Vijesti iz zemlje

Akcija Pomozi.ba: Tokom ramazana pomoć za 30.000 osoba

Cilj nam je da pomognemo oko 30.000 ljudi. Akcija će biti realizovana na način da će se dijeliti prehrambeni, higijenski paketi, napraviti oko 10.000 iftara, kazao je Elvir Karalić, inicijator i osnivač udruženja “Pomozi.ba”

Udruženje “Pomozi.ba”, nastalo zbog velikog broja socijalno ugroženih i brojnih ljudi koji su spremni da pomognu, tradicionalno i ovaj ramazan, pored brojnih drugih akcija, organizuje “Svi mi za 30.000 njih”.

Cilj je pomoći oko 30.000 ljudi, a akcija će biti realizovana na način da će se dijeliti prehrambeni i higijenski paketi, a planiraju donirati hranu za oko 10.000 iftara koji će biti distribuirani širom BiH kao pomoć socijalno ugroženom stanovništvu.

Svi koji nisu u mogućnosti da finansijski ili na neki drugi način pomognu socijalno ugroženim i bolesnim osobama u BiH, sada jednim lajkom na stranicu Udruženja Pomozi.ba na društvenoj mreži Facebook doniraju jedan obrok.

O aktuelnim akcijama, ali i onim koje planiraju realizovati ili su u toku, za AA je govorio Elvir Karalić, inicijator i osnivač udruženja “Pomozi.ba”. On je svoj život podredio ovoj organizaciji i ugroženim građanima u Bosni i Hercegovini.

“Ovo je već tradicionalna akcija, jer već treću godinu zaredom radimo akciju u ramazanu, a ovaj put pod nazivom ‘Svi mi za 30.000 njih’. Cilj nam je da pomognemo oko 30.000 ljudi. Akcija će biti realizovana na način da će se dijeliti prehrambeni i higijenski paketi, a planiramo napraviti oko 10.000 iftara, dakle, da se donira hrana za taj broj iftara širom BiH, kao i pomoć javnim kuhinjama”, ispričao je Karalić.

Realizujući projekat “Obrok za sve”, Pomozi.ba svaki dan obiđe 130 ljudi i isporuči im topli obrok, a plan je da se u narednih mjesec-dva taj broj poveća na 200 ljudi dnevno.

“Imamo akciju ili projekat gdje dnevno kuhamo 130 obroka, a gledat ćemo da i taj broj ljudi u ovih mjesec dana povećamo na 200. Sve u svemu, ovo je tek početak akcije i nadamo se da će odziv ljudi biti na zadovoljavajućem nivou”, naglasio je Karalić.

Pokrenuta je još jedna akcija, a u okviru nje svako ko uđe na Fecebook stranicu Udruženja Pomozi.ba lajkom će osigurati po jedan iftar.

“Prije nekoliko dana nam se javio vlasnik jedne izuzetno velike kompanije, koji je želio da ostane anoniman, a ta kompanija nama pomaže već duže vrijeme. Rekao je da će i sada pomoći, ali je želio na neki način i da motiviše i druge. S obzirom na to da znaju koliko je bitan svaki lajk na društvenoj mreži Facebook, došao je na ideju da svima da mogućnost da pomognu samo jednim klikom”, pojasnio je Karalić.

Svako ko do 5. jula lajka stranicu Pomozi.ba na Facebooku je donirao jedan obrok.

“Ovaj gospodin će donirati hranu za onoliko obroka koliko bude lajkova za cijeli ramazan. Unazad 36 sati bilo je oko 8.000 lajkova. Ovo je prvi put da možemo lajkom nahraniti nekoga. Ima i onih koji ne vjeruju u to, ali ko bi ih i krivio u kakvom vremenu živimo. Mislim da je ovo prvi put da jednim pokretom miša možemo nahraniti nekoga”, poručio je Karalić.

Rade, kako je kazao, veliki broj akcija.

