Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Čibučar Vehab Halilović decenijama izrađuje rukotvorine od drveta

Čibučar Vehab Halilović decenijama izrađuje rukotvorine od drveta

 Visočki kraj Goduša, između ostalog poznat je po višestoljetnoj tradiciji izrade raznih rukotvorina od drveta i izrade češljeva od goveđeg roga

Visočki kraj Goduša, između ostalog poznat je po višestoljetnoj tradiciji izrade raznih rukotvorina od drveta i izrade češljeva od goveđeg roga. Riječ je o mjestu koje je posebno po tome što mnogi stanovnici, u oko 300 domaćinstava znaju obrađivati drvo.

Čibučar Vehab Halilović, koji je ekipu Anadolu Agency (AA) dočekao u Etno sobi i radionici u Goduši izjavio je kako i dalje postoje ljudi koji se bave tim poslom, iako značajno manje nego u odnosu na period prije posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini.

Zanat obrade drveta i izradu češlja od goveđeg roga još kao dijete naučio je od starije braće i oca. Dok je još išao u osnovnu školu počeo je izrađivati rukotvorine, a nerijetko je pravio sebi i prijateljima igračke.

”U narodu je zanat poznat pod imenom čibučarstvo. Vjerovatno je razlog to što je čibuk bio nekad dominantna rukotvorina i do ove agresije uglavnom su dominirale četiri vrste rukotvorina; razne veličine i oblici čibuka, razne vrste svirala/frula, tespihi i češalj od goveđeg roga”, pojasnio je Halilović.

Kazao je kako nakon rata, dolaze mnogi stranci, bilo da je riječ o pripadnicima Stabilizacijskih snaga u Bosni i Hercegovini (SFOR) ili drugima, koji su tražili nešto novo, odnosno drugačije predmete od drveta.

”Sad se umjesto te četiri rukotvorine, pravi gotovo sve što je moguće napraviti od drveta”, rekao je Halilović koji je dodao kako izrada određenih predmeta može trajati mjesec, pa i dva.

Kazao je kako mu je teško odbiti bilo koga i da nastoji ispuniti sve zahtjeve. Ipak, najviše pravi frule, a u posljednje vrijeme i tespihe za džamije. Zna praviti i češljeve, ali se nikada tim profesionalno nije bavio, za razliku od braće.

Halilović, iako je po zanimanju mašinski tehničar i radio u autoindustriji, nikada se nije prestajao baviti rukotvorinama. Uz ljubav, dodaje, ostala je i potreba za dodatnim prihodom, jer njegova supruga nije bila zaposlena.

”Činilo mi se da je malo jedna plata, iako se nisam mogao žaliti na nju. Radio sam, praktično sam kod kuće zarađivao još jednu platu”, rekao je Halilović.

Upitan šta najviše voli izrađivati, Halilović je rekao kako su to oduvijek bile frule i da je vremenom postao prepoznatljiv po njima.

Dodao je kako je čibučarstvo zanimljivo zanimanje koje se nije izučavalo u školama i da je riječ o veoma starom zanatu koji je, kako dodaje, i nakon više stotina godina opstao.

“Većina, skoro 90 posto starih zanata, prerasli su u industriju ili su nestali. Ovo je zanat koji nije prerastao u industriju, koji se još uvijek radi kako se radio prije stotinu i više godina. Nije nestao. Obzirom da danas još uvijek ima dosta koji to radimo, nema, bar zasad, opasnosti da će nestati“, dodao je Halilović.

Svoje znanje prenosi na unuke koji pohađaju osnovnu i srednju školu i već mu pomažu u izradi određenih predmeta.

Njegovo znanje i iskustvo prepoznali su i u Turskoj, pa je Halilović u ljetnom periodu dobio poziv iz Istanbula da učestvuje na međunarodnom festivalu rukotvorina, umjetnosti i folklora i s još nekoliko zanatlija predstavlja Bosnu i Hercegovinu.

Festival nije bio takmičarskog tipa, ali je imao i prodajni karakter te ujedno bio prilika za razmjenu znanja i iskustava te sklapanja prijateljstava.

Halilović već duži niz godina sarađuje sa Zavičajnim muzejom u Visokom i Etno soba u Goduši je zapravo depadans Muzeja.

Etno soba u Goduši je napravljena u cilju kako bi posjetioci na jednom mjestu imali uvid u ove zanate i rukotvorine.

akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top