Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Islamska ekonomija > Abeceda islamskog bankarstva: Mušareka – islamski model finansiranja (I)

Abeceda islamskog bankarstva: Mušareka – islamski model finansiranja (I)

Ugovor mušareka  je bio široko prihvaćen i u doba Božijeg poslanika. Po mišljenjima mnogih šerijatskih pravnika, to je ugovor koji na najbolji način reflektira šerijatska pravila. Mušarek predstavlja islamski model zajedničkog ulaganja, na način da dva ili više partnera zajednički ulažu i dijele ukupnu dobit ili gubitak koji se kroz poslovni poduhvat ostvari

 

Piše: Emina Šabeta

 

Finansijski sistem svake zemlje predstavlja veoma važan uslov za razvoj privrede te zemlje i cjelokupan njen napredak. Svrha i smisao njegovog postojanja jeste da se potrebna sredstva, kapital, usmjeri prema onim subjektima, projektima i programima, za koje se očekuje da će ih efikasno i racionalno upotrijebiti. Islamski finansijski sistem u posljedne tri decenije imao je veoma dinamičan razvoj. Iako su u samoj neposrednoj prošlosti pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, islamske finansije smatrane utopijom i  nešto što je samo predstavljalo uzaludne pokušaje, danas one zauzimaju značajno mjesto  u okviru svjetskog finansijskog sistema. Najznačajniju ulogu i doprinos finansiranju ekonomskog razvoja muslimanskih zemalja imale su islamske banke. Ovaj vid bankarstva zasniva se na osnovnom načelu: apsolutnoj zabrani primanja i davanja kamate. U islamu kamata je izričito zabranjena i zabrana dolazi iz svete knjige Kur’ana koja je objavljena od Uzvišenog Boga.

 

U modernim kapitalističkim ekonomijama kamata je jedini instrument koji se koristi kod svih tipova finansiranja. Kamata u  uzvišenoj knjizi Kur’anu definisana je pojmom Er-riba, za što su se islamski autoriteti složili da je taj pojam ekvivalent pojmu kamata u današnje vrijeme. Ta poznata karakteristika predstavlja ujedno i najvažniju razliku u odnosu na konvecinalno bankarstvo. Beskamatne banke posluju na bazi podjele profita ili pomoću drugih oblika poslovanja koji nisu u suprotnosti sa Šerijatom. Današnji savremeni islamski bankarski sistem koristi veći broj modela finansiranja koji su razvijeni u praksi islamskih banaka. U osnovi mogu se podijeliti u tri grupe:

Finansijski  instrumenti mobilizacije bankarskih resursa, modeli finansiranja i instrumenti za realizaciju neutralnih bankarskih poslova.

 

Beskamatne banke ne nude usluge duga, nego modele bazirane na dugu i kapitalu. Te modele u osnovi možemo podijeliti na: Modeli zasnovani na prodaji (murabaha, selem i istisna), najam ili lizing (idžara) i modeli na bazi partnerstva (mudareba i mušareka)

 

Osnovna pravila

 

Mušareka je riječ arapskog porijekla, a nastala je od riječi „shirkah“ što znači učestvovanje,  dijeljenje. Mušareka je termin koji se najčešće koristi u kontekstu islamskog načina finansiranja. Njegova konotacija je ograničenija od termina „shirkah“ koji se češće koristi u islamskoj pravnoj nauci (jurisprudenciji).

 

Ugovor mušareka  je bio široko prihvaćen i u doba Božijeg poslanika. Po mišljenjima mnogih šerijatskih pravnika, to je ugovor koji na najbolji način reflektira šerijatska pravila. Mušarek predstavlja islamski model zajedničkog ulaganja, na način da dva ili više partnera zajednički ulažu i dijele ukupnu dobit ili gubitak koji se kroz poslovni poduhvat ostvari.

Poslovno udruživanje propisano je i dozvoljeno Allahovom knjigom, pa tako u Kur’anu časnom Allah Uzvišeni kaže:

„………onda zajednički učestvuju u – trećini….“ (En-nisa 12)

„…… mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koi vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo…….“ (Sad 24)

 

Mušareka kao ugovor o partnerstvu dvije ili više strana s ciljem ostvarenja profita na bazi podjele rizika u budućem projektu, ima dalekosežne posljedice na proizvodnju i raspodjelu dobara u društvu.

 

Kamata kao naknada po osnovu zajma podrazumjeva unaprijed određenu fiksnu stopu prihoda koju će dobiti zajamodavac bez obzira da li zajamoprimac ostvario profit ili pretrpio gubitak, dok mušareka ne predviđa fiksnu niti zagarantovanu stopu prihoda. Umjesto toga, u mušareki, prihod je zasnovan na stvarnoj dobiti zarađenoj u joint venture. Kod finansiranja zasnovanog na kamati, finansijer ne može izgubiti, finansijer u mušareki može izgubiti ukoliko poduhvat ne proizvede pozitivan rezultat.

 

Mušareka je ugovor vrlo sličana konvencionalnom ugovoru o partnerstvu, gdje se profit distribuira među partnerima u skladu sa njihovim doprinosima u kapitalu. U slučaju gubitka, maksimalni gubitak svakog partnera je ograničen na njegov uloženi iznos.

