U Fokusu

Abdussamed Bušatlić: Mjesec ramazan je za one koji teže visinama

Ako te robovi Moji upitaju za Mene, reci im da sam Ja blizu

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, na nebrojenim blagodatima koje nam je podario. Hvala Allahu na blagodati života i Upute koju je objavio preko Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bez koje bi život bio tmina nad tminama i patnja neprekidna. 
Uzvišeni Allah, Koji posjeduje svojstva savršenstva, upotpunio je ovu vjeru i učinio da srca čeznu za istinskom vjerom i da je prihvataju. Njeni dokazi su takvi da ih razum ne može pobiti, da ih srce ne može odbiti niti im može odoljeti. 

Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, njegove časne i čestite ashabe i sve one koji njegov sunnet slijede do Sudnjega dana.

Nalazimo se u mubarek mjesecu ramazanu, a ramazan je mjesec kojeg je Allah odabrao nad drugim mjesecima i drugim vremenima. 
Zato razmislimo o pozivu Gospodara svjetova upućenom vjernicima: 

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili. (El-Bekara, 183.) 

Dakle, u ovom ajetu nam se otkriva svrha i mudrost naređivanja posta, a to je postizanje stepena bogobojaznosti. Bogobojaznost znači da čovjek pripremi zaštitu i zastor između sebe i Allahove srdžbe i to izvršavanjem naredbi, a ostavljanjem zabrana. Krajnji cilj bogobojaznosti je zaštita od džehennemske vatre iznad koje će svako od nas preći kada budemo prelazili preko Sirat ćuprije. Zato je Alija oporučo svom prijatelju, sljedeće: ”Preporučujem ti da se Allaha bojiš sa Kojim se moraš sresti, On je jedini vladar dunjaluka i Ahireta.”
Bogobojaznost je djelo srca koje se kasnije odražava na ostale organe i cjelokupno ponašanje. 

Šejtan ne želi da naše srce bude smireno, čisto, postojano, zato konstantno šalje vojske, svoju konjicu i pješadiju, da osvoje to utvrđenje vjere i imana, i da ugase svjetlo vjere i ispune ga tminom zablude i grijeha.

Govoreći o vjerničkom srcu, Ibnul-Dževzi, rekao je: ”Srce je poput dvorca koji je ograđen jakim zidinama, a na zidovima se nalaze vrata ili kapije koje imaju otvore. Pored njega postoji zidina ili utvrda, koja je nastamba šejtana i strasti. Rat između dvorca i onih koji ga nastanjuju i brane i te zidine, konstantan je. Šejtani stalno kruže oko dvorca, ne bi li uhvatili stražare nemarne, zato straža mora biti uvijek budna, mora dobro poznavati dvorac, sve kapije i prolaze koje je zadužena čuvati, i da ni jednog trena ne izgubi iz vida svoj zadatak, jer šejtan je uvijek budan i motri svaku priliku.” 
Ramazan je prilika da zatvorimo prolaze šejtanu, da naše srce, naš dvorac još više učvrstimo i učinimo sigurnim. Tim prije što šejtani ne mogu djelovati u ovom mjescu. Do nas je hoćemo li im pružiti priliku ili ćemo ih, u ovom mubareć vremenu, potući do nogu. 
Post koji je spomenut u ajetu je veličanstven ibadet kojim se čovjek, za trenutak, oslobađa zemnog praha od kojeg je stvoren, i kojem najčešće robuje prepuštajući uzde svojim strastima, a kada posti, onda izgleda kao da je on vladar nad zemljom od koje je stvoren. 
Postač doživljava takvo uznesenje, kako je to lucidno zaključio imam Gazali, da je njegovo tijelo na zemlji, ali je srce vezano za Allahov Arš na nebesima. 
Stoga, nećemo pogriješiti ako kažemo da ramazan i ramazanski post kao ibadet imaju čudotvornu moć. Jedno od čudesa ramazana je i to da kada bi se svi filozofi i mudraci svijeta sakupili i uložili maksimum truda i potrošili gomile imetka da sakupe milijardu i pol ljudi na planeti Zemlji da ostave strasti i da se odreknu dunjalučkih užitaka, da se posvete dušama, samo jedan dan, ne bi to mogli. 

Koliko uistinu iskreni post kao ibadet pozitivno djeluje na čovjeka, prije svega u duhovnom, moralnom, vjerskom smislu, i koliko mu dobra donosi, svjedoči i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko isposti ramazan čvrsto vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.” (Mutefekun alejhi) Da imaš grijeha kolik’ najveća brda i planine, ako postiš ramazan onako kako je Allah propisao, da to bude post pokornosti, a ne gubljenja vremena, post ibadeta a ne adeta, post bogobojaznosti a ne gladovanja, svi prošli grijesi ti se opraštaju.

