Književni kutakU Fokusu

Bosanski ćilim izvezen u knjigama Ibrahima Kajana

Osvrt na knjigu „Historija grjeha i nasilja: sekvence uklonjene historije –

Zapisi i vedute iz zemlje Dobrih Bošnjana“  Ibrahima Kajana

Kod Bošnjaka postoji, između ostalog, jedna vrlo neracionalna osobina kad je u pitanju odnos prema uspješnim i poznatim osobama kada uđu u „treću životnu dob“. Sa jedne strane „sistem“ ih najčešće prestaje tretirati kad iz njega pređu u penziju, a sa druge strane takve osobe se često povlače u svoje odaje. Jedni ne pozivaju, drugi neće da se „nameću“ i tako je cijelo društvo na gubitku a posebno mlade generacije koje žele da uče.

Jedan od najpozitivnijih primjera da godine nisu prepreka za pisanje i promociju knjiga jest mostarski književnik Ibrahim Kajan. On je u svom rodnom gradu u proljeće 2019. godine tribinom “Sjaj i bijeda domovine u djelima Ibrahima Kajana” obilježio 75 godina života i impozantnih 55 godina književnog rada.

Ibrahim Kajan rođen je 01.11.1944. godine u Mostaru. Nakon završenog školovanja u rodnom gradu, diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu, u kojem je nastanjen od 1969. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, na kojem je svojevremeno bio i dekan. Radio je u Zagrebu kao lektor, bibliotekar, urednik časopisa itd. Od 1992. glavni je urednik časopisa “Behar”, pokrenutog u KDB “Preporod” Hrvatske, čiji je osnivač i predsjednik (1991-2001).

Autor je oko 30 djela, od kojih se posebno izdvajaju: Arabija ljubavi, pjesme (Sarajevo, 1967.), Al-Sajab i kamena vaza, zapisi, pjesme, (Zagreb, 1969.), Muslimanski danak u krvi, publicistika, (1992.), Zavođenje Muslimana (Zagreb, 1992.), Bošnjak na Trgu bana Jelačića (Zagreb, 1998.), Tragom Božijih poslanika, putopis, (Tešanj 1999, Mostar, 2005.), Katarina Kosača – posljednja večera, drama, (Tešanj, 2003.), Katarina, kraljica bosanska, roman, Tragom bosanskih kraljeva, putopisi, (Tuzla, 2007.) Pogled u Bosnu – Tragom bosanskih kraljeva, (Sarajevo, 2010.), Grad velike svjetlosti. Mostarske vedute (Mostar, 2014.), Put u Blagaj, Blagajske vedute (Mostar, 2017.), Krici i šaputanja. Putopisi iz Humske zemlje, (Tuzla, 2017.), Mujaga Komadina, monografija, (Sarajevo, 2018.), Historija grijeha i nasilja: sekvenc  uklonjene povijesti – Zapisi i putopisne vedute iz Zemlje Dobrih Bošnjana, (Mostar, 2019.).

Kad historija pokaže kosti predaka o kojima nas nije učila

Pitanje revizionizma u historiji je izazov sa kojim se jako teško  nose postratne generacije Bošnjaka, ali i svih EX jugoslavena. Na sceni su suprostavljene krajnosti, a istina je po običaju u sredini.

O tom je u svojoj recenziji zadnje, ali ne posljednje Kajanove knjige vrlo slikovito piše dr. Dževad Drino: „Ko je samo marljivo učio školske lekcije u srednjoj školi, kad se zapravo posljednji put „prisilio“ spoznavati historijska gibanja od diluvijalnih vjetrova do nacionalnih sudbina (i „svog“ naroda), odjedanput se desi – „preokret“, i to u toku jednog života, „država se preokrene“, desi se čudo neviđeno: historija pokaže (u tektonskom pomjeranju interesa) kosti predaka o kojima nas nije učila, zaobišla ih je u brojnim sekvencama, sakrila ih je, ili, u poluistinama, selektivnim pristupima, pogrešno prikazala. U našem, bošnjačkom slučaju, Bogami nerijetko kao nakaze. Naravno da je i u najrecentnijim pristupima vidljiva (i golim okom) revizija bivših stvarnosti.“

Koordinatni sistem nacionalnog pamćenja Bošnjaka

Bosanskohercegovačka i bošnjačka pisana historija usljed vanjskih i unutrašnjih utjecaja u znatnoj mjeri odudara od stvarnih događaja i procesa. Iako je nakon sticanja nezavisnosti stasala nova generacija naučnika i istraživača još uvijek postoji ogromna količina prašine i iskrivljenih činjenica koje su prepreka za upoznavanje Bošnjaka sa svojim istinskim identitetom.

