Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Alija, Bošnjaci i poroci

Alija, Bošnjaci i poroci

Piše: mr. Sedad Bešlija

Deset godina je prošlo od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Pisati o životu i djelu rahmetli Alije Izetbegovića obaveza je svakog obrazovanog Bošnjaka, prije nego nekog Turčina, Arapa ili Evropljanina.

Bošnjacima muslimanima nije potrebno uvoditi prakse koje su strane njihovoj tradiciji. Tako im nisu potrebne ni biste, slike, kipovi niti mauzoleji ličnostima koji su obilježili neku od historijskih epoha važnih za narod i državu.

Za očuvanje pomena i njegovanju kulture pamćenja važnije je znati i očuvati djelo takvih ličnosti.

Kada se analizira pisano djelo rahmetli Alije nemoguće je ne zaključiti da je riječ o jednom od najvažnijih bošnjačkih islamskih mislilaca 20. stoljeća. Zaključak svakog objektivnog, nepristrasnog i dobronamjernog istraživača neminovno će ići u tom pravcu. Ta je činjenica sama po sebi dovoljna da se na svim društvenim nivoima obrati pažnja na njegov život i djelo.

Za ovu priliku izdvojit ćemo jedno pitanje iz bogate lepeze tema i radova kojima se ovaj bošnjački velikan bavio. Kako je prema svemu znao biti kritički raspoložen, u nekim aspektima je kriticizam ispoljavao i prema narodu iz kojeg je poticao i kojem je pripadao. Upravo je taj prosvjetiteljski kod u odnosu prema vlastitom narodu vrhunac u mišljenju i nit koja islamske mislioce spaja sa poslaničkom praksom prenošenja, dostavljanja riječi Objave i opomene svome narodu.

Rahmetli Alija je često znao otvoriti bolna pitanja iz sfere “narodnog” morala ukazujući na probleme svoga vremena tj. probleme i našeg i budućeg vremena. Pitanje konzumiranja alkohola i opojnih pića spada u takav set pitanja.

U djelu “Islamska deklaracija” govoreći o Zapadu koji od “pamtivijeka” teži za idealnom državom i društvom vjerujući da se do njih dolazi pomoću zakona kaže: “Zato se u Kur’anu nalazi relativno malo pravih ‘zakona’, a mnogo više ‘vjere’ i zahtjeva za praktičnim djelovanjem u skladu s ovom vjerom. Mnoštvo zakona i složenosti zakonodavstva obično je pouzdan znak da je u društvu ‘nešto truhlo’ i da treba prestati donositi zakone a početi odgajati ljude. Kada iskvarenost sredine pređe određenu granicu zakoni postaju nemoćni. Oni ili dolaze u ruke pokvarenih izvršilaca pravde ili postaju predmet otvorenog ili prikrivenog izigravanja od iskvarene sredine.” U nastavku, Alija kazuje o tome kako su vino, kocka ili vračanje bili uklonjeni jednim kur’anskim ajetom iz samo jednog razloga: jer je Bog zabranio. Čim je vjera oslabila, opijanje i praznovjerje su se vratili jednakom snagom pa čak i u kulturne sredine višeg nivoa. Dalje navodi primjer SAD-a koje su nakon 13 godina bezuspješne zakonske borbe protiv alkohola, takav zakon same ukinule. Isti slučaj se desio u i Skandinaviji. Alija zaključuje: “Ovaj i mnogi slični primjeri govore da se društva mogu popraviti samo u ime Boga i odgojem čovjeka i mi trebamo ići tim putem koji sigurno vodi do cilja.”

Alija je govorio o vjerskom i moralnom odgoju kroz porodicu, a zatim kroz sve stepene škola. “Poseban zadatak islamskog poretka je efikasna borba za eliminiranje svih oblika antiodgoja. Islam je zabranio, a islamski poredak će konkretnim mjerama onemogućiti sve oblike alkoholiziranja naroda; javnu i tajnu prostituciju; pornografiju u riječi, slici, na filmu i TV-u; kockarnice, noćne i dancing klubove i druge oblike zabave koji su nespojivi s moralnim shvaćanjem islama.”

Da rahmetli Alija nije bio smanuti idealista niti mistik odvojen od surove realnosti života te da nije bio u sukobu sa vlastitim pogledima na islam i život dokazuje, između ostalog, i pismo komandantu I Korpusa Armije RBiH od 9. septembra 1994. godine, a u vezi sa Objektom D-8 tj. popularnim “Tunelom Spasa” u Sarajevu, u kojem, između ostalog, piše: “Grad ima interes da kroz objekat ulazi maksimalna količina hrane (da se ne bi ponovio prošlogodišnji slučaj kada je kg šećera bio 30 DM ili litar ulja 20 DM.” Da bi se taj i neki drugi zahtjevi ispunili u pismu, između ostalog, stoji i sljedeće: “Zato je potrebno zabraniti unošenje alkohola jer alkohol nije hrana, a na njemu se ostvaruje nesrazmjerna zarada. Čuo sam da je u noći od 3/4. septembra kroz objekat preneseno 570 kartona viskija – dok je narod sa svojim zavežljajima čekao pred butmirskim ulazom.”