Čudesna moć dove

Večeras ćemo govoriti o jednom ibadetu koji bi, zajedno sa postom i učenjem Kur’ana, morao biti jedan od temeljnih ibadeta sa kojim ćemo ispuniti naš ramazan. Taj ibadet je dova. 
Dova je čudesna veza između čovjeka i njegovog Gospodara, kojom se ostvaruju želje i nadanja, popravlja stanje, smiruju duše, postiže željeni cilj i čovjek spoznaje veličinu blagodati koje mu Allah daruje. 
Dova ima izuzetnu ulogu u životu vjernika. Ramazan je upravo najveća prilika da se Allahu približimo putem mnoštva ibadeta i dobrih djela, među kojima bi dova trebala biti na prvom mjestu. Jer, u ramazanu postoje trenuci kada se dova ne odbija, i stoga dove u ramazanu trebaju biti česte. 
Možda se u tome krije tajna završavanja ajeta o postu upravo ajetom o dovi. 
وإذا سألك عبادي عني فإني قريب أجيب دعوة الداع إذا دعان فليستجيبوا لي وليؤمنوا بي لعلهم يرشدون
”A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu.” (El-Bekara, 186.) 
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nema ništa bolje i plemenitije kod Allaha od dove.” (Tirmizi, Ibn Madže, Hakim) 
”Ko ne traži od Allaha, On se rasrdi na njega.” (Trimiz) 
Od Selmana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Sudbinu ne može odbiti ništa osim dove niti život produžiti osim dobročinstvo.” (Tirmizi i Hakim)

Allah je Milostivi, Svemilosni, – voli Svoje robove, voli da im uslišava dove. Molio Ga je Musa, a.s., pa je učinio da mu iz kamena voda poteče, molio Ga je u dovi Ibrahim, a.s., pa mu je vatru učino hladnom, molio Ga je Muhammed, a.s., pa mu je poslao u pomoć 3.000 meleka sa nebesa protiv njegovih neprijatelja, molio Ga je Ejjub, a.s., pa ga je Allah izliječio i vratio mu zdravlje, ljepotu i duplo veće bogatstvo od onoga koje je imao prije nego je osiromašio. 
Ono što posebno moramo imati na umu jeste da je dova ibadet, svejedno bila uslišana ili ne bila. 
وقال ربكم ادعوني أستجب لكم 
”Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odzavati.”’ (El-Mu’min, 60.) 
Dakle, tvoje je da izvršiš naredbu, da uputiš dovu, a Allahovo je da usliša dovu. Nemoj se ti brinut za ono što dolazi poslije dove, brini se za dovu, za djelo, za ono što ti je naređeno. 
U dovi treba tražiti sve ono što čovjeku koristi na dunjaluku i ahiretu i sve ono što će otkloniti štetu od njega. 
U hadisu dolazi: ”Neće niko doviti a da mu Allah neće dati jedno od troje: ‘Ili će mu dova biti uslišana na dunjaluku, ili će odbiti od njega neko zlo posredstvom dove, ili će mu odgoditi uslišavanje do Sudnjega dana, pa će mu zbog te dove povećati dobra djela i sevabe.”’

Ne požuruj sa uslišavanjem dove
Brate i sestro, znaj da kada upućuješ dovu Allahu ti tada komuniciraš direktno sa Allahom, sa Svemogućim Stvoriteljem, sa Onim koji stvara i rastvara, čije riznice se nikada neće isprazniti i budi ubijeđen da će ti Allah uslišati dovu, samo ne požuruj sa uslišavanjem. 
Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Neprestano će se dova primati osim ako čovjek u dovi ne traži ono što je grijeh ili kidanje rodbinske veze, sve dok čovjek ne požuruje.” Upitali su: ”A šta znači požurivanje, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: ”Kada čovjek kaže: ‘Dovio sam i dovio, ali mi dova nije uslišana.’ I onda se razočara i ostavi dovu.” 
Govoreći o onome ko upućuje dove, ali osjeća da mu dove nisu uslišane, Ibnul-Kajjim, veli: ”Njegov primjer je kao primjer djeteta koje je napravilo neki problem u kući, pa se majka na njega naljutila i istjerala ga iz kuće. Dijete je stalno kucalo i lupalo u vrata da mu majka otvori. Dozivalo je majku, a ona mu se nije odazivala. I gdje je izlaz? Nije izlaz da odeš od kuće, da napustiš majku, da je zaboraviš. Ne! To je propast. 
Izlaz je u tome da ustraješ da je dozivaš, da zaplačeš od tuge što te izbacila iz kuće, da ustraješ u kucanju na ta vrata iza kojih je tvoja majka čije srce se slama dok sluša tvoj glas koji je ponizno doziva i moli. A mi znamo”, veli Ibnul-Kajjim, ”da je Allah milostiviji prema Svome robu nego majka prema svome djetetu.”

