Dobre namjere ne čine zabranjeno prihvatljivim: Ima li etike u vašem poslovanju?
Postoje mnogi slučajevi gdje su top menadžeri ili članovi upravnih odbora dozvolili da se implementiraju nečasne strategije, nisu obraćali pažnju na neetično ponašanje ili su jednostavno potkradali svoju kompaniju. U ovom trenutku sudovi dosuđuju zaslužene zatvorske kazne mnogima od ovih prevaranata. Ironija je da su neke od ovih kompanija podučavale druge kompanije o etici, a da same nisu u praksi provodile ono što su propovijedale.
Strategija vaše organizacije nije etična u potpunosti ukoliko ne može proći i puno dublji i zahtjevniji moralni test kojeg pred vas postavlja islamski etički sistem. U islamskoj organizaciji su ključni donosioci odluka u potpunosti odgovorni za postupke organizacije i ne mogu se sakriti iza pravnih smicalica o zajedničkoj odgovornosti. Ipak, nisu dovoljne samo dobre namjere, jer one same po sebi , ne mogu neetički postupak učiniti etičkim. Dobre namjere ne čine zabranjeno prihvatljivim.
Islam ne dozvoljava činjenje nedozvoljenih djela u svrhu ostvarenja dobrog cilja.
U tradicionalnoj literaturi o etici se zahtjevi svih stakehodera, odnosno zaposlenih, menadžmenta, vlasnika/finansijera, kupaca, dobavljača i zajednice, razmatraju kao da su ravnopravni. Islam, međutim, priznaje činjenicu da vlasnici imaju pravo da zarađuju profit, ali ne na račun ostalih interesnih grupa. Vlasnici/finansijeri i zaposleni, uključujući i menadžment, čine grupu koja ima prvi red prioriteta, drugu grupu čine dobavljači i kupci, dok narednu grupu čine sve vanjske stranke.
Stav islama je da naglašavanjem moralne dimenzije u poslu možemo prije zaštititi sistem slobodnog tržišta, nego mu naštetiti. Kroz islamski moralan biznis nastojati ostvariti svoje ekonomske ciljeve, ali nikako na teret svojih moralnih obaveza prema društvu ili drugima na koje djeluju postupci kompanije. Vođa organizacije treba se pobrinuti da strategija bude uravnotežena i da svakome osigura ono što mu pripada.
Maksimizacija profita, u obliku kako se o njoj govori, fokusira se samo na jednu grupu stakeholdera, na vlasnike ili dioničare. Iako se zalaže protiv kontrole cijena, islam se zalaže za pravičnu zaradu, ali ne na štetu kupaca, kao što bi bilo skrivanje greške na proizvodima i sl.
Dodjeljivanje odgovornosti za neetično strateško djelovanje je teško za svaku organizaciju iz dva razloga. Prvi razlog je taj što je stanje u današnjem računovodstvu u pogledu finansijskih prevara takvo da je teško ustanoviti činjenice, a lahko sakriti sumnjive radnje, što jasno potvrđuju primjeri iz našeg okruženja. Drugi razlog je činjenica da uzroci nekog događaja mogu biti višestruki. Da li je nedostatak etičnog ponašanja direktora rezultat pohlepe?
Teorija o karakteru korporacije razmatra ideju dodjeljivanja odgovornosti. Prema ovoj teoriji, organizacija je kriva ukoliko usvoji ilegalnu politiku koju zatim neko od njenih posrednika odobri ili izvrši. Sredstva kao što su standardne operativne procedure, donošenje odluka, važni su jer njihovo postojanje djeluje na karakter korporacije preko kojeg se promovišu etička li neetička ponašanja. Umjesto pokušaja da uspostavi korporativnu odgovornost, islam odbija ideju da kompanije imaju kolektivnu svijest pomoću koje se izbjegava individualna odgovornost. Više se pokušava fokusirati na donosioce odluka i naglasiti da pojedinac svoje akcije ne može opravdati pritiskom posla ili činjenicom da se svi ostali ponašaju neetički. Svaki je čovjek odgovoran za svoja djela.
Drugim riječima, islamski etički sistem zahtijeva od vas, vaših podređenih i zaposlenih u organizaciji da budete pravedni, dostojni povjerenja i dobronamjerni, da nastojite postići savršenstvo i da preuzimate odgovornost za svoje postupke. Čineći sve to sa dobrom namjerom, implementirate strategiju koja će vam osigurati uspjeh.
‘Trebaju nam prave vođe, ljudi najvišeg integriteta, posvećeni izgradnji trajnih organizacija. Trebamo vođe koji imaju duboko razvijen osjećaj za svrhu i koji su odani svojim temeljnim vrijednostima. Trebamo vođe koji imaju hrabrosti da izgrade kompanije koje će zadovoljiti potrebe svih svojih stakeholdera i koji će prepoznati važnost svog služenja zajednici.’ (Bill George)
Izvor: Rafik Issa Beekun, „Strategic Planning and Implementation for Islamic Organizations“
Za Akos.ba piše: Mubera Čengić