U proteklim danima bh. javnost imala je priliku pročitati izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije u kojem stoji da je BiH danas sedma zemlja po potrošnji novca za alkohol. Također, bošnjački javni “moral” danas više liči na “koktel grijeha prošlih naroda” (vidi kazivanja o prošlim narodima u Kur’anu) nego li na moralne standarde kojima je težio i o kojima je pisao bošnjački vođa i bosanskohercegovački državnik krajem 20. stoljeća.

Danas, deset godina nakon smrti Alije Izetbegovića, javnost je zatrpana brutalnom kampanjom protiv ličnosti prvog predsjednika Predsjedništva RBiH od strane određenih medija i NVO. Svima su usta “puna” lažnih i nikada izrečenih “zlatnih kašika”, dok naprimjer za Fond Bošnjaci kojeg je s 5.000.000 KM utemeljio rahmetli Alija (novac od nagrade koju je dobio za ličnost godine u islamskog svijetu) za stipendiranje bošnjačke djece i omladine gotovo da niko nije ni čuo. Ili, ako jeste, onda ne zna za ovakav historijat njegovog nastanka.

Možda ne možemo, ne umijemo ili nećemo napraviti Institut za istraživanje iz oblasti neke naučne discipline koji bi nosio naziv Alija Izetbegović?! Možda ne možemo ili nećemo pronaći minere mezara rahmetli Alije od prije nekoliko godina?! Možda ne možemo ili ne umijemo napraviti adekvatno i dostojanstveno obilježavanje neke godišnjice u vezi sa životom i djelom ovog bošnjačkog mislioca?! Možda ne možemo ili nećemo nikada sa 50.000 i više ljudi dočekati i obliježiti neki važan dan vezan za rahmetli Aliju (možda da smo to bili u stanju učiniti samo na dan njegove dženaze)?!

Međutim, mogli bismo, trebali bismo htjeti i željeti barem u svojim domovima imati sabrana pisana djela ovog bošnjačkog velikana iz 20. stoljeća te ih u okrilju svoje porodice iščitavati, iščitavati i iščitavati. Prvo mi, a zatim naši ukućani, posebno djeca.

U jednom od tih djela stoji i sljedeći zapis: “Ne možemo islamski vjerovati, a neislamski raditi, privređivati, zabavljati se i vladati. Ovo stanje nesaglasnosti stvorit će ili licemjere (oni u džamiji Boga slave, napolju ga varaju); ili ljude nesretne i pune konflikta (oni niti mogu raskinuti sa Kur’anom niti nalaze snagu boriti se za stvarnu izmjenu prilika u kojima žive); ili jednu vrstu kaluđera ili osobenjaka (oni se povlače iz svijeta jer taj svijet nije islamski); ili konačno one koji u takvoj dilemi raskidaju s islamom i prihvataju život i svijet takav kakav jeste odnosno kakvim su ga drugi napravili.”

Na kraju, osvrt ćemo zaključiti sa nekoliko riječi Stvoritelja i jednom predajom Poslanika, a.s., nad kojima je, dok je pripremao svoje plodove iz oblasti islamske misli, svojedobno bdio i rahmetli Alija:

“A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.” (A’raf, 96.)

“To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promjeni, – a Allah sve čuje i sve zna.” (Enfal, 53.)

“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni…” (Ra’d, 11.)

Od Abdullaha b. Omera, r.a., se bilježi: Prišao nam je Allahov Poslanik s.a.w.s., pa reče: “O skupino muhadžira, pet stvari, ako njima budete kušani – utječem se Allahu dž.š., od toga da vas one snađu: neće se, u nekom narodu, pojaviti javni nemoral i razvrat (fahiša), a da se među njima neće rasprostraniti kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima; neće zakidati na mjeri i vagi a da ih ne snađu sušne godine, ekonomska kriza i nepravedna zulumćarska vlast; zbog ne davanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša sa neba, a da im nije stoke nikad im kiša ne bi ni pala; neće prekršiti ugovor sa Allahom dž.š., i ugovor sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., a da im Allah dž.š., neće dati neprijatelja od drugog naroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što je u njihovim rukama; njihovi imami i vođe neće vladati Allahovom Knjigom, i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah dž.š., objavio – a da Allah dž.š., neće dati da se sami međusobom krve!” (Hadis Hasen – Sunen, Ibn Madže)

Gospodaru, podari nam mjeru u našoj vjeri i našim životima!

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top