Jedino ponekad pomislim kako bih volio da sam rođen u Srebrenici i da sam bio tu od ’92 do ’95

Piše: Amela Jordamović

Priča o Damiru Peštaliću, majkama i Srebrenici, priča je o jednoj nesvakidašnjoj ljubavi. Za nas koji život vežemo za komfor i materijalno blagostanje, odluka Damir efendije Peštalića dođe kao imam u ovaj grad, nije posve shvatljiva, jer nit’ se rodio, nit’ živio u Srebrenici, nit’ ju je prije rata ikada vidio.

Te 2003. godine u Srebrenici je živjelo deset starijih bošnjačkih porodica, sve džamije bile su porušene, mladih nije bilo, u školi Petar Petrović Njegoš se izučavao isključivo srpski jezik, s povratnicima niko nije komunicirao… Tuga, strah, nemoć, beznađe rojili su se u glavama usamljenih majki, koje su na srebreničkim ulicama sretale ubice njihove djece, muževa i braće. Kažu i danas su mnogi sa spiskova učesnika genocida na slobodi.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Svi u Srebrenici pozdravljaju Damira ef. Peštalića

Biografija autora

Amela Jordamović

Amela Jordamović, rođena 1981. godine u Foči. Nakon završene jezičke gimnazije u Istanbulu, školovanje nastavila u Sarajevu. Diplomirani je turkolog. Novinarka je Radija BIR.