O Allahovoj neizmjernoj milosti svjedoči i sljedeći primjer.

Naime, Ibn Ebi Dunya bilježi predaju u kojoj dolazi da je u vrijeme Musa, a.s., bio jedan čovjek koji ga je mnogo vrijeđao, u laž utjerivao, psovao njega i njegovu poslanicu, psovao Allaha itd. Musa, a.s., požalio se Allahu, rekavši: ”Gospodaru, ovaj čovjek me uznemirava, vrijeđa, psuje mene kao Tvog poslanika, psuje i vrijeđa Tvoju uzvišenost, kazni ga!” Allah mu je objavio: ”O Musa, Ja tebi prepuštam kažnjavanje tog čovjeka. Kazni ga kako želiš, Ja ću ti to omogućiti.” Kada je Musa, a.s., izašao na ulicu sreo ga je onaj čovjek i ponovo je počeo psovati Allaha, Musaa, a.s., njegovu poslanicu i vjeru, a onda je Musa, a.s., rekao: ”Zemljo, progutaj ga!” Zemlja se otvorila i on je propao do koljena u zemlju, pa je onda povikao: ”O Musa, kajem se, oprosti mi, neću više nikada!” Međutim, Musa, a.s., se nije osvrtao na njegove vapaje već je ponovo rekao: ”Zemljo, progutaj ga!” I onda je propao u zemlju do grla, pa je zavapio: ”O Musa, spasi me, molim te, neću te više vrijeđati, smiluj se!” No, i pored toga, Musa, a.s., je i treći put rekao: ”Zemljo, progutaj ga!” I onda je čovjek potpuno propao u zemlju i zemlja se zatvorila iznad njega. Tada je Allah objavio Musau, a.s.: ”O Musa, kakva je to tvrdoća srca? Tako mi Moje Uzvišenosti i veličine, da je Mene tako zamolio, Ja bih ga spasio.”

Ubjeđenost u uslišavanje dove

Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Kada tražite od Allaha, o ljudi, tražite i dovite kada ste ubijeđeni da će vam dova biti uslišana. Jer, Allah ne uslišava dovu onoga koji samo formalno moli.” (Ahmed) 
Braćo i sestre, na početku našeg druženja hafiz je proučio ajete iz sure Merjem koji govore i Zekerijjau, a.s. Odabrali smo upravo te ajete za večeras, jer se u njima govori o dovi jednog Allahovog poslanika. O čemu se radi? Zekerijja, a.s., je imao sto godina, a njegova žena devedeset i inače je bila nerotkinja, a to znači da je imala i dvadeset godina nije mogla rađati. Ali je Zekerijja, a.s., i pored toga stalno molio Allaha, otkako se oženio, da mu podari čestito potomstvo, i nije se razočarao niti posustao, ni u tridesetoj, ni u pedesetoj, ni u osamdesetoj, ni u stotoj, niti je izgubio nadu. 
Ostario, kosti oronule, osijedio, žena mu nerotkinja i stara, a on u dovi traži, ni manje ni više, nego dijete, želi potomka. I Allah mu je uslišao dovu i njegova stara žena, nerotkinja, rodila mu je sina Jahjaa, a.s.

