Dah Turske u srcu Baščaršije: Čaj od nara, šipka, cimeta, narandže, topli salep za hladne dane…

Turski čaj je neodvojiv dio turske kulture i uprkos najpoznatijem crnom napitku na svijetu- kafi, Turska ima najveću potrošnju čaja po stanovniku. Tradicija ove zemlje obiluje običajima dočekivanja i ugošćavanja, a serviranje turskog čaja u ovoj zemlji je vid ljubaznosti.

Turski čaj je vrsta crnog čaja, a uzgaja se uglavnom u turskoj provinciji Rize na obali Crnog mora.  Ovaj napitak koji dolazi sa istoka sve više zaokuplja pažnju stanovnika drugih dijelova svijeta zbog svog intenzivnog mirisa i neobičnog i jedinstvenog ukusa.

Kroz historiju turski čaj koristio se i u BiH, a posljednjih godina njegova primjena je sve više zastupljena zbog ekspanzije turske kulture. Šetajući glavnom starogradskom šetnicom, Saračima, nemoguće je zaobići kafić koji plijeni svojim vanjskim, ali i unutrašnjim izgledom koji odiše atmosferom Turske.

Prema riječima vlasnika, kafić “Ayna” osmišljen je tako da u njemu preovladava sklad turske i bosanske kulture koja je vrlo slična te da se nalazi u srcu Baščaršije.  

“Mislili smo da ovdje, u ovoj ulici nedostaje jedan kafić sa turskim i bosanskim ambijentom. Gosti su prezadovoljni, stalno dolaze i traže da fotografišu kafić”, govori vlasnik “Caffe Ayna” Recep Erdeniz pokazujući na interesantne keramičke pločice sa orijentalnim motivima.

Ono po čemu se ovaj kafić izdvaja od drugih, pored enterijera jeste i ponuda u kojoj dominira turski čaj koji je dostupan u brojim okusima. Upravo zbog različitosti ukusa, u ponudi je turski čaj sa aromom jabuke, narandže, limuna, kivija, cimeta, đumbira, nara, šipka, duda…

Ugođaj konzumiranja turskog čaja ne bi bio potpun bez posluživanja u prepoznatljivim malim čašama u obliku tulipana iscrtane motivima, servira se sa kockama šećera, a većina njegovih ljubitelja ne čeka da se ohladi. 

Ovakav način serviranja privukao je i turiste iz Kine koje smo zatekli u “Ayni”,  a koji kažu kako im se sviđa uređenje i stil kafića, a pored turskog čaja probali su i bosansku kahvu posluženu također, u tradicionalnom setu.

Budući da je zima na pomolu, pored čaja većina posjetitelja ovog kafića želi probati salep. Ovaj napitak namijenjen je isključivo hladnim danima.

I njegovo porijeklo vodi iz Turske, a upotreba se proširila sve do Njemačke i Engleske. Salepdžije su se na sarajevskim ulicama mogli sresti i prije 100 godina dok su na leđima nosili vruću vodu za salep. 

Salep je slatki, topli napitak napravljen od samljevenog korijenja divlje orhideje, a pored slatkog ukusa, salep ima i ljekovite vrijednosti. 

Za one koji nisu ljubitelji toplih napitaka rezervisani su sokovi, ali prirodni i domaći od ružinih latica, cvijeta zove ili planinske nane.

Sudeći prema broju turista i gostiju, i turska muzika u pozadini privlači ljubitelje orijentalnog stila.

Akos.bA/AA