 

Zaključivanje ugovora

 

Mušareka je uspostavljeni odnos između stranaka kroz uzajamni ugovor. Kod sklapanja mušareka ugovora potreban je pristanak stranaka bez ikakvih prinuda, prevare ili netačnog iznošenja i identifikacije. Mušareka ugovor se može zaključiti sporazumno između strana zasnovano na ponudi i prihvatanju. Ugovor o partnerstvu treba biti dokumentovan i oficijelno registrovan. Ciljevi partnerstva treba da budu jasno objašnjeni u dokumentu o partnerstvu ili aktima udruženja kompanije. Dozvoljeno je za instituciju/subjekt da ulazi u partnerstvo sa nemuslimanima ili konvencionalnim bankama i obavljaju poslove prihvatljive sa stanovništa Šerijata, osim, ako je evidentno da fondovi i sredstva ovih strana potiču iz nedozvoljenih izvora. Partner u bilo koje vrijeme može vršiti izmjenu ili dopune uslova iz ugovora. Mogu praviti izmjene u odnosu na podjelu profita, uzimajući u obzir da se bilo koji gubitak dijeli proporcionalnom ulaganju.

 

Uslovi za valjanost

 

Da bi ugovor bio valjan, on pored pravne sposobnosti i slobodnog pristanka strana u ugovoru mora ispuniti i slijedeće uslove.

Udjeli partnera u investiciji i dobiti moraju biti dogovoreni u vrijeme potpisivanja ugovora.

Udio svakog partnera u dobiti mora biti izražen u procentima u odnosu na stvarnu dobit koju biznis donese, a ne u odnosu na kapital koji je dotični partner uložio. Ne mogu se utvrditi fiksni iznosi koji će bilo koja strana u određenom poslu na kraju primiti.

U slučaju gubitka – svi muslimanski pravnici se slažu da će svi partneri snositi gubitak tačno u  omjeru svog uloga. Dakle, gubitak tereti inicijalno uložena sredstva partnera, koja se po njegovom odbitku vraćaju svakom od njih. Svaki od partnera ima pravo učestvovati u upravljanju projektom, ali mogu ovlastiti i jednu osobu koja će zastupati interes svih partnera. Dopušteno je da uloženi kapital bude u robi, uz određene uslove. U slučaju takvog ulaganja, neobhodno je izvršiti procjenu tržišne vrijednosti dobara koja se ulažu, i na osnovu toga utvrditi visinu udjela partnera u investiciji.

 

Sličnosti i razlike

 

Ako mušareka partnerstvo kompariramo sa konvencionalnim modernim korporacijama, kao što su korporacije sa zajedničkim ulaganjima, evidentno je da se njihov finansijski položaj i obaveze, dovode u vezu sa obimom dionica kompanije i njenom pravnom aspektu, a ne sa pravnim aspektom njihovih dioničara kao što je slučaj kod mušareka partnerstva. Kod mušareka ugovora svaki partner djeluje kao glavni partner s jedne strane, i djeluje za dobrobit partnerstva  s druge strane, kao agent za ostale partnere.

 

Joint venture (zajedničko ulaganje) u konvecionalnom sistemu najčešće osnivaju već postojeća pravna lica, kompanije, radi iskorištavanje komplementarnih sposobnosti i resursa između subjekata odnosno kompanija koje se udružuju. Dakle, one pored svog već postojećeg biznisa ulaze u novi poslovni poduhvat. Formiraju novi entitet u koji ulažu kapital, učestvuju u upravljanju i raspodjeli dobiti ili snose gubitak.

 

Ulaganje kapitala, učestvovanje u upravljanju i raspodjeli dobiti, snošenje eventualno nastalog gubitka, sve su odlike kako mušareke tako i konvecionalnog joint venture  partnerstva.

Međutim, neki od razloga za formiranja mušareke se razlikuju od razloga formiranja konvecionalnog joint venture. Mušareka kao oblik partnerstva, zapravo je udruživanje finansijskih sredstava kako pravnih, tako i fizičkih lica. Cilj mušareke, je koristiti način i put dolaska do stvaranja nove vrijednosti kroz kombinaciju rada i novca, i tako izbjeći ostvarenje dobiti putem kamate. Termin se najčešće koristi u kontekstu islamskih finansijskih institucija, koje rade na beskamatnom principu.

 

Mušareku koriste islamske banke iz razloga da bi ostvarile dobit u skladu sa svojim principima poslovanja, nekoristeći kamatu. Najčešće primjenjuju umanjujuću mušareku, kao oblik joint venture, nepoznat u konvencionalnom sistemu.

 

Razlozi za formiranje kovencionalnog joint venture su: izgradnja snage preduzeća, širenje troškova i rizika, pristup novim tehnologijama i klijentima, pristup novim i inovativnim menadžerskim praksama, sinergija, transfer tehnologije, diverzifikacija, i sl.Čest razlog ulaska jedne kompanije u joint venture sa drugom jeste preuzimanje aktivne uloge u kompaniji primatelja kroz članstvo u odborima direktora.

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top