ولله الأسماء الحسنى فادعوه بها

Allah, s.v.t., objavio je: ”Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.” (El-A’raf, 180.) 
(Ja Gafur – oprosti mi!; Ja Sittir – pokri moje sramote; Ja Šafi’ – izliječi me, Ja Ganijj – podari mi iz Svoga obilja, učini me bogatim; itd.)
U vjerodostojnom hadisu dolazi: ”Neće se čovjek utjecati Allahu od vatre u toku dana sedam puta, a da se Džehennem ne obrati Allahu, riječima: ”Gospodaru, taj i taj tvoj rob traži da ga spasiš od vatre, pa ga spasi.” I neće čovjek tražiti od Allaha Džennet sedam puta u toku dana, a da se Džennet ne obrati Allahu, riječima: ”Gospodaru, taj i taj Tvoj rob traži od Tebe Džennet, pa uvedi ga u Džennet.” (Silsila sahiha) 
Upućujmo dove Allahu i veličajmo Ga, jer oni koji ne upućuju dove i koji ne spominju Allahu, spadaju među one za koje Allah kaže: 
نسوا الله فنسيهم
”Zaboravili su Allaha, pa je i On njih zaboravio.” (Et-Tevba, 67.) 
A teško onome koga Allah zaboravi, on nikakav rahatluk neće osjetiti u životu na dunjaluku a još manje na Ahiretu. 
Nego budimo od onih za koje je Allah rekao: 
فاذكروني أذكركم 
”Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti.” (El-Bekara, 152.) I zapamtimo da se dove u ramazanu općenito ne odbijaju, posebno dova onoga kome je nepravda učinjena, dova roditelja za djecu, dova djece za roditelje itd. Vrijem iftara i vrijeme do sehura iskoristimo za iskrene dove i ubrzo ćemo osjetiti čudesnu moć dove, inšaAllah. 
Vjernici teže visinama 
Mjesec ramazan je za one koji teže visinama, za one koji imaju uzvišene težnje i ambicije, koji nikada nisu zadovoljni sa sobom, koji žele da se s drugima natječu u dobru i da budu pobjednici, ne zbog pohvale od ljudi, niti dunjalučke slave i nagrade, već isključivo zbog Allahovog zadovoljstva. 
Islamsko pravilo je jasno i jednostavno: Ko ima ambicije i uzvišene težnje, on će inšallah postići svoj cilj, a kome to fali, on neće ni uspjeti. 
Čak i kad je riječ o ahiretskoj nagradi, Poslanik, s.a.v.s., uči nas da tražimo najveću nagradu: ”Kada tražite od Allaha, tražite Džennet Firdevs, jer je to najuzvišeniji Džennet.”

Od spavanja, lijenosti i pasivnosti nema ništa osim kajanje, koje opet ništa ne znači i ništa ne pomaže. 
Zamisli da ti je ovo prvi ramazan kojeg postiš, prva sadaka, prva dobra djela koja činiš u ime Allaha, prva sedžda i sl., pa nastoj da taj kapital povećaš do kraja ramazana i dok kraja života. I zamisli, također, da ti je ovo posljednji ramazan na dunjaluku, da više nećeš imati prilike da postiš i činiš dobra djela u ramazanu, pa ga onda svojski iskoristi. 
Najsretniji čovjek na svijetu je onaj kome je Allah otvorio vrata dobra, i olakšao mu činjenje dobrih djela i put do Dženneta, a najnesretniji čovjek na svijetu je onaj ko sazna i spozna dobro i ostavi ga.

Koliko je pod zemljom onih koji bi dali sav dunjaluk da samo jednu sedždu i jednu dovu upute u ramazanu, da samo jedan dan i noć ramazana provedu u ibadetu i pokornosti Allahu, ali zalud su njihove želje, nema povratka na dunjaluk. Da stanovnici kaburova mogu izaći, rekli bi nam – ne propustite ni sekunde, a kamo li minutu ili cijeli dan, ili cijeli ramazan, – iskoristite svaki djelić sekunde, u pokornosti Allahu, kroz ibadet i mnoga dobra djela koja se storostruko nagrađuju u ovom mjesecu. 

Stoga, učinimo svaki dan u ramazanu barem jedno od sljedećih djela, mimo farzova i obaveznih poslova i ibadeta: 
– uputi dovu Allahu u tišini noći,
– pokloni, makar i nešto skromno, svojim roditeljima,
– obiđi rođaka kojeg nisi obišao i vidio mjesecima,
– oprosti onome ko te je uvrijedio i naljutio,
– iskreno posavjetuj griješnika, ali nasamo,
– nasmij se jetimu ako ga sretneš i pomiluj ga po glavi,
– udijeli sadaku a da niko ne zna za to,
– prouči svaki dan barem deset stranica Kur’ana, a ako ne znaš uopće učiti Kur’an, barem listaj njegove stranice. Sa svakom proučenom i otvorenom stranom Kur’ana, zatvara se stranica tuge, nestaju tmine tuge sa svjetlom kur’anskog sunca.
– klanjaj barem dva rekata duha-namaza.

Dova
Gospodaru naš, molimo Te da nas učvrstiš na putu islama i da povećaš našu bratsku ljubav i ujediniš muslimanski saff! Gospodaru naš, molimo Te da nas učiniš od sretnika koji će lahko položiti ispit kada se nađemo pred Tobom na Sudnjem danu! Uputi nas i našu djecu, njihov i naš trud nemoj ostaviti nenagrađenim! 
Gospodaru naš, mi ne možemo trpiti vatru, pa nas spasi od nje! Naše duše žude za Džennetom, pa nas Svojom milošću uvedi u Džennet! Ja Rabbena, omogući nam da ovaj mubarek ramazan provedemo u ibadetu i podari nam sva dobra i berićet koji ramazan u sebi nosi! Učini da ga zajedno sa našim porodicama i ostalim muslimanima ispostimo u zdravlju i rahatluku i da Bajram dočekamo čisti od grijeha kao na dan kada smo rođeni! Naša posljednja dova je: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!” 

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button