakama obilježi nesrpsko stanovništvo, ali do 31. maja mi smo već bili u logorima. Ovaj zločin je nastao prije 31. maja i naši voljeni su tada nestali. Za mojom porodicom tragamo od 24. maja 1992. godine. Ako ništa, barem za mene, ova bijela traka predstavlja mrak koji je bio nad BiH, a prvenstveno u Prijedoru”, istakla je Kulašić.

Dodala je kako je bijela traka koju danas dijele građanima jedan od načina da se skrene pažnja na nevino ubijene i da se očuva sjećanje na njih.

“I 102 djece je ubijeno u Prijedoru, i oni danas, nažalost, još uvijek nemaju spomenik. Ako ništa, mislim da njima dugujemo spomenik i da im dugujemo da se njihova imena spominju kako se ovaj zločin više nikome ne bi ponovio”, poručila je Kulašić.

Učenici sarajevske Osnovne škole Fatima Gunić učestvovali su u performansu ispred Katedrale, gdje su poredane klupe s imenima ubijenih prijedorskih djevojčica i dječaka.

Nakon svakog pročitanog imena, po jedno dijete je ustajalo iz klupe nakon čega je učionica ostala prazna. Na ovaj način su željeli pokazati da ubijena prijedorska djeca nisu samo broj nego živa bića kojih više nema.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top