“Na dnevnom nivou pomažemo oko 1.000 ljudi. Pored spomenutih obroka pomaže se oko 700 djece u 40 različitih škola u sklopu projekta ‘Užina za đaka’. Pored toga pripremamo veliku akciju pomoći svim uposlenicima Krivaje u Zavidovićima koji su u izuzetno teškoj situaciji. Također, pripremamo i veliku akciju pomoći sirijskim izbjeglicama, najvjerovatnije u Turskoj, u vidu od 80 do 100 tona kako hrane tako i higijenskih potrepština”, naglasio je Karalić.

Trenutno rade na dobijanju potrebne dokumentacije kako da se ta pomoć prebaci u Tursku.

“Dobili smo i blizu 300 dunuma zemlje na Romaniji. Ustupljena nam je na korištenje, kao i velika mehanizacija koja nam je potrebna za obradu te zemlje. Sada sijemo krompir i mrkvu, a dobili smo i tri plastenika u kojim će biti zasađen paradajz, krastavci i paprika. Na jesen očekujemo da ćemo i tu hranu dijeliti na još većem nivou, kako kroz naše aktivnosti tako i druge organizacije i javne kuhinje kojima planiramo da doniramo tu hranu”, dodao je Karalić.

Lukrecija Grossi sa osmijehom dočekuje Mirsu, kako ga naziva, koji im svakodnevno dostavlja obroke Udruženja. Vrata stana na Grbavici otvorena su, jer je vrijeme za dolazak Mirse i jednog obroka. Na krevetu i sa knjigom u ruci Lukrecija provodi svoje dane.

“Zadovoljna sam sa hranom, ukusna je i raznovrsna. Zahvalna sam svima što se brinu o meni i pomažu, jer ja nisam sposobna za bilo šta. U svemu ovisim o pomoći drugih ljudi. Invalid sam 90 posto, imam mala primanja i nemam nikoga”, ispričala je Lukrecija dok pokazuje fotografiju kćerke koja je umrla prije deset godina.

Kako je kazala, nije sposobna da kuha i jedva dođe do kupatila.

“Na jedno oko uopće ne vidim, uglavnom ležim. Srećom da pomoću naočala mogu da čitam i gledam neke emisije. Iako sam usamljena, čitanje i gledanje televizije mnogo mi znači”, istakla je Lukrecija koja je pri dolasku u penziju zamijenila stan u Brčkom za ovaj u Sarajevu, a sve zbog boljeg liječenja i termi na Ilidži.

Džemaludin Tutnjević je nepokretan od 2002. godine, kada ga je ranio njegov rođak i od tada je “prikovan” za krevet.

“Stradao sam prav-zdrav. Od tada sam nepokretan, dakle 14 godina. Nigdje ne izlazim, jer nemam uslova za to. Pragovi u kući su teški i za pokretnu osobu, a pogotovo za mene. Za ovih godina sam četiri ili pet puta otišao ljekaru i to hitna dođe. Ovdje sam 24 sata”, ispričao je Tutnjević dok leži u svom krevetu.

Obroci koje donose članovi Udruženja Pomozi.ba mu dosta pomažu.

“Svaki dan mi donesu ručak. Donesu mi vlažne maramice jer se ne mogu kupati u kupatilu”, istakao je Tutnjević koji je ostao sam nakon smrti majke prije šest godina.

Od svojih skromnih primanja, jer je stopostotni invalid prve kategorije, plaća i djevojku koja dolazi kući i četiri sata mu pomaže oko osnovnih stvari.

Hajrija Isanović živi sama u oronuloj kući. Ima minimalnu penziju na kojoj se zahvaljuje i kaže dobro je kada ima i to.

“Ovi obroci pomažu koliko pomažu. Sve je dobro što dođe. U kući je bio požar, jedva smo ostali živi. Staro je. Da mi je samo da barem ne umrem u ovakvoj kući u ovakvom stanju. To mi je želja”, istakla je Hajrija, koja živi u nesređenom dijelu kuće dok je na spratu druga porodica.

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button