Alija Izetbegović: Državnik koji simbolizira borbu za BiH

„Moj um stalno se koleba i pita, ali moje srce je uvijek bilo i ostalo na strani vjere. Moji trenuci sreće su bili oni u kojima su se moj um i moje srce slagali.“

Alija Izetbegović, bošnjački lider, mislilac i velikan, svojim djelom nas je zadužio da ga se s dužnim poštovanjem sjećamo i spominjemo. Bio je državnik, koji nedvosmisleno simbolizira borbu Bosne i Hercegovine za opstojnost, afirmaciju bošnjačkog identiteta, borbu za demokratiju, ljudska prava i slobodu čovjeka. Nadasve bio je musliman, Bošnjak i Bosanac, i ostavio nam je u emanet da i mi sve to budemo. Njegova misija je bila izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti, cijeli svoj život je posvetio dobrobiti, napretku i prosperitetu svoga naroda. Njegova misao je za mnoge bila svjetlo, u vremenu kada se od istinskih vrijednosti pravio mrak. U mladosti se borio za  islamske ideje, a za kraj se borio za prava bošnjačkog naroda i domovine Bosne. Cijeli život Alije Izetbegovića, od najranije mladosti, obilježen je borom za ideje i ideale.

Crtice iz života

Alija Izetbegović je rođen 8. augusta 1925. godine u bosanskom gradiću Bosanskom Šamcu. Godine 1928. njegova porodica se seli u Sarajevo, gdje je Alija završio mušku realnu gimnaziju. U svojim ranim godinama posvećuje se afirmaciji prava muslimana na svoju vjeru, a već sa 16 godina pristupa organizaciji Mladi muslimani. Tokom Drugog svjetskog rata se bavio humanitarnim radom. Po završetku rata nailazi na prva veća iskušenja, tako 1946. godine biva uhapšen i osuđen na tri godine zatvora, za navodnu promociju mržnje u komunističkom društvu. Nakon odslužene kazne je završio studij prava, te je obanašao funkciju pravnog savjetnika u nekoliko bosanskih kompanija. Ispod njegovog pera 1970. godine izlazi djelo ‘Islamska deklaracija’, nevelikog obima ali velikih razmišljaja, zbog kojeg biva proglašen nacionalistom i antikomunistom. Godine 1983. komunisti ga osuđuju na 14 godina zatvora u čemu postaje politički zatvorenik. Po izricanju presude kazao je: „Bio sam musliman i to ću i ostati. Osjećao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time ću se osjećati do kraja života. Jer islam je za mene drugo ime za sve lijepo i plemenito i ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu i sobodi, jednom riječju, za sve ono za što je po mom uvjerenju bilo vrijedno živjeti.“ Tokom boravka u zatvoru, Alija je osnažio vjeru, razvio je senzibilitet za slobodu i od tada će cijeli život provesti u borbi za pravdu. Pušten je na slobodu nakon odsluženih pet godina. Zaslužan je za osnivanje Stranke demokratske akcije, a nakon izbora održanih 1990. Alija postaje prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nažalost, uslijedile su ratne godine, kao odgovor srpske strane na nezavisnost Bosne i Hercegovine, i pokušaj izgradnje Velike Srbije, a u ovim godinama Alija je bio vrhovni komandant, srčano se borio sa svojim narodom i saborcima, bio je oličenje riječi koje je napisao: „Ostani uspravan. Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda?“ Tijekom rata je bio prisiljen da donosi teške odluke, što su bila iskušenja kroz koja je hrabro prolazio, ali kao što je i sam Izetbegović kazao: „Bosnom nikada niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo učinilo.“ Krajem ’94 godine je izjavio da postajemo sve jači, a oni sve slabiji. Iduće godine dolazi do pregovora, koji rezultiraju potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Alija je bio vidno nezadovoljan i potresen, jer pregovori su se vodili u uvjetima ucjene i sa mačem nad glavom Bosne, ali u cilju prijeko potrebnog mira za svoj narod, Izetbegović potpisuje navedeni sporazum. Uslijedila je borba za reforme, a nakon desetogodišnjeg obnašanja funkcije člana Predsjedništva, iz zdravstvenih razloga se povlači sa ovog mjesta.

Očuvanje sjećanja

Smirujući svoj život, zapisao je i ovo: „Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život.“ Preselio je na ahiret 19. oktobra, prije tačno petnaest godina, a ovog kišnog i za sve teškog i tužnog dana,  njegovoj dženazi je prisustvovalo oko 150 000 ljudi. Iza sebe je ostavio tekovine domovine, i brojna, velika i bogata djela. Sjećanje na rahmetli Aliju Izetbegovića je sjećanje na naš ponos i herojsko vrijeme. Richard Holbruk je izajavio da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Predsjedniče, u to ime slijedimo tvoje riječi: „Podignimo visoko naše zastave, odbacimo strah i sumnje, umjesto toga radimo vrijedno i kako najbolje znamo, svjesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina nisu u njihovim, nego u Božijim rukama. U toj vjeri je naša sloboda, naša snaga, i ako Bog da, naša pobjeda.“

U svojoj knjizi ‘Armija Bosne i Hercegovine’ je zapisao: „Volio bih da me pamte kao čovjeka koji je narod Bosne i Hercegovine uvijek imao u srcu.“ Pamtimo i pamtit ćemo, ako Bog da.

Neka je rahmet plemenitoj i uzornoj duši prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Za Akos.ba: Rabija Arifović