Liderstvo i menadžment

Neostvarene želje: Za neka zatvorena vrata trebamo zahvaliti!

Od trenutka kada smo postali svjesni sebe nismo prestali moljakati, tražiti ovo ili ono, od roditelja, rodbine ili bilo koga drugoga. Ostvarenje nekih želja nismo dugo čekali, udvoljivi bi nam samo da nas se što prije riješe. Što se tiče nekih velikih želja, kako smo rasli postali smo svjesni da su to zapravo samo dječje neostvarene želje. Naime to je bilo samo naše mišljenje, jer da smo znali da ako vjeruješ da nešto možeš učiniti i postići, dat ćeš sve od sebe i to učiniti, onda bi priča išla drugačije.

Svako od nas sanja snove. Različiti su naši snovi kao što smo i mi različiti. Ponekad kada se u svojim mislima vratimo unatrag pogledamo koliko se naših snova nije ostvarilo. Zbog nekih budemo tužni, ali zbog nekih osjećamo jednu pritajenu radost, radost da su se stvari ostvarile bolje nego što smo zamišljali. Zatvorena vrata su nas zaravo natjerala da tražimo drugdje gdje smo dobili više mogućnosti i gdje smo bolje prošli.

Zato se za neka zatvorena vrata trebamo zahvaliti. Iako smo možda zbog njih prolili tone suza na koncu smo shvatili da je bolje to što nam želje nisu ispunjene. Sazreli smo, narasli smo, nadrasli smo ono što smo bili, ojačali u svakom pogledu. Nadrasli smo one male i sitne želje i shvatili da to nije ono što može ispuniti naše srce, već nas štoviše može samo gurnuti u neku prošlost i zatvoriti vrata jednoj mnogo boljoj budućnosti.

Svako od nas ima čitav niz zatvrenih vrata za koje treba biti zahvalan. Kada iz sadašnje prespektive gleda na to onda je lahko, no kada gleda iz perspektive trenutka u kojem se te želje tako intezivno osjećaju onda prolazi teška vremena. Na taj način razmišljajmo o svim našim snovima i željama, razmišljajmo da postoje mnogo bolje opcije od ovih koje su trenutno u našoj glavi, i dopustimo vremenu i životu da ono odradi svoj dio posla. Ne trebamo plakati za svaka zatvorena vrata u našem životu, jer ona nas mogu odvesti pred neka mnogo bolja vrata budućnosti. Samo malo strpljivosti i vjere!

Piše: Mario Žuvela

savjetnikuspjeha.com

 

Povezani članci

Back to top button