Knjige Ibrahima Kajana možemo uporediti sa bosanskim ćilimom kroz koji su se s koljena na koljeno prenosila duhovnost Bošnjaka, kultura i pamćenje. Izuzetnim književnim umijećem Kajan i u ovoj knjizi pravi svojevrsni koordinatni sistem identiteta Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Njegov koordinatni sistem ima onoliko osa koliko ih čitalac može osjetiti i spoznati. Ta spoznaja je najviše uslovljena čitalačkim iskustvom i duhovnim stadijem čitaoca, te spremnošću na propitivanje „činjenica koje s podrazumijevaju“.

U ovoj knjizi dominira historijski tok kroz kojeg možemo pratiti uspone i padove Bošnjačke svijesti o sebi, državi i drugima. Pored historijske dubine jasno je izražena geografska širina gdje Kajan obrađuje gotovo cijelu površinu naše domovine. Pored dubine i širine ova, kao i ranije knjige Ibrahima Kajana, pruža mogućnost publici da osjeti slobodarski duh Dobrih Bošnjana kojeg je Kulin Ban doveo do vrhunca. Ova knjiga je najbolji i najkonkretniji doprinos vraćanju kraljevskog identiteta Bošnjaka. Nakon slavne srednjovjekovne prošlosti Bosanske države autor nas kroz događaje i ličnosti vodi kroz Osmanlijski i Austro-ugarski period. Tekstovima kojima obrađuje 74 godine zajedničke južnoslavenske države šalje izuzetno jaku poruku jer je obrađena tematika iz „bliske prošlosti“ na način sa kojim se publika jako rijetko susreće. Ovaj period Kajan završava sa tekstom o pokrštavanju Bošnjaka u paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni.

U trećem dijelu Kajan se vraća u Blagaj svojim dobro poznatim likovima Kosačama i lokalitetima.

U četvrtom dijelu knjige Kajan obrađuje niz mostarskih tema, dok u zadnjem dijelu knjige naslovljenom Naše zlato i naše srebro Kajan odlazi južnije u Čapljinu i Trebinje, zapadnije u Ljubuški i istočnije u Nevesinje.

Od kako su se izborili za nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine u regionalnim, evropskim i svjetskim okvirima, Bošnjaci se stalno susreću sa iskrivljenom percepcijom koja je utemeljena na književnim djelima pojedinih autora. S obzirom da nam je diplomatija jako slaba najbolji način za afirmaciju ispravnog shvatanja historije Bosne i Balkana je upravo kroz književno-historijska ostvarenja kao što je ovo Ibrahima Kajana. Ova knjiga je dostojan borac na dva paralelna i zahtjevna fronta. Prvi front je unutarbošnjačko buđenje i upoznavanje sa vlastitim identitetom, a drugi front je ispravljanje krivo utemeljenih shvatanja i stavova o našoj historiji i kulturi kojeg su nam nametnule naše komšije, susjedi i pojedinci iz naših redova „izgubljeni“ u prostoru i vremenu.

Autor koji okuplja mlade istraživače i novinare

Kroz ovu knjigu čitaoci se mogu upoznati sa dragocjenim činjenicama satkanim književnim stilom u priče koje se lakše razumiju i bolje pamte od naučnih članaka i knjiga.  Ova knjiga ali i cjelokupni književni rad Ibrahima Kajana je koordinatni sistem za nadolazeće generacije autora i istraživača koji moraju nastaviti tamo gdje je Kajan stao u cilju borbe za potpunu afirmaciju bosanskohercegovačkog naslijeđa, kulture, identiteta bez odricanja bošnjačkih vrijednosti, sa jedne, i pretjerivanja i približavanja mitomaniji sa druge strane.

Ova Kajanova knjiga je nastajala postepeno kroz članke objavljivane u različitim dnevnim i periodičnim izdanjima. Tekstovi su objavljivani između 2012. i 2017. godine u časopisima i listovima Behar (Zagreb), Diwan (Luksemburg), Avaz (Sarajevo), a svoju pravu vrijednost i težinu dobijaju ovako objedinjeni u koricama knjige neuobičajenog naziva.

Književnost je stjecište društvenih kodova, a ova knjiga Ibrahima Kajana je možda najbolji pokazatelj te definicije.

Ono što krasi Kajana jest da oko sebe okuplja, pored saradnika iz svoje generacije, i mlade istraživače i novinare. Tako sam se neočekivano našao u društvu mr. Alena Zečevića, mladog historičara iz Kaknja i prof. dr. Dževada Drine sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici u svojstvu recezenata ove knjige. Na obostrano zadovoljstvo naše druženje se nastavilo i kroz promocije u Mostaru, Zenici, Travniku, Kaknju…

Toplo se nadamo da će publika  imati piliku družiti se sa Kajanovim esejima u formi knjige koji već mjesecima izlaze u sedmičnom magazinu Stav. Sudeći prema sadržaju i reakcijama na do sada dobjavljene dijelove književna historija i kritika će morati da revidira ustaljene narative o pojedinim ličnostima bošnjačke književno-društvene scene 20. stoljeća koji su neopravdano i neosnovano odbačeni i anatemisani.

Za Akos.ba piše: Voloder Sanadin

Povezani članci

Back to top button