Književni kutak

“Bezbremene riječi” Afana Latića

Krajem aprila iz štampe je izašla prva zbirka poezije Afana Latića u izdanju podgoričkog Obodoskog slova. Latić je profesor arapskog jezika u medresi Mehmed Fatih i vrsni prevodilac.

PREDGOVOR

Riječ nam škodi, ali nas i oslobađa, posebno onda kada je pustimo iz duše. Sa sebe skinemo teret, bukagije ovozemaljskog, koje muče svakog od nas, po prirodi manjkavi, na ovom manjkavom i prolaznom svijetu.

Zato ove riječi nisu bremenite. Naprotiv, one su nam utjeha, posebno u ovom trenutku ubrzanja vremena. Potrebe da se ima sve i sada. Čovječanstvo bez strategije i nije moglo donijeti ništa drugo, osim život sa zadovoljstvima koja kratko traju. Zato imamo instant kafe i fast fudove. Sa ritmom življenja serviraju nam se i navike, za koje poslije kažemo da smo ih mi sami kreirali.

A nismo. Samo smo pristali na to.

U svemu tome, postoje i rijetki koji na to nisu pristali, ili se bar trude da zastanu i osvrnu se iza sebe za trenutak.

Takvi su, van svake sumnje, i oni koji u ova doba pišu poeziju. Puno se piše, ali svijet nikada manje nije bio naklonjen poeziji nego danas.

Istinska poezija je smrtna opasnost po svaki establišment današnjice, koji od čovjeka traži poslušnog robota-potrošača. Poezija je u direktnom sukobu sa ovakvim poretkom, jer je poezija istovremeno pobuna.

Ona tjera čovjeka na razmišljanje, na propitivanje vlastitih i tuđih sudova, kao i pitanja zašto će mi televizor u svakoj sobi, ako niko od porodice nema vremena da gleda TV?

,,Bezbremene riječi” profesora arapskog jezika u medresi ,,Mehmed Fatih” Afana Latića su ona vrsta poezije koja je nedostajala na pjesničkoj mapi Crne Gore. Van svake sumnje, naslonjena na velikane sufijske poezije kod nas i u svijetu, ali nikako kopija istih.

Autor se oslanja na motive i stil sufijske poezije, ali se trudi da zadrži kopču sa ovim vremenom i prostorom, koje su predmet njegove opservacije.

S obzirom na ovo, autoru je bilo jako teško izboriti se sa originalnošću u svojoj poetici, jer je ona tematikom, poprilično kanonski ograničena.

Ipak, kada pročitate zbirku poezije ,,Bezbremene riječi”, shvatićete da je autor itekako u tome uspio, što ga apsolutno kvalifikuje da se nazove pjesnikom.

Na kraju, u ovoj poeziji nam pjesnik Latić, u zavijenoj formi, govori o svom pogledu na Boga. Pjesnik je dobar poznavalac islamskih znanosti, s obzirom na njegovo srednje i visoko obrazovanje. Često je imam na molitvama. Upućuje ljude i podučava ih vjeri, pa je njihova interpretacija vjere oblikovana pod Latićevim uticajem.

Za mene lično, pjesnik Latić svoj pogled na vjeru najjasnije otkriva u sljedećim stihovima:

,,Čovječe Ljubavi imaj i daj,

Posveti dušu svoju Njenoj vedrini,

Samo ljubav, jer kad si rđav,

Dušmanin čeka u svojoj nizini.’’

Jedno od Božijih imena je – ljubav. Ma koliko danas riječ ljubav zvučala otrcano, ljubav nam je važnija nego ikada, kako bi nam pomogla da izađemo iz lavirinta ličnih dilema koji niko od nas u ovom trenutku postojanja svijeta nije lišen:

,,I kad svijeća isplamti u noći

Iskra ostaje, vjeru da učvrsne,

do srži razgori…

Kan’o derviš noći

skute njene prihvati

i ne čini išta

Razumjeti te može, upamti, i gori…

I sve to čini razložno iznova”

Nada, život na onom obećanom i boljem svijetu. To je ta svijeća za koju je vjernik siguran da se nikada neće ugasiti. Ali od toga hoće li nas svjetlo obasjati tamo, zavisi od onoga šta nosimo sa ovog svijeta.

I da, ono što smatram važnim je riječ. Ono što izlazi iz nas je vapaj čovjekove duše. Posebno je taj vapaj-poezija. Kakva god ona da je i o čemu god da govori, poezija je uvijek krik. Krik protiv čovjekove nemoći da promijeni stanje stvari.

Zato nam je potrebna riječ, riječi u poeziji, svako slovo je otkucaj našeg srca, koje nam šalje znak da voli i da ga boli.

Protiv nedaća ovog prolaznog svijeta čovjek se bori tako što za svoj kratki vijek pokušava ostaviti nešto besmrtno iza sebe i pokloniti to okruženju.

Za sada, Afan Latić nam je poklonio ovu zbirku poezije. Nadam se ne i posljednju!

U Bijelom Polju, 07. 04. 2021. godine Edin Smailović

Biografija

Afan Latić je rođen u Beranama 04. 11. 1983. Osnovnu školu „Hajro Šahmanović“ je završio u Plavu, a potom upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.

Nakon srednjoškolskog obrazovanja upisuje Odsjek za orijentalnu filologiju smjer arapski jezik i književnost i turski jezik i književnost.

Po okončanju studija, vraća se u Crnu Goru gdje svoj dalji angažman nalazi kao profesor arapskog jezika u medresi „Mehmed Fatih“ u Podgorici. Bavi se prevođenjem djela sa arapskog jezika, prvenstveno djela teološke tematike, kao i pisanjem poezije i proze. Ovo mu je prva zbirka poezije.

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button