Najveće tajne posta: Kako ih možemo spoznati?

Povodom mubarek mjeseca: TAJNE POSTA

 Piše: dr. Jusuf Kardavi

Na zvaničnom web-portalu istaknutog islamskog učenjaka i pisca, šejha Jusufa el-Karadavija, Allah ga sačuvao, postavljeno je sljedeće pitanje: “Koje su najveće tajne posta i kako ih možemo spoznati?”

Uvaženi šejh El-Karadavi je, u vezi s navedenim pitanjem, dao sljedeći odgovor:

Hvala pripada Allahu, blagoslov i spas Poslaniku Allahovu, porodici njegovoj i ashabima i onima koji njega slijede do Posljednjeg dana.

Mi ne možemo dokučiti tajne posta dok ne dokučimo tajnu čovjeka i spoznamo šta je to, zapravo, čovjek i šta je njegova prava bit? Da li je čovjek samo ovo ispravljeno tijelo i stojeća struktura? Da li je on samo sastav ćelija, organa, krvi, mesa, kostiju i živaca? Ako je čovjek samo to, kako li je onda on jadan i bezvrijedan!!

Naravno, čovjek nije samo ova čulna struktura, već je on nebeski duh (rūhun semāvijj) koji obitava u ovom zemaljskom tijelu i tajna Najvišeg nebeskog svijeta (el-meleu-l-e’alā)  u koricama od blata. Bit čovjeka je ta božanska supstancija (latīfe rabbānijje) i duhovni dragulj (dževhere rūhijje) koje je Svevišnji Allah položio u njemu, sa kojim on razumjeva i razmišlja, osjeća i kuša, upravlja Zemljom i promatra Carstvo nebesko. Zbog toga je Svevišnji Allah naredio melekima da se poklone Ademu, alejhisselam, ne zbog blata ustajalog i gline zamiješene: “I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: ‘Stvoriću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam život u nj udahnem, vi mu se poklonite!” (Sura Sād, 71-72)

Eto, to je čovjek, nebeski duh i zemaljsko tijelo. Tijelo je kuća, a domaćin i stanar je duša. Tijelo je jahalica, a duša je jahač i putnik. Kuća nije stvorena radi sebe, niti jahalica za svoje dobro, već je kuća radi dobrobit stanara, a jahalica radi koristi jahača. Kako li su samo čudni ovi ljudi koji su zanemarili sebe a posvetili se svojim kućama i od sebe napravili sluge svojim jahalicama dok zapostavljaju svoje duše i robuju svojim tijelima?! Rade samo za tijelo, ažurni su u zadovoljavaju niskih instinkta i vrte se oko stomaka svojih i spolovila svojih. Njihova trajna himna su riječi onog koji govori: “Ovaj svijet je samo hrane, piće i spavanje. Ako te ovo prođe, pozdravi se sa ovim svijetom.” Te takve je Svevišnji Allah opisao rekavši: “Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?  Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s pravog puta skrenuli.” (Sura el-Furkan, 43-44)

To vam je, eto, čovjek: duša i tijelo. Tijelo ima svoje potrebe iz vrste niskog svijeta kojem pripada, ali i duša ima svoje zahtjeva iz vrste visokog svijeta kojem pripada. Ako čovjek svoje duhovne potrebe potčini zahtjevima strasti i tijela, on će se preokrenuti od plemenitog meleka u prezrenu životinju i odvratnog šejtana. Takvog doziva pjesnik, vjernik:

“O ti koji tijelu služiš,

Koliko se samo trudiš da mu ugodiš?

Zar tražiš profit u očitom gubitku?

Okreni se duši, njene vrline usavrši,

Jer ti čovjek po duši si, po tijelu nisi.”

Međutim, ako čovjek zna vrijednost svoje duše, spozna Allahovu tajnu u sebi, dā vlast svojoj nebeskoj strani nad svojom zemaljskom stranom, pobrine se o putniku prije jahalice i o stanaru prije zidova kuće, te mu potrebe duha savladaju sklonosti tijela, onda on postaje melek, ili bolji i od meleka: “A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja.” (Sura el-Bejjine, 7)

Zbog ovoga je Svevišnji Allah propisao post kao strogu dužnost, da bi se čovjek oslobodio od sile svojih instinkta, izašao iz zatvora svoga tijela, savladao porive strasti, kontrolisao manifestacije životinjskog u sebi, te ličio na meleka. Stoga ne čudi da se duh postača  uzdiže i približava Najvišem nebeskom svijetu (el-meleul-e’alā), da  postač kuca na nebeska vrata svojom dovom i da mu se ona širom otvaraju, te da doziva svoga Gospodara i da mu On odgovara: “Odazivam ti se, Moj robe! Odazivam ti se!”

U tom pogledu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Trojici se njihova dova ne odbija: postaču dok se ne iftari, pravednom vođi i dova onome kome je učinjena nepravda.” (Prenose Et-Tirmizi, uz naznaku da je hadis autentičan/hasen, te Ahmed, Ibn Madže, Ibn Huzejme i Ibn Hibban u svojim zbirkama)

Odabrali i preveli: dr. Mensur Valjevac i dr. Safvet Halilović

Akos.ba